„Velika Albanija“ je projekat NATO i CIA
Albanci, ilustracija
Realna je opasnost od dalje radikalizacije situacije na Kosovu i Metohiji i pokušaja da Albanci opet uđu sa oružjem na sjever pokrajine, upozorava istoričar Aleksandar Raković, koji smatra da će se to dogoditi u ne tako dalekoj budućnosti.
Raković ovako komentariše izjavu koja se mogla čuti na protestnim okupljanjima u Kosovskoj Mitrovici da se čeka samo novi Račak i Markale, pa da Albanci okupiraju sjever.
„Do okupacije će sigurno doći“, ne sumnja Raković i objašnjava da je cilj da se Albanci izlaskom na Jarinje i Brnjak povežu sa sandžačkim separatistima, gdje predsjednik SDA Sandžaka Sulejman Ugljanin popuno otvoreno govori o velikoalbanskim planovima.
Ugljanin je ovih dana predsednika Albanije Iljira Metu, koji je boravio u Rožajama, pozdravio na albanskom, podsjeća istoričar u emisiji „Sputnjik intervju“ uz konstataciju da Albanci žele da zaokruže prostor „Velike Albanije“ koji bi sezao do Sjenice, pri čemu bi proces obuhvatio i Makedoniju, kao i Preševo i Bujanovac, dok „Crnu Goru neće dirati dok ne završe sa crnogorskim Srbima“.
Ocjenjuje i da je potpuno izvjesno da će Albanci formirati vojsku, „možda ne sjutra, ali prekosutra da“, pri čemu, dodaje, glavni scenaristi sjede u Vašingtonu. „A to nije ni Tramp ni Pomepo, to je duboka država koja je kroz CIA i te kako ovde ukorenjena. Imaju namjeru da potpuno podriju naš prostor, da nam naprave još jedno usko grlo koje bi odvojilo Srbiju od Hercegovine. To je bio i plan Austroguarske i Turske – da se napravi sanitarni kordon i da se srpstvo na Balkanu potpuno rasparča“, objašnjava Raković.
Ipak, napominje, ne znači da će se to i dogoditi, ali mi moramo da budemo aktivniji u toj šahovskoj partiji i da igramo mudro.
Novinarka časopisa „Srpska ekonomija“ Ljiljana Staletović ukazuje da o planovima Albanaca rječito govori peta sjednica kosovske i albanske vlade održana u ponedeljak u Peći, koja je bila korak dalje u integracionim procesima na liniji Prištine i Tirane.
„Takozvano Kosovo i Albanija su od 2009. potpisali 19 sporazuma o saradnji, uglavnom iz oblasti ekonomije. Ne treba zaboraviti da je Albanija Prištini dala dio ruke Drač“, kaže Staletovićeva.
U samoj Albaniji, kako dodaje, iako saosjećaju sa Albancima sa Kosova, ne bi voleli da žive u zajedničkoj državi s njima, ali premda razlike među njima postoje, u ciljevima i nacionalnim interesima su jedinstveni.
Komentarišući uvođenje stopostotnih taksi Prištine na robu iz centralne Srbije, Staletovićeva kaže da je tom odlukom doveden u krizu Cefta sporazum koji je postao „mrtvo slovo na papiru“ te ubuduće neće moći da funkcioniše bez temeljnih reformi.
Po ocjeni Rakovića, Amerikanci vode glavnu riječ.
„Amerikanci vide Albance kao nosač aviona, računaju na njih da podrivaju ovaj prostor. Isto je radila Austrougarska, koja ih je zato i formirala kao naciju“, objašnjava istoričar, koji smatra da odgovor Srbije treba da bude bliža integracija sa Republikom Srpskom, pored dalje borbe za KiM, koja uopšte nije laka.
Priča o „Velikoj Albaniji“ je i u funkciji zaokruživanja planova NATO u regionu, o čemu, prema riječima Rakovića, svedoči i primer Makedonije koja će, bez obzira na volju građana izrečenu na referendumu, biti uvučena u Alijansu.
On ne isključuje ni mogućnost da će BiH komotnim tumačenjem i preglasavanjem Srba takođe biti uvučena u NATO.
… Ne radi se tu o nikakvom specifičnom odnosu američke administracije prema Kosovu, pogotovo ne prema kosmetskim Šiptarima, najmanje Albaniji!
Odnos prema njima ne podrazumjeva bilo kakve “ emocije „, čak ni taktičko političko usmjeravanje, kako su oni za Ameriku skoro pa “ nevidljivi „!!!
Oni su slučajem samo dio američke doktrine, 70-to godišje strategije blokovskog širenja na Istok i “ zatvaranja “ Rusije. Time NATO, tj. Amerika ( Hrvatska, Crna Gora, Kosovo *, Bugarska, Rumunija … ) dobija stratešku dubinu i mogućnost da na tuđoj teritoriji “ trpi “ (!) mogući ruski odgovor. Da eventualno poprište sukoba odalji od sopstvenih granica!
Najveći dio stručnjaka hvali ovu strategiju, a oni kritički raspoloženi primećuju da je to “ fatalno zavaravanje “ ! Da Rusija takođe ima doktrinu da na svaki udar odgovori kontraudarom po američkoj teritoriji, kako je ta opasnost postala “ neugodna realnost “ ,kada su Rusi u sistem naoružanja uveli “ nevidljive “ strateške nuklearne podmornice koje mogu da pogađaju sjevernoamerički kontinent čak i sa polarnog kruga, stacionirane duboko ispod leda!!!
Dakle, Šiptari i nasilno otamanjenje teritorije od Srbije stoje u američkoj doktrini samo kao još jedna epizoda, “ faza primicanja „!
Mnogo je opasnije što u takvoj američkoj strategiji Pešterska visoravan predstavlja apsolutni prioritet!!!
Naime, niko ko bi bio doveden u situaciju da eventualno ratuje na donjem južnom dijelu Kontinenta okrenut čelom ka Istoku, bliskom Istoku, niđe ne bi mogao da kvalitetno razvije “ evolucioni poredak “ kopnenih trupa, već na jedinstevenoj kosovsko- pešterskoj visoravni!!!
Šiptari, Muslimani, Hrvati, Makedonci, oni su samo “ topovsko meso“ i ništa više!
Oni nijesu nikakvi politički, naravno, ni ekonomski partneri Imperije!
U to smislu Velika Albanija nije imperativ američke politike i strategije!
… Pešterska visoravan, tzv. „Sandžak“!
Ti nas čeka u perspektivi.
To svako zna da su Amerikanci i Britanci pokrovitelji te tvorevine.Inače da nije njih ti miševi se živi ne bi čuli.
Albanski narod ima pravo na svoju državu, kao i na poštovanje principa da jedan narod ima apsolutno pravo da riješi svoje nacionalno pitanje, sviđalo se to nekom ili ne. Ovo tim prije jer su se Albanci formirali kao narod na evropskom tlu, a Evropa ono što propovijeda po svijetu mora da implementira najprije u svom dvorištu. I ne samo albansko, već i svako drugo nacionalno pitanje u Evropi i na Balkanu mora biti riješeno što prije, po mogućnosti odmah. I srpsko, i mađarsko, i ukrajinsko/rusko, i hrvatsko, i špansko/katalonsko… Samo tako se mogu izbjeći razorni konflikti u budućnosti, na tlu Balkana i u drugim djelovima Evrope. Svođenje prava na sopstvenu državu na rovarenje specijalnih službi velikih sila takođe je ponižavanje malih naroda koji se bore samo da budu ravnopravni s ostalima.
Da je riješeno albansko pitanje kako treba u 20. vijeku ne bi bilo egzodusa i stradanja koji su obilježili svo proteklo vrijeme na Kosovu, Makedoniji i sl. Pored srpskog samo albanski narod živi u pet država i to je žalosna činjenica po obje nacije. Umjesto da budu suparnici treba da zajednički lobiraju za rješenje problema koji imaju i postizanje konačnog mira na Balkanu.
I mada nije tema ovog članka treba reći i sledeće: albanskom narodu ujedinjenje na žalost neće donijeti mir već nove unutrašnje sukobe i obračune, koji su za sad potisnuti u drugi plan idejom nacionalnog ujedinjenja. Kad se ono ostvari pokazaće se da ta ideja nije moćna da pomiri najprije vjerske, političko-ideološke, karakterno-rasne, a zatim i socijalne, lingvističke i druge antagonizme koji se gomilaju.
Na kraju: nakon rješavanja albansko-srpskog razvoda ova dva naroda će ostati da žive jedni uz druge.
A TO VISE I PTICE NA GRANI ZNAJU, SAMO ONI GLUPI I NEOBRAZOVANI MISLE DA JE NAMA NATO MILO NA VTAR NATOVARIJO DOBRA RADI!
TESKO SVIMA ONIMA KOJI SE JEDNOG DANA PROBUDE (ako se ikada probude,medjedi jedni),
I SHVATE STA SU URADILI PRVO SEBI PA ONDA CITAVOJ CRNOJ GORI SVOJIM KONVERTITSTVOM,SLUGANSTVOM,POLTRONSTVOM ITD…