Voljenom Beogradu

Vojislav Gledić

Kada sam imao životnih problema,
Bez mnogo uzdanja u tadašnju javu;
Sa putnom torbicom,
Bez drugog prtljaga,
Odoh u Grad Beli da sačuvam glavu.

Nikoga nemadoh da me tamo primi,
Niti da me toplo bilo za šta pita;
Unajmih sobicu
U daljem predgrađu –
Tu susretoh gazde srca plemenita.

Širokoga duha grad me prihvatio,
Kao što to radi za sve pridošlice:
Iako bez novca,
Ljubav mu uzvraćam –
Jer sam tu slobodan svagda poput ptice.