Vladika Pajsije na Rumiji: Kada se objedinimo oko Boga, objedinićemo se i jedni sa drugima

U Crkvi Svete Trojice na Rumiji danas, 8. juna 2025. molitveno je proslavljen praznik Silaska Svetog Duha na apostole, koji je hramovna slava ove svetinje.

Svetu arhijerejsku liturgiju služio je Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije, uz sasluženje sveštenstva i sveštenomonaštva u molitvnom prisustvu vjernog naroda, koji tradicionalno u Trojičindanskoj litiji sa krstom Svetog Jovana Vladimira izlazi na Rumiju.

U svom arhipastirskom slovu Vladika Pajsije je poručio da nam današnji praznik govori o objedinjenju ljudi oko Boga i da ćemo se tada, kada se objedinimo oko Boga, objediniti i jedni sa drugima, i imati i istinski i nebeski život.

Kako je naglasio Episkop dioklijski crkva na vrhu Rumije podsjeća na vjeru svakoga od nas.

„Nije nešto mnogo velika, ali je lijepa i vidi se sa svake strane. Tako smo se mi danas udaljili iz svega onoga svjetskog da ovdje, gdje se još bolje, još ljepše čuje glas Božiji, proslavimo Njegovo Ime, ono Ime koje nas proslavlja i koje nama daje život vječni. I kao što je ovo penjanje bilo malo naporno ali slatko, tako i cijeli naš put prema Bogu je pomalo naporan ali sladak i radostan“, kazao je Njegovo preosveštenstvo Episkop dioklijski g. Pajsije.

Rumijska crkva, koja po predanju postoji od vizantijskih vremena, zavjetna je crkva mnogih generacija žitelja Bara i okoline. Stotinama godina, nakon njenog rušenja 1571. godine, narod podrumijskog kraja u Trojičindanskoj litiji sa krstom Svetog Jovana Vladimira iznosio je po kamen na vrh Rumije kao svojevrsni zavjet koji se prenosi s koljena na koljeno, vjerujući da će na vrhu ove planine biti obnovljena crkva kada se tu prikupi dovoljno kamenja. Taj zavjet je ispunjen 2005. godine kada je Crkva Svete Trojice na Rumiji obnovljena. Osveštao je 31. jula blaženopočivši Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije i u njoj, sa tadašnjim Episkopom zahumsko-hercegovačkim i primorskim, sadašnjim Mitropolitom njemačkim Grigorijem, služio Svetu arhijerejsku liturgiju.

Besjeda Preosvećenog Episkopa dioklijskog g. Pajsija u Crkvi Svete Trojice na Rumiji

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha!

Časni oci, draga braćo i sestre, draga djeco,

Ove crkvene pjesme Svete pedesetnice nas podsjećaju na jedan starozavjetni događaj. Naime, kada je Noje sa još nekoliko članova svoje porodice preživio onaj potop kojim je Bog kaznio zemlju i ona zločinstva koja su ljudi činili do potopa, nakon toga, kako se opisuje u Starom zavjetu, ljudi su se, budući da je u cijelom svijetu bio samo jedan jezik, dogovorili da u Vavilonu sagrade kulu do neba, kako bi na taj način osigurali svoje postojanje, ali nezavisno od Boga, nezavisno od volje Božije i od Njegovog promisla. Naravno da Bog to nije dozvolio jer nemoguće je živjeti, niti crpiti život, daleko od Boga, pa je On te jezike pomutio, i tako do dana današnjeg na svijetu se govore mnogi jezici. I oni koji su prethodno htjeli da sagrade kulu i da tako obezbjede sebi postojanje bez Boga, odjednom nisu mogli jedan drugog razumjeti.

A ovaj praznik koji mi danas slavimo, upravo govori o objedinjenju ljudi, ali ne objedinjenju daleko od Boga i van Boga, nego oko Boga. Jer dok su Sveti apostoli bili sakupljeni u Jerusalimu nakon Hristovog stradanja i vaskrsenja i vaznesenja, na sami dan vaznesenja Gospod je zapovjedio da ne odlaze iz Jerusalima i da će On poslati Duha Utješitelja. I baš na ovaj dan Svete pedesetnice, kada govorimo i da je to praznik Crkve, Duh Sveti je sišao na Svete apostole u vidu ognjenih jezika i oni, do tada neuki i neškolovani, počeli su da propovjedaju Jevanđelje na stranim jezicima. I kako se opisuje u ovome biblijskom tekstu, koji smo čuli, svi su se čudili kako to apostoli pričaju i svako ga razumije na onaj jezik koji je bio njegov rođeni jezik.

Iz toga mi treba da izvučemo pouku, da samo Bog može da nas objedini i da onda kada mi želimo da se objedinimo oko Boga, da ćemo se objediniti i jedni sa drugima. I ne samo to, nego ćemo imati i istinski život i nebeski život.

Tako i ovoga jutra, mi smo se ovdje svi okupili, ovdje na vrhu Rumije, u ovaj maloj crkvi koja, čini mi se, podsjeća na vjeru svakoga od nas. Nije nešto mnogo velika, ali je lijepa i vidi se sa svake strane. Tako smo se mi danas udaljili iz svega onoga svjetskog i svjetske vreve, ovdje gdje se još bolje, još ljepše čuje glas Božiji. Da proslavimo Njegovo Ime, ono Ime koje nas proslavlja i koje nama daje život vječni. I kao što je ovo penjanje bilo malo i naporno, ali slatko, tako i cijeli naš put prema Bogu je pomalo naporan, ali i sladak i radostan.

Neka ovaj današnji praznik svima bude na zdravlje i na spasenje, sve da vas Bog blagoslovi, a pogotovo ovu djecu koja su se toliko potrudila, kao da su odrasli. Neka vas sve Bog blagoslovi, neka je srećan današnji praznik!

Mitropolija

Vesna Dević