U domenu iluzija
1 min read
Jovan Lakićević
Piše: Jovan Lakićević
Bojim se da je najnormalnije i najskromnije očekivanje urednika ovog Portala, Gojka Raičevića, izneseno na jednoj tribini u Beogradu, da Srbima, nakon sledećih parlamentarnih izbora, budu vraćena odavno uskraćena elementarna ljudska, građanska i nacionalna prava, ovoga časa, nažalost, u domenu iluzija!
Možda će se to, dragi kolega Gojko, i desiti jednog dana, kad se o sudbini Crne Gore i njenih žitelja budu pitali njeni građani.
S toga su moja očekivanja usmjerena, ne na ove, junske izbore, čiji su rezultati unaprijed isplanirani i poznati, već na sledeće, iznova vanredne izbore. Oni će biti vezani za okončanje zlokobnog sukoba Udruženog Zapada i Ruske federacije, čiji će rezultati biti sudbonosni za budućnost Planete, pa i ovog našeg balkanskog slijepog crijeva, da ne kažem- političkog budžaka.
Vojnička, politička i diplomatska pobjeda Rusije, pružiće šansu Crnoj Gori i Srbiji da se oslobode svojih višedecenijskih okupatora i kolonizatora. No, i zato se valja pripremiti. Stoga bi sledeća slična tribina imala smisla ukoliko bi bila okrenuta ovom kapitalnom „domaćem zadatku“, jednom od najprečih. Dekolonizaciji. A to neće biti nimalo lagodan, ni kratkoročan proces.
Znam, kao i mnogi od vas, poštovani posjetioci, da su očekivanja vezana za dalju sudbinu srpskog korpusa u Crnoj Šumi vezana za mogućnost Demokratskog fronta da se konačno nađe u budućoj Vladi. Da od toga zavise i mnoge druge radikalne promjene u zarobljenoj i opustošenoj CG. Upravo sam zbog spomenutog i skeptičan, jer naši inostrani staratelji neće dozvoliti bilo kakve kapitalne promjene. Naprosto, nijesu im u interesu.
Pa oni, zaboga, (mislim, u prvom redu, na dvije takoreći domaće ambasade) nijesu ni došli tu, na obalu Morače, da od Crne Šume naprave demokratsku, nekorumpiranu, antimafijašku i prosperitetnu zemlju, već da raznim načinima učvrste na duži rok njen status bespogovorno poslušne kolonije, koja će im poslužiti za razbijanje srpskog korpusa i zatiranje Pravoslavlja na Balkanu…
I svi ti nezvani gosti (ovi sa Ostrva su se za nekoliko godina baš odomaćili) s druge strane Atlantika, pretežno satanisti, nijesu propustili priliku da uz ostalo, poplaše domaćine „srpskim, ruskim i kineskim malignim uticajem“. Ovaj potonji, miljenik srpskih „obožavateljki“, Medlin Olbrajt i Kristine Amarpur, Džejms Rubin, obećao je i neke silne pare u tu svrhu. Dobro, malo vezano i za ishod izbora. Zanimljivo je da mu se desila jedna simpatična omaška u potonjoj izjavi, (ako sam ga dobr razumio), kako se, prilikom boravka u CG „sreo i sa članovima buduće Vlade“!! Zar vam to ništa ne znači?
Ne mogu, a da u ovoj prilici ne spomenem, jednu od potonjih izjava čovjeka iz vrha Ruske federacije, njenog bivšeg predsjednika i u dva mandata predsjednika Vlade, Dimitrija Medvedeva, upućenu Englezima, kao odgovor na neke njihove „prijetnje“. Vi Englezi ste bili, i danas ste, a bićete i ubuduće -najveći neprijatelji Rusije…rekao je, otprilike, Medved. On je usput pomdenuo i neko moguće potonuće kolonizatorskog Ostrva.
Da je, recimo, Dugin davao ovu izjavu, sigurno, kao veliki istorijski znalac, ne bi propustio da spomene Srbe i Srbiju. U istoj ravni.
Nešto je slično rekao i sv Vladika Nikolaj, u londonskim besjedama 1915. g. Ali, tom prilikom on je dao „prednost“ drugom germanskom plemenu, Njemcima, a Engleze je, kad je riječ o Srbiji, „stavio na drugo mjesto“.
Usudio sam se uz veliko izvinjenje besmrtnom i svetom Vladici, da u desetak ( a možda i više) tekstova na ovom Portalu u minule tri godine, Englezima dam „prvenstvo“, s obzirom na zbivanja u poslednjih sto godina… I u jednom i u drugom slučaju, Englezi su imali dva jaka motiva: Em smo Sloveni (Srbi), em – pravoslavci.
Ako je ovo što se dešava u Ukrajini dobrim dijelom „krstaški rat“ satanističkog Zapada protiv Pravoslavlja, po upustvima Z. Bžežinskog, šta mi u Crnoj Gori (da izostavim Srbiju i Srpsku) danas možemo očekivati od Engleza? Sami zaključite.
Njihov dosadašnji učinak kao ključnog induktora svih političkih procesa u Crnoj Šumi, naročito što se tiče formiranja vazalnih vlada, ravan je katastrofi.
To im, međutim, neće smetati (jer nema ko!) da i dalje odlučujuće kadriraju u porobljenoj zemljici, da svojim pulenima, “stipendistima“, formiraju političke stranke i da, naravno, „pobjeđuju“ na izborima! I da iznova naprave „ ekspertsku“ Vladu po njihovim političkim „blesimetrima“!
U Boga se nadam da, i ako hoće, to – neće dugo potrajati!
Bravo, Jovane Lakiećeviću!