U Crnoj Gori ratni zločinci dobijaju ulice – heroji metak i zabranu

Imenovanje ulica u Crnoj Gori ponovo je pokrenulo polemiku oko istorijskog nasljeđa, društvenih podjela i primjene zakona, nakon što je nedavno najavljeno da će jedna ulica poneti ime po Pavlu Bulatoviću, bivšem ministru odbrane i jednoj od najistaknutijih žrtava političkih likvidacija na našem tlu krajem 20. vijeka.

Dok pojedini građanski aktivisti i predstavnici političke scene izražavaju zabrinutost da bi ovakva odluka mogla narušiti multietnički sklad, iz drugih društvenih krugova stižu podsjećanja na slučaj kada je u Petnjici jedna ulica dobila ime po Osmanu Rastoderu — komandantu muslimanske milicije tokom Drugog svjetskog rata, za koga postoje brojne istorijske bilješke o saradnji s okupatorskim snagama i učešću u ratnim zločinima. Tada je izostala reakcija, iako su Bulatović i Rastoder neuporedivi jer je teško povući paralelu između čovjeka koji je svoj život posvetio službi državi i okončao ga kao žrtva političkog nasilja, i osobe sa dokumentovanim ratnim zločinima.

Naime, Rastoder je, prema dokumentovanim izvorima, aktivno učestvovao u gušenju Trinaestojulskog ustanka u sjeveroistočnom dijelu Crne Gore, a povezuje se i sa operacijama koje su uključivale paljevine sela i stradanje civilnog stanovništva, uglavnom pravoslavne vjeroispovijesti. U pojedinim istorijskim analizama, ističe se njegova saradnja sa njemačkim SS divizijama „Princ Eugen“ i „Skenderbeg“, posebno u zločinima počinjenim u Velici.

Iako je Rastoder još 1946. godine zvanično proglašen ratnim zločincem od strane komunističkih vlasti posleratne Jugoslavije, odluka da jedna ulica nosi njegovo ime nije izazvala ozbiljniji otpor u javnosti, uključujući ni od strane predstavnika Islamske zajednice, niti od građanskih aktivista koji danas kritikuju imenovanje ulice po Pavlu Bulatoviću.

Posebno je problematično što se predstavnici SUBNOR-a — organizacije koja baštini antifašističke vrijednosti — oštrije protive imenovanju ulice po Pavlu Bulatoviću, nego što su ikada javno reagovali u slučaju Rastoderove ulice.

Postavlja se i pitanje zašto državni organi nisu reagovali u momentu kada je Rastoderovo ime zvanično ušlo u urbanistički plan Petnjice, ako se zna da je riječ o osuđenom ratnom zločincu. Ova situacija pokreće i šira pitanja o primjeni Ustava i zakona — da li se oni tumače jednako za sve, ili u praksi postoje građani prvog i drugog reda?