Dr Batrić Babović: Vidovdanska etika i novi sumrak Lovćena

Piše: dr Batrić Babović

Vidovdanska etika je posebna nauka ljudskog roda. Ove godine Kosovski zavjet kao nastavak Hristove Golgote i Novog zavjeta slavi 630 godina postojanja. Sveti Vit po kome Vidovdan nosi ime govori o svetom vojniku koga su služili anđeli i koji je svetošću i molitvom iscjeljivao bolesne.

Knez Lazar je Vidovdan načinio posebnim moralnim danom. Žrtva i ljubav prema rodu, molitvenost, svetost i hrabrost bili su upisnica za Nebo. Svi zemaljski narodi u Vidovdanu vide duh kosovskog kneza sa autentičnim raspećem. Notr Dam koji je spaljen disao je zvonima Arhangela i Gračanice. Vijek sumraka Lovćena nosi pečat Vidovdana. Tajni ili vidljivi sa receptorom u duhu ohristovljnosti ličnosti koja odolijeva raspolućenju, raspamećivanju i prekidu DNK po predačko-potomačkom naslednom modelu. Osam vjekova autokefalnosti, 630 godina Vidovdana kneza Lazara i vijek sumraka Lovćena krstonosna su vertikala Crne Gore. Veber i Nojbaher su naši najveći učitelji i prijatelji. Njihovi naslednici iz našeg roda postaju “čudo neviđeno “.

Stereotipi su nešto što svijet čini svijetom. Relativizacijom mnogih pojmova onespokojava se trajanje istorije kao istine i uvodi konglomerat zamjenljivih i promjenljivih činjenica. Utabani put revizionizma učiteljice života ide po novotarskim stazama mijenjanja smisla skrivenih riječi Svetoga pisma. Ne samo jedne, nego svake od njih. Kako reče jedan mudri episkop “Jedan đavo ode, a dođe njih deset “. U pometeni dom nečastivi pokuša da uđe sa najviše žara. Da je danas u zemnom životu Petar Lubarda imao bi dilemu kako da krene u slikanje kapitalnog djela “Sumrak Lovćena”.

Vjerujmo da bi sunce imalo neko duboko zaleđe, a svjetlost bi bila zarobljena mrakom u kome bi se tražio smisao postojanja tamnog razdoblja. Sve mitologije i ranohrišćanske ličnosti na tom platnu našli bi svoju sintezu i oganj vječnog života. Postojanje i trajanje u neprolaznom i vječnom dobili bi nadljudsku dimenziju vječne Istine. Sumrak koji traje duže od vijeka postao bi etalon ljudskog podviga za svakog onog ko mu duhom i srcem odoli i pretrpi do kraja.

Iza tog obeliska stajao bi raniji Lovćen sa onom zavjetnom kapelom koju su iz Boke 1916. katapultirali i razarali Austrougari, a plod tog ataka 1943. godine opisno u diplomatskoj noti potvrdio Herman Nojbaher, izaslanik Adolfa Hitlera za jugoistočnu Evropu preciznom definicijom i vrednosnim sudom stanja na terenu. Isti ratnici i sunarodnici, u dva svjetska rata i dva povezana istorijska vremena kazali su ono što nama nakon 1972. godine nije dokučivo.

Slikarsko platno, tehnika slikanja i raznolikosti kolora bili bi premali za ljudski razum sa maštom da ta slika danas nastaje sa svojim duhovnim osnovom koji je temelj istorijske i vertikalne Crne Gore Kosovskog zavjeta. U dubinama, svjetlosti, ponosu i prkosu te slike stajali bi svi naši nesporazumi pomireni bogoljubljem. To bi bilo blagodareći duhu genijalnog Petra Lubarde.

Zamislimo kako bi danas izgledao liturgijski otpust po kalupu projektanata lovćenskog sumraka. Bez Simeona, Save, Maksima, Arsenija… Nemoguća misija gašenja vidovdanske etike, čak one rođene 1989. sa zvijezdom padalicom 2001. godine od koje danas otklon prave lovćensko-vidovdanski odstupnici. Austrougarsku notu vidovdanske etike sa istorijskom “ prežvakanošću” Principove misije treba pomenuti a na sud dati trezvoumnim glavama.

Na kraju svega Vidovdan – 630 po redu. Toliko je i Lovćena. Jedna duša u dva tijela. Pokušajmo da stavimo liturgijski otpust na Lubardino platno. Nemoguća misija. Sreli bismo rečenicu ave Justina da zemlja živi nebom. Od početka do svršetka vijeka. Slika govori više od riječi. Ko umije da čita naći će vertikalu ka Višnjem Jerusalimu. Kad se progleda duhovnim očima sve je blizu. Etikom Gazimestana preko lovćenskih rana krstonosnim putem. Do sudnjeg dana! Za čast i razum svete Crne Gore!

Autor je doktor specijalista nefrolog i pjesnik

Izvor: Mitropolija

Pročitajte još:

Tuga