(VIDEO) Neverovatan prizor iz Kijevsko-pečerske lavre: Sveštenici pričešćuju parohijane kroz ogradu
1 min read
Foto: Sputnik
Predstavnici istorijskog spomenika „Kijevsko-pečerska lavra“ i policija blokirali su ulaz u hram Ikone Bogorodice – nakon početka liturgije zatvorili su kapija koja vodi u crkvenu portu pa su sveštenici bili prinuđeni da ispovedaju i pričešćuju vernike kroz ogradu.
„U hramu Ikone Bogorodice traje liturgija. Međutim, nakon početka službe stigli su policajci kojima se nije svidelo što je na molitvu došlo mnogo ljudi, pa su naredili da se zatvori kapija koja vodi u portu hrama. Vernici koji nisu uspeli da uđu ostali su iza ograde. Njih su pričešćivali kroz ogradu“, navodi se u saopštenju kanonske Ukrajinske pravoslavne crkve na Telegramu.
Prema tome, jedan deo vernika i sveštenstvo ostali su zatvoreni na teritoriji hrama.
Ukrajinske vlasti su prethodno naredile sveštenstvu da napusti manastir ili pređe u raskolničku „Pravoslavnu crkvu Ukrajine“.
Podsetimo, ukrajinske vlasti su u proteklih godinu dana organizovale najveći talas progona UPC u novijoj istoriji zemlje. Pozivajući se na njenu povezanost sa Rusijom, lokalne vlasti u različitim regionima Ukrajine odlučile su da zabrane delovanje UPC, a parlamentu zemlje je podnet predlog zakona o njenoj faktičkoj zabrani u Ukrajini.
Služba bezbednosti Ukrajine počela je da pokreće krivične postupke protiv sveštenstva UPC, sprovodi „kontraobaveštajne mere“ – pretrese episkopa i sveštenika u crkvama i manastirima, u potrazi za dokazima „antiukrajinskog delovanja“.
Izvor: Sputnik
Da, i Spasitelj i Njegovi Apostoli i Sveti Oci uče nas da „u ljubavi istinujemo“, samo i po svaku cijenu da po Bogu „istinujemo“, a ne da zarad lične ugode i lažnog mira, kome kao što vidimo u Ukrajini, u jednom trenutku nužno nastupa bogohulni i svetogrdni kraj, u slijepim svojim „ljubavima“, u svojim pristrašćima zemaljskim „lažujemo“ po đavolu i ođavoljenim ljudima, hraneći se bjesovskim obmanama i zamjenjujući Bogom blagosiljanu istinu i istoriju svoje Srpske Crkve, svoga pravoslavnog svetosavkog roda, izmislicama svih redom obmanutih i obezumljenih ljudi, srpskih mrzitelja…
Davne 2000-te godine predoslikana su ova raspeća Pravoslavlja prizorima liturgisanja i pričešćivanja i blagosiljanja kroz oltarske rešetke na prozoru Vlaške crkve na Cetinju koju je branio njen tadašnji starješina, prota Radomir Nikčević. Sa spoljne strane u porti stajali su drugi sveštenici, monasi i vjerni narod… Dvadeset sljedećih godina mnogi su u Montenegru, čak i dio sveštenika, baš kao ovi u Ukrajini,.
živjeli u uvjerenju da će se građanski pomirljivo, uprkos svim njihivim nepočinstvima, već dogovoriti sa naci-montenegrinskom braćom bez koje im, mislili su nema molitve, iako Gospod kaže da onaj ko voli oca ili majku ili braću više od Njega, i molitvenog i svakog drugog života u Njemu, nije Hrista dostojan. Onda su litije učinile kraj takvom građanijanerskom iluzionizmu koji je rastakao sabornu snagu svetosavske Crkve u Crnoj Gori. Zaražena satanskim prelestima ukrajinstva, stare jezuitsko-boljševičke fantazme, opoganjene novovavilonštinom bogootpalog zapadnjaštva , onufrijevska Ukrajinska Crkva nije iz istinski ispovjedničkog i mučeničkog stradanja Srpske Crkve na kraju 20.i početkom 21.v. izvukla suštinske pouke, nego je pristajući na sve ucjene i ustupke suludim lažima i krivotvorinama građanističkog ukrajinstva koje je nužno završilo u ukronacizmu, i sama je podržavala zarazu u narodu i među nižim i visokim klirom, koji se, na kraju, javno odrekao istine i svoje Majke – Ruske Pravoslavne Crkve, sve u nadi da će stradanje izbjeći.