To je duh Svetoga Save i silne narodne pesme kojim je protkana tvoja velika duša, o sveta Otadžbino moja
1 min read
Sveti Sava (Rastko Nemanjić). prvi arhiepiskop autokefalne Srpske pravoslavne crkve od 1219. godine
Koja su to silni osećaji koji razdiru moje grudi
kad mislim na tebe, o otadžbino moja!
Kao da su neke tajanstvene niti sputale moje srce,
i ono se očajno otimlje da ne pukne od preteška bola!
Ima li stope tvoje svete zemlje da nije zvlivena krvlju
i posejana kostima moje braće i mojih otaca?
Ima li kolibe po ogolelom kršu i plodnim poljima
da nije podignuta žuljavim rukama mojih seljaka?
Meni su pričali vojnici, da su po najvećem mrazu skidali šinjele i stvarali topovima prolazan drum!
I da su u doba najveće gladi kroz besputne albanske gore
delile sa zarobljenim drugom svoj poslednji kruh!
U strašno iskušenju, kad su nas uveravali da je izgubljeno sve, sve, u našim grudima plantelo je kandilo Vidovdanskog Hrama,
i u očajnom pohodu pratile su izrešetane zastave naše
Veličanstvena volujska kola Sedoga Kralja!
O! Ima nečer što me s tobom stihijski veže
da te bezumno volim do poslednje kapi krva i znoja;
to je duh Svetoga Save i silne narodne pesme
kojim je protkana tvoja velika duša, o sveta Otadžbino moja!
*
Predrag V. Kovačević
Izvor: “Glas Boke” br. 106 1934. / pobori.blogspot.com
Velicanstveno! Slava svima koji su te voljeli i dali zivot za tebe sveta srpska zemljo!
Bilo bi pametno da umučiš, dijete. Ja nijesam krpa da perem tuđu nečist. Tebe neko utuljuje u glavu zle misli protiv Crne Gore koja te odnjivila i poslala da se, kami, nečemu dobrome naučiš, pa bi valjalo da se držiš prema njoj ka prema svojoj majci. A i jest ti ona majka. Domovina je isto ka majka. A što se gospodara tiče, on je mene vrijeđa, ali… psovati ga na vaganu koji ti neko daje, isto je ka i psovati domovinu. No, da ostavimo gospodara. On je čoek ka i mi, ka ja i ti, pa i on može da pogriješi, a da se na vrijeme ne ispravi… Ali, domovina je vječna i nju u srce moramo da nosimo ako smo ljudi i ako smo pravi njeni sinovi. Domovina može biti ili usred srca ili u potplaće obuće. Iz srca se ona ne izbačuje lako, a ko je nosi na potplaće, ona se liže sa svakijem korakom i iščili ka paučina. I kad se tako izgubi, ondar čoek postaje krdo. Čuvaj se toga, dijete, ka živoga ognja. Čoek bez domovine, ili, što je isto, sa osramoćenom domovinom, više i nije čoek
moja Domovina je Njegos, Bajo Pivljanin, serdar Janko Vukotic i knjaz Nikola.
a da citiram prvog gorepomenutog, Srbija je od Dunava do mora Sinjega…i nece meni nikad Kardelj i Tito da kazu gde je moja Domovina, nego moji preci.
i jos nesto, moja CG nije Milo Djukanovic i ovo Cetinje danas, i nikad nece biti!
E ovo ti poruci Marko Miljanov. Tvoja domovina je Crna Gora