Udar na državu

Piše: Milun Zogović

Često imamo prilike da slušamo mit o vladarima. Priče o moći i nedodirljivosti. „Država to sam ja“! Četiri vijeka odzvanja poznata rečeinica pripisana „Kralju Sunca“, „Velikom Luju“ koji je vladao čak sedamdeset dvije godine.

Najduža vladavina u Evropi odisala je i specifičnim mirisima. Manje je poznato, sin Luja XIII i Ane Austrijske, Luj XIV okupao se svega dva puta u životu. Dugo je trajao mit o nedodirljivosti trodecenijskog vladara Crne Gore.

„Kralj od Rastoka“ uspostavio je sličnu vladavinu onoj najdužoj u Evropi. Slučajno ili namjerno, između sebe i države nikada nije pravio razliku i dosledno se držao „Lujove maksime“, putokaza za dugovječnu vladavinu.

Čak je i nadogradio. Praktično, djela a ne riječi! Svakodnevno je dokazivao „ovo je moja država“. Naš „gospodar“ se češće kupao od Luja. Njegove sluge i oni koji su imali priliku da se nađu u njegovoj blizini manje su patili. Ali je prljavština koju je ostavljao na svakom koraku prilikom izgradnje privatne države iz dana u dan nepodnošljivo gušila sve časne i poštene građane, inače, podstanare Đukanovićevog „tamnog vilajeta“. Diktatura je iz dana u dan postajala sve brutalnija. Iza zavjese državna imovina je pretakana u privatne džepove prve i njima bliskih familija. Đukanović i njegova familija imaju milijardu, saopštio je lični i politički finansijer i poslovni partner predsjednika DPS-a Duško Knežević.

Kako svi putevi „vode ka Carigradu“ sve punije koverte su završavale kod Đukanovića. Zarobljeno tužilaštvo i Crnogorski sudovi odjezbjeđivali su neophodne preduslove za neometanu izgradnju privatne države. Konstruisane su čak i afere lažnih „državnih udara“ kako bi se neometano sprovodio udar na državu. Opozicionim liderima sudi se na osnovu iskaza ubice, registrovanog psihopate, koji pred samo finale, sa sigurne distance, saopštava istinu. „Morao sam da govorim šta mi se kaže“! Farsa je do kraja razotkrivena. Svima je jasno o čemu je riječ. Sud se brani od istine! Ne dozvoljava da propadne slučaj. Osuđujuće presude nevinih ljudi vide se kao jedina slamka spasa. Kao izlaz za produžetak diktature.

Nevini su već u zatvoru. Crna Gora protestuje. Građani na ulici jasno saopštavaju svoj stav prema diktaturi. Afera „Koverat“ je kap koja je prelila čašu. Ono što su svi dobronamjerni znali sada je potkrijepljeno i čvrstim dokazima. Drma se diktatura. Odlučnos građana za promjenama je neumoljiva. Mantra o moći i nedodirljivosti predsjednika Mila Đukanovića već je postala juče. Stvara se realna slika. Dodatni motiv u borbi za bolje sjutra. Ulicama odjekuje, baš kao onda u Skupštini, kada su poslanici DF-a skandirali Milo lopove, najvaljujući bolje dane za Crnu Goru. Sa nezvaničnog glasila vladajuće partije Predsjednik neuverljivo glumi redovno stanje. Govor tijela mu odaje stanje velike nužde. Po drugim gradovima se bez ikakovg straha sve češće čuje pitanje „hoćemo li za Podgoricu na proteste“?

Naravno da hoćemo. Hoćemo i možemo. To nam je najveća obaveza prema slobodi i domovini. U tom odgovoru stočila se slobodna Crna Gora. Ona prava što ne ljubi lance. Ako je vjerovati istoričarima Luj XIV je pred sami kraj izjavio „ja umirem a država će uvijek ostati“. Đukanović mora biti smijenjen a država će uvijek ostati zato što smo, kako građani kažu, „mi država“ a ne Đukanović.