Vječna slava Isu Mahmutoviću: Čovjek koji nije htio da ruši Njegoševu kapelu
1 min read
Iso Mahmutović
Nije časni Iso Mahmutović, niti su Muslimani koji većinom sebe danas nazivaju Bošnjacima, rušili Njegoševu grobnicu i crkvu Sv. Petra Cetinjskog na Lovćenu već su u tome učestvovali ideološki roditelji današnjih Dukljanskih montenegrina: Veljko Milatović, Veselin Đuranović, Marko Špadijer, Radovan Radonjić…itd.
Ne znajući kuda ga vode na posao lokalni Meštrovićevi rukovodioci, Iso je vidjevši vrh Lovćena izgovorio reči: „Ja neću da rušim nečiju svetinju, da ukaljam obraz i ruke, da na đecu bacim sramotu i prokletstvo” i napustio „radove“.
Krajem juna 1972. godine kada su završeni pripremni radovi za izgradnju Njegoševog mauzoleja upravnik gradilišta Mirko Živković okupio je jednog jutra brigadu radnika Opšte-građevinskog preduzeća „Titograd“.
Živković je radnicima objasnio da više nema miniranja, da se sada moraju latiti samo lakog alata neophodnog da se razida i sa lovćenske kape ukloni stara kapela.
Dok je objašnjavao kako se to mora izvesti pažljivo, kamen po kamen, da se svaki kamen mora numerisati kako bi kapela kasnije u istom obliku mogla da se sazida na drugom mjestu, iz mase radnika, uglavnom Muslimana i Albanaca iz okoline Bijelog Polja, sa Kosmeta, iz Krajine kod Bara, Plava i Gusinja, oglasio se stasiti momak tridesetih godina, planinskim suncem i vjetrovima opaljenog lisa, i mirno, ali odlučno rekao: „Ja to neću da radim!“
Na pitanje iznenađenog i preneraženog Živkovića zašto neće da radi, još mirnije i odlučnije je objasnio da je to svetinja i da on neće da ruši svetinju.
Živković nije odustajao već je pokušavao da mu objasni da to nije nikakva svetinja nego spomenik koji treba ukloniti da bi na njegovom mjestu bio podignut mnogo veći i ljepši – da to, uostalom, nije njegova svetinja.
-Ja sam rekao – neću da rušim ničiju svetinju, a ako neko pokuša da ruši moju, može samo preko mene mrtvog, uzvratio je Mahmutović.
-,A ako je to naređenje i ako zbog toga možeš dobiti otkaz s posla, pokušao je Živković i da priprijeti i tako privoli Mahmutovića.
-Nema toga ko mi to može narediti, a što se tiče otkaza ne morate se mučiti, već ga imate, ja odlazim sam, rekao on, a sa njim se solidarisali i gotovo svi ostali radnici.
Čovjek sve to, još odlučnije i ubjedljivije, ponovio i sjutradan kad je na Ivanova korita banula ekipa inspektora Službe državne bezbjednosti da ispita da to nije kakva zavjera i organizacija onih koji su godinama na sve načine pokušavali da spriječe rušenje kapele i kršenje predsmrtnog amaneta slavnog, prerano preminulog crnogorskog vladara.
O njegovom čovječnom djelu napisao je srpski guslar Sava Stanišić pjesmu:
Ja sam čovjek koji prst obraza ima,
vjerujem da Alah sa neba me gleda,
i ne mogu kaljat ime pred ljudima,
Čast i vjera Božija griješiti mi ne da.
I ne mogu ruku da podignem svoju,
na svetinju srpsku što pred nama stoji,
ja poštujem vjeru, i tuđu i moju,
teško onom ko se od Boga ne boji!
Vi udrite samo, drugovi neljudi,
a ja ojdoh domu, ka čeljadi mile,
Bog svačija djela za života sudi,
i meni i vama, strijele ve ubile!
To im kaza u brk, ka šta čovjek čini,
i ućefi jedan dim duvana pride,
ne htjede da greh rad para učini,
no ponosno Iso niz Lovćen otide…“
Mitropolit Amfilohije je Isa Mahmutovića posthumno odlikovao medaljom sa likom Njegoša. Odlikovanje je uručeno njegovom sinu Ćazimu, na nedavnom osvećenju crkve Sv. Petra Lovćenskog Tajnovidca u Baru.
„Posthumno odlikujemo Zlatnim likom Petra Drugog Tajnovidca Lovćenskog Isa Mahmutovića zato što je, vjeran Bogu i sudnjem danu, odbio da ruši crkvu Svetog Petra Cetinjskog na Lovćenu, sačuvavši time svoj obraz i obraz Crne Gore,“ rekao je mitropolit Amfilohije.
Preuzeto sa fejsbuk stranice “Istorija Crne Gore”.
Neki dan Zukurlić reče u skupštinu Srbije da su srbi u Bosnu srušili 90tih 500 džamija a nijedna crkva. Možda je to ta čas što živi dovijeka. Niko nije demantova, da li je to moguće pitam se ka srpska zadribanda
Slava Isu!!! Uporedite tu velicinu sa fukarom kao sto je komlen. Oba su muslimani. Iso plemic a ovaj jado gabelj.
Najbolje sinove srpkinje su rađale pod turcima pa otkud srbi imaju veze sa hrišćanstvom
Ovaj događaj se zaista desio, ali današnja priča oko tog događaja je loša interpretacija. Iso je to odbio da uradi iz prostog sujevjerja i u to vrijeme dosta ljudi bi napravilo isto. To nije neko djelo koje zaslužuje odlikovanje, a Amfilohijeva medalja je obična politička zloupotreba tog događaja. Uostalom i Pivski manastir je uklonjen na isti način. Najodvratniji je ovaj narodni guslar. On je pravi primjer zloupotrebe narodne tradicije i primitivizma koje je šireno guslanjem u poslednjim decenijama. To su oni koji su guslama opravdavali najodvratnije zločine zabilježene u Evropu posle II sv.rata, oni zbog kojih su muslimani zamrzjeli Njegoša a mi zaboravili guslarsku tradiciju jer nas podsjeća na to zlo.
Ti si stvoren greskom, ko veliko nedjelo komlene kukurijeku
Komlene, da li bi ti takav kakavim te otac sklepao danas učinio isto ka i Iso 1972. godine? Rekao bih da ne bi. Tvoja mržnja protiv svega srpskog staviće te među najviđenije jurišnike na crkvu na Rumiji, već sjutra, nesoju.
E mučeni Komlene najbolje je da ti i tvoje komunjare,bezbožnici i bratoubice iskopate Njegoša i srušite sve što podseća na njega, pa da pričekate jedno 200-300 godina dok vam božanstvo Milo odluči da umre pa da ga popnete na Lovćen i napravite mu neki delux duplex i proglasite svetilištem, Bog …ovaj Milo da vas vidi
“Svak je rodjen da po jednom umre čast i bruka žive dovijeka”
Ima li srbin dana bez bruke ako može neki dan da neko navede osim ka ođe što se kiti tuđijem perjem.
Danas bi umjesto Milatovića, Đuranovića, Špadijera, Radonjića to radio Đuranović junior, Krivokapić, Brković, Radojičić, Fra Stevo, Šupković, Đukanović, Veljović i slični, a možda i Đenka. Od manitih i krivomozgih možeš se svakom zlu nadati. A u osnovi je njihovo bezbožništvo i sitni interes, zbog koga bi izdali i uništili sve zajedničko. Sad se vidi koliko je jedan nepoznati Iso bio veći od svih tzv. crnogorskih, komunističkih veličina. Jedan Iso se nije bojao vlasti, već samo Boga i zatomu svaka čast pripada. Ljudi su ljudi, pa ma kome narodu ili vjeri pripadali. Iso je i simbol pojedinačnog otpora zlu, a zato treba imati puno vjere i hrabrosti.
Iso nije pao s Marsa kao musliman, on zna da su njegovi nekad bili pravoslavci, a on je bio musliman, i koju god svetinju da sruši – srušio bi svoju. Neke stvari se jednostavno ne rade, što je gospodin i pokazao. Ali prvo i prvo, mi smo jedan narod, što je Isu bilo jasno, za razliku od mnogih danas. Vječna slava ovom primjeru čojstva i junaštva.
Duboki naklon hrabri i pošteni čovječe.
… Mahmutović je svakome poduka, ako drži do sebe.
Da nas još i prisjetiti da ne brzamo kada sudimo ljudima i narodima.
… Bolji ovaj muslimanski brat, svakog Srbina pravoslavca da postidi.
(Brza pamet i grke su riječi čovjeku najveći, ako ne i jedini neprijatelj.)
… A ovaj Srbin muhamhedanske vjere, e, on se imao zašto rađati da u Dženet stiže.
Primjer.
Na čast svojoj vjeri i Dinu svome.
… Opomena. Svima nama, svejedno kojem se Bogu molimo, kako je on biće Jedan.
E moj Iso ljudino ljudska.Sacuva obraz za tvoja pokoljenja.Hvala ti za sva vremena!
iso, srbin, legenda srpstva, svo mahmutović i drugi turci da se ugledaju na isa srbina
Pravi muslimani biti i pravi pravoslavci ,iako ralicite vjere ,obicaja i navika,lako ce se razumjeti i dogovoriti. Sve se zna,da nista ne izmisljamo.
Ali,grupa komunjarske kopiladi nas zavadja decenijama.Zbog svoje koristi i interesa.
Mi smo nase rijesili,jos pod kraljem Nikolom.
Nego,nesoja i budala ne fali.
Ko digao ruku na crkvu na Rumiji, neka mu zemlja kosti izbači,da se paščad s njima potezaju.Kako njemu ,tako i na svako mi koljeno.
Hvala ti Idrize. Kamo srece da je više takvih. Bog dao zdravlje i dobru sreću tebi i tvojoj porodici.