Varljivo ljeto ’19

Dok žuti tiskovi i šarene tračare iscrpno pišu o sve bližem nuklearnom epilogu i upepeljavanju svijeta, isti se osjeća iznevjerenim pa i prevarenim – ako sam dobro razumio jer nisam gledao nego tek tu i tamo nabrzinu pročitao – zbog smandrljanog kraja serije Igre prestola, tog kultnog događaja masovne kulture o kojem je, eto, i Žižek nešto usputno pribilježio.

Nego, to su ipak globalne, a kakve su nam, pak, lokalne stvari, izbliže zaglednimo.
Kriptokapić uglavnom definisao Demokrate kao kombinaciju neznanja i loše namjere! Ako sad repriziramo projsečni nastup Demokrata, – npr. poslednji na kojem mr Aleksa potpisuje papir časti – lako uvidimo da se uvijek već izvodi po nekakvom krajnje zamarajućem šablonu, što će reći da je Ranko rekao nešto što zaista stoji. Čvrsto.
Budući da funkcionišu samo u vanrednim situacijama, bliži se vrijeme kad više neće biti potrebni; uostalom, politički im je program tek jedno opšte mjesto. Uz to, vrlo neubjedljivo i odveć nerealno. Da, takve su Demokrate. Labilne.
Parola – ne podjele!, pokazala se kao podvala, jer se njihova politika vodila zakulisno, dočim je na sceni u izvedbi bila bukolika, veoma grlata, sa obaveznom, socrealističkom stisnutom pesnicom prema čeličnom nebu mlade nam revolucije…
Kao soler i neko ko samozaljubljeno forsira svoju istorijsku (presudnu) ulogu, Ranko je ovdje odigrao špiclovski: sačekao trenutak, pa sa Lovćena – simbolično – poslao poruku: dečki, demokrate, vi ste svaku koaliciju rastavili na sastavne djelove, što dobro zna Dritan (21. vijek), taman koliko i Ćaki (Ne boj se!), iako su nagnani, politički su sad u toj poziciji, da o tome – gromoglasno ćute.
Ono što je pored ovog neprejebivog čarkanja ipak iz više razloga zabrinjavajuće, jeste kompletna slika „građanske opozicije“ koja djeluje krajnje demorališuće…
Kao da imamo brak kojeg postavlja Beket: sve je nategnuto, mučno, trzzzavo, u fazi rasula, tako da figura namah tone u svoju suprotnost, umjesto Oca imamo starca u kanti za đubre iz koje provirivši zamoli dvopek da ga nabrzinu smaže, prije nego ode na svoju dnevnu dremku…
Nedostaje, to se hoće reći (međ` tzv. građanskom opozicijom), autoritet, pojava koja proizvodi politički događaj krize, onaj koji će se suprostaviti nultoj politici koju aktuelizuje režim, i od koje mučno & agonično pretrajava. Ovako dođe da bi najbolje bilo Filipa Vujanovića metnuti na čelo građanskih otpora!
Ali, možda radikalna promjena leži upravo u Draginjinom dolasku namjesto Ranka, kao što je veliki i nemjerljiv događaj na političkoj sceni osnivanje nekakvog pokreta pod nazivom Da svako ima.
Uzeto u jednom komadu, ispada da se nešto ipak događa, ali šta? Ništa? Možda ni toliko.