(VIDEO) Boka je jedina geografija gde Srbi žive uz more: Dr Mašan Ercegović u „Srpskom sv(ij)etu“
1 min read
Srpski svijet
„Bokeški književnik Nikola Malović ima jednu vrlo finu uvodnu sentencu kada se govori o Boki, a to je da je Boka poslednja geografija na svetu u kojoj naš srpski narod živi još uvek uz more. To je sa jedne strane surova istina, a sa druge nameće poštovanje svih onih koji drže do istorijskog značaja srpskog naroda i do onih koji tamo žive. Ja volim da kažem koliko god demokratija može da bude zbunjujuća, jer su otvoreni svi venitili, da je ona otvorena da sve izađe na vidjelo. Hoću da kažem da se u istorijskom pogledu na Boku, ja držim par zaključaka sa Velike narodne skupštine Bokelja iz 1848. godine u Prčnju, sa kog je trebalo odgovoriti hrvatsko- slavenskom Saboru da se priključimo njihovoj trojednici, kako bi tako bili predstavljeni u Beču“, u „Srpskom sv(ij)etu“ je rekao dr Mašan Ercegović u uvodnom dijelu govoreći o Boki iz koje je potekao, dodajući da je je tom prilikom objašnjeno da Bokelji nijesu Dalmatici, već Bokeljci, i to Slavenoserbi, čega su oni većinom svjesni i danas.
Nakon uvoda o svom grbljanskom porijeklu, bivši viceguverner Narodne banke Jugoslavije je govorio o procesima transformacije privrede nakon raspada SFRJ:
„Privredna struktura je tražila koncipirani model revitalizacije. Nažalost je izabran najgori model. To je posebna odgovornost ekonomista i političara. Intelektualni potencijal je postojao da se ne napravi takva greška, i što smo imali iskustvo istočnoevropskih zemalja, koji smo mogli primijeniti. Radi se o tome da možete imati dva koncepta tranzicije iz jednog društvenog sistema socijalizma u sistem liberalne demokratije (liberalnog kapitalizma). Taj prelaz može da se uradi kroz organizovanu reformu vođenog tržišta, u kom će se tržišne zakonitosti oslobađati onoliko koliko ta ekonomija može da podnese; ili tranzitorni model, zasnovan na neoliberalnoj paradigmi i vašingtonskom koncenzusu. Sistem mjera koji sadrži stabilizaciju, liberalizaciju i privatizaciju je ključni deo tog vašingtonskog koncenzusa nastalog navodno za izvlačenje južnoameričkih država iz njihovih problema osamdesetih godina“.
Govorio je o odnosima valuta, njihovoj zavisnosti od ekonomije zemalja, i neophodnost stabilnosti zbog međunarodnih ulaganja, i o sveukupnom procesu tranzicije:
„Još 1995. godine je u Moskvi održana jedna međunarodna konferencija o tranziciji, u kojoj je jedna grupa ozbiljnih, neokenzijanskih ekonomista iz SAD izrazila zgražavanje nad konceptom koji se sprovodio u bivšim socijalističkim istočnoevropskim zemljama i konstatovali su da je to primer najprimitivnije karakteristike kapitalizma koji je u zapadnom svetu prevaziđen pre dva i po veka“.
On je komentarisao i dug crne Gore prema Kini, nastao usled izgradnje autobuta Bar- Boljare. Nakon što je voditeljka Gordana Janićijević pročitala tekst koji govori o zaduženosti Crne Gore i zalaganje njene teritorije u ime tog duga, on je rekao:
„Klasičan tekst globalističkog pristupa stvarnosti. Prvo, taj dug je tvz. suvereni dug- sklopljen je direktan ugovor o kreditu države sa državom i sigurno je da koncept spoljne politike Kine nije zauzimanje teritorija. Drugo, nije nepoznato da kada imate takav dug, vi imate pravo da pregovarate sa svojim poveriocem. Treće, Kina nije nepoznata investiciona država koja nije spremna da o svojim potraživanjima pregovara i da ih čak i oprašta. Četvrto, koliko ja znam- nisu oni zauzeli Pirej, nego kupili. Odnosno- Kina je spremna da kupi. Kada imamo takvu situaciju, onda pregovori mogu da budu na obostranu korist. U ovom slučaju to bi bilo završavanje te investicije, redizajniranje ugovora tako što će se ponuditi višedimenzionalno rešenje“.
Sa stručne strane iskusnog ekonomiste je dao ozbiljan pogled na stanje u ekonomiji i Vladi Crne Gore, prikazujući sistematski kako je do ovog stanja došlo.
Dušan Bastašić: Dan koji podseća na našu stradalničku istoriju
U ime obilježavanja nacionalnog Dana sjećanja na žrtve holokausta i genocida, prvi razgovor je kratko vođen putem video uključenja sa Dušanom Bastašićem, predsjednikom Udruženja „Jadovno 1941“.
„Za potomke žrtava ovo je dan koji podsjeća na našu stradalačku istoriju, ali i na našu junačku istoriju. Ne samo zbog hrabrosti ono malo zatočenika koji su goloruki krenuli u proboj, već i zbog toga što samo par dana nakon proglašenja NDH, srpski narod je ustao bez oružja da se suprostavi ustaškom zlu i nožu. Ovo je dan koji svjedoči o našoj pobjedničkoj istoriji, unatoč tom satiranju u vrijeme NDH, nakon tog pokolja, život je pobedio. Mnoge su grane posječene, ali one koje su ostale niču, imaju mnogo potomaka . Naše Udruženje „Jadovno 1941“ okuplja mnoge od njih. Danas je i državni praznik u Republici Srbiji, Dan sećanja na žrtve holokausta, genocida i druge žrtve“, u video uključenju se obratio Dušan Bastašić iz ovog Udruženja u emisiju „Srpski sv(ij)et“.
Govorio je o obilježavanju ovog dana u Banjaluci, izražavajući žaljenje što političari koji su u Banjaluci danan nijesu otišli u Gradinu da pogledaju koliko je siromašno obilježen taj prostor, i što ne postoje memorijalni centri ni u Beogradu ni u Banjaluci, a u Beogradu ni ulica jasenovačkih žrtava.
Cijelu emisiju možete pogledati na Jutjub kanalu IN4S televizije.
Tekst priredila Milijana Eraković
Herceg Novi je jedini srpski grad na moru.
https://ips.ac.rs/publications/nikola-malovic-boka-kotorska-i-srbija-geopolitika-boke-srbi-i-more
Žive Srbi uz more i u Paštroviće!
Gušenje Boke ili pokušaj toga čina je uvjek naišao na taj otpor naroda Boke a pogotovo Grblja,toga su bili svjesni i neprijatelji našeg naroda bilo s koje strane,a ponekada i dobronamjerni čin nekih i prijaterlja, ali i zlonamjernih prijatelja koji su pokušavali nekim svopjim unutrašnjim preuređenjima bilo kulturnih i duhovnih,u bilo kojem vremenu i sistemu koji je vladao,bilo okupacionih ili dobronamjerniih ujedinitelja.
Kada su ljudi iz Grblja rekli i Gospodaru Crne Gore da su namjerno zapostvljani u nekoj istoriji koju su pisali Crnogrvi ,karlj je između ostalo rekoa i ovo,to smo radili da vas nebi izlagali neprijateljima,kako god bilo o Boki se i malo zna a još manje piše.Umro je Vasko Kostić prije neki dan skoro da je malo koji mediji to zabilježio bilo u Boki a ne šire,zašto????
Boka se uvjek gledala ko neki dio nečega što jedni ne daju a drugi bi da prisvoje,slučajno ili ne o tome se da razgovratai ,ali netreba sve drugima pripisivati, bilo nekoj hegemoniji, ili bolje reći slabosti naroda Boke a donekle i vjerovanju svim forma ujedinjelja Srba bilo kada i u bilo koje vrijeme,gdje su uvjek zaboravljali na svoju i teritoriju i neke interese.Dolaskom na valst devedesetih tada zajedničkog DPS-a je to tek kasnije pokazao razjedinjavanjem zajedničke države Savezne JUGOSLAVIJE,tek tada su Bokelji ili za mene Južni Srbi su uvidjeli da je naša sveopšta stvarnost i zajedničko življenje samo fars ,od dijela narod koji je pokazao prijed svega separatistički cilj i obećanjima novčane nadokande za tu izdaju!
Kako dalje i koliko toga su Srbi Boke svjesni mada ne sasvim i moraju sami razmisliti ,ovako kako sada funkcioniše prilično smušeno zamgljeno i nejasno,da li neko od Srba Boke ima neku ideju ili plan ZA SADA SE TO NEVID,da li će i hoće li pokazat će vrijeme.
Da i danas pojedini Srbi iz Boke ne mogu da dođu u Boku samo zato što važe neke regaluatvive iz prošlosti je sramota i za Boku iza sve koji u njoj žive,ali cijena koju plaćamo Đukanovićevom banditizmu i nekim obavezama prema EU su izgleda viši ciljevi od dostojanstva i prava Srba Boke da u njoj žive,ali i budu sahranjeni kada za to dođe vrijeme!Ste strane stidim se i države Crne Gore čiji pasoš imam i Boke kao dijela Crne Gore koja sve to trpi i sluša od bilo Cetinja Podgorice ili od nekog drugog pa maskar bio to i sam iBeograda!