Vladušić za IN4S: Crnogorski identitet se svodi na rečenicu – „Mi nijesmo Srbi“
1 min read
Slobodan Vladušić
Novi crnogorski identitet nema istorijsku vertikalu. Na čega bi se on mogao nasloniti: na Njegoša, teško. Njegoš je bio Srbin vjeran Kosovskom mitu. Na Pekića? Pekić se izjašnjavao kao Srbin, a dobro je poznato na čijoj je strani bio njegov otac. Na Marka Miljanova? Smešno. Na Mojkovačku bitku, možda? Zato mi se čini da se taj novi crnogorski identitet, na žalost, svodi na jednu činjenicu, na jednu jedinu rečenicu – mi nijesmo Srbi, rekao je u intervjuu za IN4S pisac Slobodan Vladušić, koji je nedavno izdao roman „Veliki juriš“.
„Eh Kajmakčalan, pomislio sam i ništa nisam razumeo, osim da je ljudska veličina samo jedan trenutak, pre koga i posle koga, nema ničega osim božanske tame…“, rečenica je iz Vašeg poslednjeg romana Veliki juriš, gdje je radna smještena u 1916. godinu. Da li mislite da nakon više od 100 godina i dalje na ovim prostorima postoje tolike ljudske veličine pred kojima priroda ućuti?
-Način na koji živimo se u velikoj mjeri promijenio od 1916. godine, pa do sada. Promijenio se i način ratovanja. Sve to često previđamo. Kada nam izgleda da neka vrsta ljudske veličine više nije moguća, mi smatramo da je to zato što su ljudi danas načinjeni od slabijeg materijala. Ali, ja ne smatam da je to tačno. Danas, svako onaj ko nije prodao vjeru za večeru, može da kaže za sebe da je sačinjen od istog onog matarijala od kojeg su bili sačinjeni i vojnici Dunavske divizije i Dobrovoljačkog odreda koji su jurišali na Kajmakčalan da osvete Drinsku diviziju koja je gore iskrvarila. To je za mene činjenica. Dok ima takvih ljudi, a ima ih, nade još uvijek ima. Plus, treba znati i to da istorija nije autoput ili matematička jednačina sa jednom nepoznatom. Ona uvek može da priredi neko iznenađenja, posebno za one koji su previše samouvjereni.
Kada govorite o našim slavnim precima iz Velikog rata, o prelasku Albanije, o Solunu kakvu sliku stvarate u glavi, da li Vas plaši da današnja generacija ne bi mogla iznijeti taj nadljudski teret ako bi nas Bog opet stavio u takav scenario?
– Ne plaši me. Kao što rekoh, vremena se mijenjaju, što znači da nije moguće istim aršinima mjeriti ljude različitih epoha. Naši preci su uradili ono što je istorija od njih tražila. Danas nam Veliki rat izgleda kao velika pobjeda, ali ako malo bolje pogledamo taj period, vidjećmo, prije svega, veliko stradanje Srba u tom vremenu. I muškaraca i žena. I vojnika i civila. Nije ni tada svako bio heroj, to se zaboravlja. Ljudi, naši savremenici, koji danas izgledaju kao buduće istorijske figure prvog rada, možda će za nekoliko decenija pasti u zaborav. Stoga ne treba misliti da je sve gotovo, ako je danas teško, a teško je. Treba obrađivati svoj vrt – da citiram Voltera – što u ovom slučaju znači da svako treba da uradi sve što može za našu opštu stvar, a ne da gleda da li to rade drugi i u kojoj mjeri. U svakom vremenu je uvek najlakše razočarati se i upasti u apatiju.
Vijek je od jubileja ujedinjenja i oslobođenja, kada danas posmatramo situaciju u zvaničnoj Crnoj Gori, vidimo da oni gaje ogromni antagonizam prema 1918. i opštenarodnoj volji. Kako vi vidite tu situaciju, zašto Crna Gora želi da zaboravi sebe i svoje porijeklo?
-Da bi se neki nacionalni identitet konsolidovao potrebno je da postoji jedna istorijska vertikala koja obezbjeđuje kolektivno sjećanje koje potvrđuje taj identitet. Srbi imaju tu vertikalu. Ona je zasnovana na Svetosavlju i Kosovskom zavjetu. Ta vertikala je generator energije koji omogućava i velika pregnuća i velika djela. Ne samo u sferi istorije, već i u sferi umjetnosti i kulture. Svetosavlje Kosovskom mitu daje jednu metafizičku, etičku dimeniziju, koja nas sprječava – srećom – da Kosovski mit razumijemo kao poruku da treba nekoga da mrzimo. Zato je taj mit jedan stvaralački mit, koji nas, ako ništa drugo, uči da se račun našeg života ne svodi na ovom svetu i u našem vremenu, već negde tamo i negde u budućnosti.
Novi crnogorski identitet tu istorijsku vertikalu jednostavno nema. Na čega bi se on mogao nasloniti: na Njegoša? Teško. Njegoš je bio Srbin vjeran Kosovskom mitu. Na Pekića? Pekić se izjašnjavao kao Srbin, a dobro je poznato na čijoj je strani bio njegov otac. Na Marka Miljanova? Smiješno. Na Mojkovačku bitku, možda? Tužno. Zato mi se čini da se taj novi crnogorski identitet, na žalost, svodi na jednu činjenicu, na jednu jedinu rečenicu – mi nijesmo Srbi. Umjesto neke istorijske supstance, on, nažalost, jeste samo negacija. Ništa više od toga – istorija se, naime, ne može potkupiti, niti bombardovati, niti otpustiti sa posla. Zato je osnovna emocija tog identiteta, na žalost, i dalje samo mržnja. Otuda tako glasna ispoljavanja mržnje prema Srbima od strane tog identiteta. Ono što mene plaši, jeste činjenica da taj identitet osim za mržnju ni za šta drugo nije ni sposoban. I to može imati užasne posledice.
Iz dana u dan smo bombardovani sa raznim romanima bivših voditeljki programa za široke narodne mase, starleta, folk „diva“ itd. Kako je biti pisac u takvoj sredini i boriti se za svoje mjesto, znajući da su takve osobe zauzele medijsko nebo Srbije i regiona?
-Ne samo u Srbiji, već svuda u svijetu, postoji takozvani teror selebritija. Postoje ljudi koji su neprekidno pod reflektorima, ljudi na koje se obraća neprekidna pažnja, ljudi koji predstavljaju modele koje njihovi obožavaoci, svesno ili nesvesno, oponašaju. To nije slučajno i pošteno govoreći, ti selebriti ljudi nisu krivi za to što imaju takav status.
Oni su samo iskoristili šansu koja im se ukazala, ili su to postali gotovo slučajno. Njihova popularnost je samo refleks jedne organizacije društva koja je u potpunosti orijentisana ka potrošnji: čovjeka, ličnost, treba pretvoriti u potrošača. Onoga koji samostalno odlučuje o tome šta mu je potrebno a šta ne, treba pretvoriti u individuu koja će slijepo pratiti trendove. To pretvaranje se odvija u sferi obrazovanja i u u sferi medija. Pisao sam o tome u knjizi Književnost i komentari, detaljnije, pa ako nekoga zanima, može da konsultuje tu knjigu za detalje. Ukratko, ja lično ne želim da se bavim vrhom ledenog brijega, već pokušavam da opišem i temelje tog brega. Zato mi selebriti ljudi ne smetaju. Smeta mi ono što ih je proizvelo i razlozi zašto su proizvedeni.
Aktivni ste u okviru političkog savjeta DSS-a. Da li ste zadovoljni saradnjom sa Kovićem i Milošem Jovanovićem i kako dalje vidite političku sudbinu DSS-a?
-Jesam. Mislim da lijepo sarađujemo, a nadam se da ćemo sarađivati još bolje. Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja, mogu samo da kažem da danas nije vrijeme za predviđanja već za rad. I ja se trudim da radim.
Pitali su Matiju Bećkovića jesu li bolji MORAČANI ili ROVČANI?
Odgovorio je:“Bolji su ROVČANI jer nemaju Šukoviće“.
lažI, prevare, plajčke… imaju ograničen rok upotrebe.Ovo je vrijeme za KONVERTITE, DUKLJANOIDE.
Stihlerka, Fiko i ini ljubitelji Darka Šukovića, znate li kako je ovaj ljigavi glasnogovornik vlasti sa suprugom Tanjom, urednicom dokumentarnog programa na TVCG, opljačkao i ugasio TV Antena M pa, po puču u TVCG prešao da tamo propagira Živu istinu, koja je (ne)istina u mjeri njegovog (ne)čojstva.
Veliko PI dostojno jedino prezrenja.
TAČNA TEZA: Crnogorski identitet se svodi na rečenicu – „Mi nijesmo Srbi“.
Treba koristiti pojam „montenegrinski“, jer je crnogorski još uvijek vezan sa srpski.
„Montenegrini“ su u toj početnoj „pubertetskoj fazi“, kada dijete ne zna šta hoće, osim da treba da se ponaša drugačije od svojih roditelja. Po svaku cijenu pokušava pokazati i dokazati svoju ‘zrelost’, ne birajući način i ne gledajući na posledice.
Kada djeca ove uzrasti dođu u posjed oružja, vidjeli smo kakve krvave posledice koje to ima u američkim školama.
„Narcizam malih razlika“ može da bude poguban po iste, ukoliko ne pođu psihologu ili psihijatru! Ovdje mislim na samu montenegrinski elitu, koja broji 2000 pubertetlija! Da ne kažem: drkadžija!
PS. Brzo će ovo onanisanje da se svrši. Kao i svako onanisanje!
POGREŠNA TEZA: Crnogorski identitet se svodi na rečenicu – „Mi nijesmo Srbi“.
treba da piše NOVOCRNOGORSKI IDENTITET,jer cg identite je odavno određen da su to nacionalni Srbi,žitelji CG,bilo one uže STARE ili proširene na Brda, Primorje i dio Hercegovine sv Save. Da nemamo tone svjedočanstava samih Crnogoraca prije 1918 da su Srbi nacionalno,druga stvar,ali istorija se ne da mijenjati,sem falsifikatima.
Ono je tragicno i ne sluzi na cast szkovicu
Ako mu je sti istalo id nje
Sram da ga bude
Naso je junaka
Cinjenice ostajucinjenice
Nek sukovic i druzina sjednu i neka se digivore od kud srbstvo u cg
Ko ga je donio i kad
I kwko to progurase slobidarskim samosvjesnim crngcima koji su vjekovumakrvlju branili svoje ja
Od kud srbstvo i kako i kad
Gajo (ili bolje reći Darko Šukoviću),
I ja sinoć gledah razgovor Akademika Zorana Lakića, dr istorijskih nauka, autora više stotina naučnih radova, sa brojnim najvećim priznanjima za naučnu rad i politički ostrašćenog velikocrnogorca Darka Šukovića, koji je tokom emisije namijenjenoj Podgoričkoj skpštini demonstrirao nevaspitanje, krajnju nekulturu dijaloga, ne dozvoljavajući upadicama čitavo vrijeme da Akademik Lakić kaže stav nauke o tom događaju i odgovori na njegova pitanja.
Ipak, akademik Lakić je onim što je uspio da kaže apsolutni pobjednik u tom duelu i čitavo vrijeme se ponašao prema Šukoviću kao nastavnik prema nerazumnom đaku i strpljivo, uz balge prekore da to što priča nema utemeljenja u onom što je nauka utvrdila na osnovu relevantnih naučnih istorijskih izvora, dovodio Šukovića do očajanja.
Ko ne vjeruje neka pogleda reprizu te emisije na RTV CG u nedjelju u 13 časova.
Ono što je posebno porazno kod Šukovića, odnosno „Gaja“, je krajnje neljudska zloupotreba potrebe akademik Lakića, kao šećeraša, za čašom vode kada govori na bilo kom skupu, što je opštepoznata činjenica, na osnovu čega su konstruisali uvredljivu i nehumanu neistinu da je akademiku Lakiću hvalila čaša vode jer nije mogao da parira navodnim argumentima Darka Šukovića. A ti argumenti Šukovića su bili kapaciteta rekla kazala uz stalno prekidanje akademika u govoru dok je ukazivao na njihovu naučno-istorijsku neutemeljenost. Dakle, iole upućeni, nepristrasni gladaoci emisije, mogli su samo da zaključe da Šuković Lakiću, u odnosu na istinu o Podgoričkoj skupštini, a takođe i po ljudskosti, nije ni do pete.
realno , onaj lakič je sprdnja
Poručniče iz Svetovog Rata Za Mir – Vi i ja smo gledali dvije različite emisije…
Slušaj Radane Nikoliću , čudom se čudim kako je akademik Lakić uspio da srednju školu završi , tužno je da su onakvi akademici CANU , ne mogu da vjerujem da se to događa ?
Šuković mi nije nešto simpatičan , ali je sinoć bio toliko dominantan da je bilo tužno gledati .
… Drugi si ti svijet.
Tvoja je optika egzemplarna.
… I kada sa Radanom zboriš da ustaneš i stojiš mirno!
Slazem se sa gospodinom Vladusicem , crnogorci nijesu srbi nego poseban istorijski narod , sem dijela crnogoraca koji su se odjednom iz raznih razloga , najvise propagandom crkve srba MCP i inata , poceli pisati kao nacionalni srbi !
Sinoc slusam u Zivoj istini onoga srpskog „akademika“ koliko je nemocan pred Darkovim argumentima , tacno mi ga je zao bilo koliko je vode iz nemoci popio , toliko je bilo brutalno porazen da me na srce zabolio , ipak je to covjek u godinama a krenuo da brani neodbranjivo .
Gajo, tvoj intelektualni kapacitet je takav da se ti između Njegoša i Šupkovića opredjeljuješ za Šupkovića. Pravi si predstavnik veljeumnih crnogoraca i ne daj da ti to neko uzme.
Izmedju Njegosa i Supkovica,dobra t ie ova,mada moze i drugacije,ali se treba sjetit,tako je u pravu si,Supkovic nase pleme vladajuce!
… Nijesi li ti onaj iz stripa?
Kva, kva, kva …
Čudno sti vi jato!
Žalosno je što se crnogorski identitet ugledao na ustaški identitet koji se zasniva na mržnji prema Srbima:
Ja sam materijalno Crnogorac, a duhovno Srbin. Da pojasnim. Materijalno sam rođen i najveći dio života proveo i radio u Crnoj Gori. Duhovno sam zadojen Ćirilicom, Srpskim jezikom, Srpskom istorijom i književnošću, Srpskom pravoslavnom crkvom. Uzori mi bile narodne pjesme pretkosovske, kosovske i pokosovske, Nemanjići, Vuk, Njegoš, Zmaj, Andrić, Crnjanski, Tesla, Pupin, Lubarda, Šobajić, Sveti Sava, Sveti Vasilije, Sveti Petar Cetinjski…
… Tako i treba!
Srbin iz srpske Crne Gore, Crnogorac!!!
Onaj pravi, a ne oni mučeni bajagi Crnogorci, nekakvi montenegrini, Bog s nama!?
… Ne slažem se sa piscem, kome je knjiga na čast!
Opet …
U svakom je vremenu samo jedan isti aršin!!!
S početka još, od kada je svijeta i vijeka, od kada je ljudi!
Odvajkada se ljudi jednako dijele na ljude i one koji to nijesu.
Tako je bilo, tako jeste, tako će i u buduće dane …
… Ljudi, i oni koji to nijesu.
Zalud rađali ovi drugi, najprvo sebi, pa onda svemu i svakome na štetu …
Zato, što se mene tiče, lažna je podjela na Srbe i bajagi Crnogorce, kukavne bezmozgoviće!
E sad, kako se dogodilo da neljudi uzapte časno ime Crnogorca, Srbina iz srpske Crne Gore, jedna je druga i poduža priča.
Niko u njoj nije bez putera na glavi!
Ni Srbi iz srpske Crne Gore, ni oni!
… Niko, ako ćemo pravo.
Svi smo mi ista go***!
Bravo Đikane, slažem se sa tobom. Vi Crnogorci-Srbi (što vam je CG matica i što tvrdite da ste isti narod sa Crnogorcima) i Crnogorci-Dukljani ista ste govna. Konačno i ti nešto pametno da napišeš.
…….
Pojma ti ni o čemu nemaš. Samo ođe zavađaš.
… Srbi iz srpske Crne Gore, Crnogorci!
Oni najbolji Srbi.
Objektivan i odgovoran pritup istorijskim dešavanjima, savremenom trenutku, stvaralaštvu, krizi identiteta, nametanju „vrijednosti“ i načina vladanja u kome je čovjek namijenjen za potrošnju. Priča o selebritima i pritiscima na slobodne. Čestitke.
Odlican roman.O ovom ratu da se napíšu jos 1000 romana bílo bi malo.O herojstvu,junaštvu,patnjama jedné časně ,hrabre,ponosne i junacke vojske.
Mirko Dobricanin je takodje napisao jaku knjigu o Gvozdenom Puku,a pukovnik Jovan Naumovic je antologijski opisao pohod istog puka u balkanskom ratu při oslobadjamju Kosova i Mkedonije i proterivanju turske imperial.sa Balkana.
Malo je napisano o Dobrovoljackoj Diviziji sa ratovanja na Dobrudzi/Rumunija,40.000srpskih vojnika/Oni su povlacenjem jednog krila vojske preko Odese,Sibira Mandzurije,Indijskog okeana Sueca,stigli di Suluna da bi sa 4986vojnika ucestvovali u proboju Solunskog fronta!/jedinstven slucaj u istoriji ratovanja/.Drugo krilo je preko Baltika Engleske,Francuske,Italije takodje brodovima saveznika stiglo u Solun !Dakle za slobodu i čast ,Srbi su iz svih krajeva světa dobrovoljno hitali ka otecestvu.Danas se ,nazalost u MN zabranjuje da se odrzi akademija u část ratnicima i iz ondašnje CG.