Teslin trag na Nijagarinim vodopadima

Piše: Vojislav Gledić

Ovih dana je iz Kanade stigla radosna vijest koja se odnosi na još jedno priznanje genijalnom srpskom i svjetskom naučniku i pronalazaču Nikoli Tesli (Smiljan, kod Gospića, 1856 – Njujork, 1943). Naime, ubuduće će se zvati Nikola Tesla plaza područje od Teslinog spomenika do hidrocentrale na Nijgarinim vodopadima, koja je napravljena prema pronalascima znamenitog Ličanina krajem 19. vijeka.

Inače, za ovaj poduhvat je zaslužna Srpska škola ,,Nikola Tesla’’ iz grada Nijagara Fols u kanadskoj državi Ontario, zajedno sa Kanadskim tehničkim muzejom ,,Tesla’’,.Oni su uputili zvanični zahtjev nadležnim organima Nijagara Parkova da se tom području dodijeli ime vrhunskog naučnika. Ova radosna vijest, kako to izvještavaju novinske agencije, poklapa se sa proslavom postojanja i djelovanja Srpske škole ,,Nikola Tsla’’, koja naredne godine slavi jubilej: desetogodišnjicu postojanja i rada. Ova obrazovno-vaspitna ustanova se bori za očuvanje srpskog jezika, vjere i drugih nacionalnih osobenosti, ali i za očuvanje lika i djela Nikole Tesle.

Postoji inicijativa da se čitavo područje od Teslinog spomenika do hidrocentrale Power Generacion Station poveže u jednu cjelinu i postavi na veb stranicu Nijagara Parkova, kako bi bila dio propagandnog materijala ovog područja. Time će se istovremeno ono upisati u sve buduće geografske, turističke, saobraćajne i druge karte.

Na Nijagarinim vodopadima u državi Njujork, sa američke strane, postavljen je 1976. godine bronzani spomenik Nikoli Tesli, rad vajara Frana Kršinića (1897 – 1982). To memorijalno vajarsko djelo jeste zapravo kopija spomenika koji se nalazi ispred Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu.

Na Nijagarinim vodopadima, sa kanadske strane, u parku 9. jula 2006. godine postavljen je još jedan spomenik Nikoli Tesli. Napravljen je u prirodnoj veličini, u trenutku šetnje kao na slici iz Budimpešte kada je inspirisan Geteovim stihovima iz ,,Fausta“ štapom po pijesku crtao skicu svog izuma – indukcionog motora koji je inače i postolje spomenika. Visok je tri metra, iako je početna zamisao bila da bude i veći, ali država nije dozvolila da iko bude viši od spomenika kralja Džordža, koji se takođe tu nalazi, pri čemu su to jedina dva spomenika u tom parku. Okrenut je ka Nijagarinim vodopadima i napravljen je prema rješenju kanadskog vajara Lesa Drajslera.

Navedeno priznanje o nazivu Nikola Tesla plaza u čast vrhunskog pronalazača zgodna je prilika da se ovdje podsjetimo na nekoliko karakterističnih pojedinosti iz života i rada slavnog naučnika i pronalazača, posebno da ukažemo na ogroman doprinos konstrukciji prve velike hidrocentrale napravljene po njegovim genijlnim izumima zasnovanim na korišćenju naizmjenične struje.

Nikola Tesla je jedan od najznačajnijih i najpoznatijih svjetskih naučnika i pronalazača na području elektrotehnike. Doprinos ovog genijalnog istraživača savremenoj tehnici, tehnologiji, industriji, civilizaciji i kulturi je od neprocjenjivog značaja. Njegova vrhunska dostignuća, otkrića i pronalasci našli su najraznovrsniju primjenu u svim oblastima savremenog svakodnevnog života. Primjena naizmjenične struje postala je toliko neophodna, nezamjenljiva i stalna da bi sadašnji život potpuno zamro kada bi prestalo njeno korišćenje.

Teslini izumi su omogućili pokretanje ogromnog broja industrijskih i drugih postrojenja, željeznica, tramvaja, trolejbusa, raznih uređaja i aparata za domaćinstvo, osvjetljavanje javnih i privatnih objekata, gradova, sela i drugih naselja. Primjena električne energije u zagrijevanju ili, pak, za rashlađivanje javnih i privatnih zgrada je opštepoznata, a ostali domeni primjene ove vrste energije su toliko prisutni da se gotovo i ne primjećuju. Ipak, dovoljno je da se ponekad dese neočekivani prekidi snadbijevanja električnom energijom pa da ustanovimo od kolikog je ona značaja za naš svakodnevni život. Savremena civilizacija ne bi se mogla zamisliti bez Teslinog doprinosa i njegovih epohalnih otkrića na polju proizvodnje, prenošenja, raspodjele i iskorišćavanja naizmenične električne struje. Ovaj genijalni istraživač i izumitelj je ostavio vrhunsko naučno djelo kojim se čovječanstvo može ponositi.

Grandiozna ostvarenja genija iz Like nastala su u drugoj polovini 19. vijeka, upravo u vrijeme kada je svijetu bila potrebna nova i do tada nepoznata, ali neophodna energija. Trebalo je snabdijevati snažnu industriju koja se počela naglo razvijati. Energija koju je Tesla proizveo može se locirati daleko od potrošača, na velikim rijekama ili, pak, na lokacijama rudnika uglja. Tako dobijena električna energija se mogla veoma lako i efikasno dostavljati do svih potrošača, urbanizovanih mjesta ili industrijskih postrojenja, uz veoma male gubitke. Struja se, naime, može veoma jednostavno prenositi, pomoću odgovarajućih dalekovoda, na ogromne udaljenosti uz male (i neizbježne) transportne gubitke. Stoga se bez ove vrste energije ne može zamisliti industrijski, kulturni i uopšte civilizacijski izgled savremnog svijeta.

Tesla je nastojao da ostavi budućim pokoljenjima djelo dostojno jednog altruističkog genija. Od svojih mnogobrojnih pronalazaka mogao je da dobije basnoslovno bogatstvo, milione (ondašnjih) dolara. Nije ih, međutim, dobio, nije ih želio, niti ih je tražio; čak ih se velikodušno odrekao u želji da njegovo djelo bude od koristi svakom čovjeku na Zemlji. Za njega je najveća nagrada bila činjenica da radi i stvara izume kojima će svijet i život učiniti ljepšim, boljim i korisnijim. Posebno se radovao da mali, obični ljudi imaju blagodeti od njegovih pronalazaka.

Do kraja života bio je vezan za svoje duboke srpske korijene, za svoje ličko porijeklo. Bio je veliki patriota koji je uvijek mislio na svoj stari zavičaj i želio da pomogne svom narodu. Uvijek je nastojao da pomogne svojim sunarodnicima i to u najtežim istorijskim okolnostima, posebno u vrijeme ustaškog pogroma, kada je bio doveden u pitanje i sam opstanak srpskog naroda. Veliki istraživač, naučnik i pronalazač želio je da ostavi ogromno i trajno nasleđe pokoljenjima kako bi život bio ljepši i bolji. Teslin plemeniti lik humaniste, altruiste, patriote i uzvišenog mislioca zračiće vječnim sjajem za sva buduća pokoljenja.

Zanimljiv je jedan detalj iz Tesline mladosti kada je bio učenik Više realne gimnazije u Karlovcu. On je često dolazio iz Karlovca u rodno mjesto kod roditelja, bilo na ferije ili zbog drugih potreba. Uvijek je putovanja koristio da bi se dublje pozabavio nekim budućim pronalascima. Tako je, jednom prilikom, na putovanju anticipirao pronalazak radio veze. O tome detaljnije piše prof. dr Vladimir N. Njegovan (1884 – 1971) u knjizi „Nikola Tesla – heroj tehnike“.„Jednom prilikom, kad je kolima putovao iz Gospića u Karlovac, bio je s njime i jedan njegov mlađi drug, koji je išao na školovanje u Sremske Karlovce“ – piše V. N. Njegovan. „Tesla je cijelim putem, od zore do mraka, pjevuckao: ,Crnogorci sijeku Turke, braći svojoj šire ruke.’ To stalno ponavljanje jedne te iste arije čini se da nije znak neke naročite muzikalnosti. Njegov saputnik nikako nije mogao da razumije zbog čega on neprestano ponavlja ove stihove. Tesla mu je usput pripovijedao kako radi na izumu pomoću kojega će moći prenositi govor iz Amerike u Evropu, a da između onoga koji bude govorio i onoga koji bude slušao ne bude nikakva veze. Taj njegov saputnik je bio kasnije moj tast.“

Ovo najbolje i najrečitije govori o vizionarskoj sposobnosti velikog pronalazača. Tada je, dakle, još kao učenik udružio svoju pjesničku prirodu sa budućim kreativnim izumom o izgradnji prvog uspješnog radio sistema kojim se mogao ostvariti tako veliki i značajni pronalazak: bežična veza između udaljenih komunikatora, i to između kontinenata Amerike i Evrope.

Tesla je bio veliki rodoljub i humanista koji je čitavog života bio čvrsto i trajno vezan sa svojim narodom. Srpsko porijeklo ga je uvijek podsjećalo na stari zavičaj i na mnoge probleme sa kojima se njegov narod suočavao ne samo tokom duge, teške i slavne prošlosti nego i u njegovo vrijeme. Nastojao je uvijek da pruži svesrdnu i nesebičnu pomoć svojoj braći u domovini. Hrabrio je svoj narod, posebno u teškim i sudbonosnim danima i godinama. Divio se herojskoj borbi protiv daleko nadmoćnijeg neprijatelja tokom Prvog i Drugog svjetskog rata.

Teslin ogroman svjetski ugled i njegova popularnost je uvijek dobrodušno i željno očekivana u njegovom zavičaju. Sve srpske zemlje i svi Srbi su, još krajem 19. vijeka, bili oduševljeni Teslinim pronalascima i njegovim genijalnim radom na iznalaženju novih naučnih i tehničkih izuma. I Crna Gora je izuzetno cijenila Teslu i njegov izvanredan pronalazački i istraživački rad. I sam knjaz Nikola I Petrović (1841 – 1921) bio je izuzetno zainteresovan za rad velikog genija i divio se onome što je on radio u dalekoj Americi.

Crnogorski knjaz Nikola I Petrović odlikovao je Nikolu Teslu 1895. godine velikim crnogorskim državnim priznanjem – Ordenom Danilovog reda drugog stepena, i to za naučni i tehnički doprinos ovog stvaraoca. To odlikovanje je, inače, dodeljivano isključivo za hrabrost pokazanu u ratnim poduhvatima, ali ga je Tesla dobio za svoju hrabrost na naučnom i tehničkom polju, za svoju neustrašivu istrajnost na „bojnom“ polju nauke. Sa Teslom se knjaz Nikola pokatkad dopisivao, ali je tu korespondenciju, u ime suverena, vršio tadašnji ministar inostranih djela Knjaževine Crne Gore vojvoda Gavro Vuković (1852 – 1928).

Zajedno sa odlikovanjem, upućenim poštom za Ameriku, bilo je priloženo i pismo vojvode Gavra Vukovića u kome se, u ime knjaza Nikole, doslovno kaže:
„Veleučenom gospodinu Nikoli Tesli,
elektrotehničaru, Njujork.
Gospodine Tesla,
Vaša univerzalna proslavljena znanost u elektrotehničkoj nauci u svijetu, pobudila je njegovo veličanstvo Nikolu I Petrovića, knjaza i gospodara Crne Gore, da vas odlikuje svojim ordenom – Danilovog reda drugog stepena.
Šaljući Vam, Orden s diplomom, želim da ga Vaše srpske prsi dugo i dugo nose u zdravlju i sreći, na korist nauke, a za slavu srpskog roda od kojega porijeklo vodite i ime mu svojim naučnim pronalascima pred svijetom uznosite.
Primite, visoko uvaženi Srbine, ovom prilikom, izraze mojega najodlučnijeg poštovanja.
Ministar Inostranih djela Knjaževine Crne Gore,
Vojvoda Gavro Vuković.“

Ovo značajno priznanje je izuzetno pozitivno odjeknulo u svim srpskim zemljama, a posebno među našim iseljenicima kojih je onda, kao i uvijek, bilo na svim stranama. Američki iseljenici su to primili sa posebnim emotivnim nabojem, a veliko odlikovanje nazvali malo poetično: „Orden za svjetlost“. Crnogorska štampa, posebno „Glas Crnogorca“ često je izvještavala o Tesli i njegovim pronalascima i otkrićima i sa izuzetnom simpatijom govorila o ovom velikom Srbinu. Mladi Ličanin je postao idol u tadašnjoj Crnoj Gori, a i genijalni elektrotehničar (kako su ga nazivali u štampi) uvijek je gajio izuzetne simpatije prema ovoj srpskoj zemlji. Često se na cetinjskom Dvoru govorilo o slavnom naučniku i pronalazaču. Uvijek se isticalo da je Nikola Tesla bio pjesnik, a da je njegova nepismena majka Đuka znala napamet veliki broj narodnih pjesama kao i „Gorski vijenac“.

Tesla je prvi put čuo za Nijagarine vodopade još u Nižoj gimnaziji koju je pohađao u Gospiću kada je dobio prva znanja iz predmeta fizika, oblasti koje ga je izuzetno zaiteresovala. Pogotovo je bio zainteresovan za hidrauliku i upotrebu vodenih turbina jer je još u svom rodnom selu Smiljanu samostalno pravio male vodenice na potoku Vagancu. O opisu Nijagarinih vodopada, koji je našao u nekoj knjizi, kasnije je zapisao u autobiogrfiji ,,Moji izumi“:

,,U učionici smo imali nekoliko mehaničkih modela koji su me zainteresovali i usmjerili mi pažnju ka vodenim turbinama. Konstruisao sam mnogo primjeraka, i pronalazio ogromno zadovoljstvo pokretajući ih. Koliko je izuzetan moj život bio, možda će dobro ilustrovati jedan događaj. Moj ujak nije imao interesa za ovaj vid zabave i često me je prekorjevao. Bio sam zadivljen opisom Nijagarinih vodopada koji sam negdje pročitao i u glavi zamislio veliki točak pokretan vodopadima. Rekao sam ujaku da ću otići u Ameriku i realizovati ovu ideju. Trideset godina kasnije, vidio sam kako se moje ideje ostvaruju na Nijagari i divio se nedokučivoj tajni uma.’’

Godine 1893, posle Svjetske izložbe u Čikagu, na kojoj su prikazani genijalni Teslini pronalasci, donijeta je odluka o načinu iskorišćavanja hidropotencijala Nijagarinih vodopada. To je bila ujedno i odluka kojoj se i sam Tesla nadao. Međunarodna komisija za Nijagarine vodopade, na čijem čelu je bio čuveni fizičar Lord Kelvin (Vilijam Tomson, 1824 – 1907), prihvatila je ponude kompanija koje su predložile upotrebu Teslinog polifaznog sistema. Prva elektrocentrala izgrađena je oko 2,5 kilometara uzvodno od vodopada.. Šesnaestog novembra 1896. oko ponoći u Bafalu je stigla prva količina električne energije Udaljenost je bila 35 kilometara od elektrane. Korišćeni su transformatori snage oko jedan megavat, a napon na dalekovodima je iznosio jedanaest hiljada volti.. Ovo je predstavljalo prvi prenos električne energije na daljinu u komercijalne svrhe. Reporter lokalnih novina Niagara Falls Gazette izvjestio je toga dana:“Uključenje prekidača u velikoj elektrani na Nijagari zatvorilo je električno kolo što je prouzrokovalo da rijeka Nijagara poteče uzvodno.”

Prvu snagu isporučenu Bafalu, 750 kilovata, dobila je gradska železnička kompanija, ali je ubrzo lokalna električna kompanija dobila pet puta veće porudžbine od stanovnika Bafala. Broj generatora se kasnije povećao, u narednih pet godina, na deset od prvobitnih tri, a mreža se produžila do Njujorka. Električna mreža se širila gradom, a Brodvej je sijao obasjan električnim svjetiljkama napajanih naizmjeničnom strujom. Čak je i Edisono sistem zasnovan na jednomjernoj struji u Njujorku uglavnom zamijenjen.

Podsjećamo da se Nijagarini vodopadi, danas nacionalni park, nalaze u Sjevernoj Americi, na granici između Sjedinjenih Američkih Država i Kanade. Oni su dio rijeke Nijagare koja je dugačka 56 kilometara, pri čemu ima ukupan pad od 99 metara, a njeni vodopadi i brzaci protežu se na više kilometara dužine ove rijeke. Jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija na svijetu svakako su Nijagarini vodopadi, koji su nakon Viktorijinih drugi po veličini u svijetu.

Sa 168 hiljada kubnih metara vode u minuti ujedno su među najimpozantnijih i najljepših na Zemlji. Oko 15 miliona turista godišnje dolazi da posjeti te vodopade i uživa u njihovoj zapanjujućoj ljepoti.Nijagara, što znači voda koja grmi naziv je koji su tom moćnom vodopadu, što čini prirodnu granicu između SAD i Kanade, nadjenuli američki Indijanci Tu se u stvari radi o tri vodopada koji čine prirodnu cjelinu, pri čemu imaju prubližno iste visine oko 55 metara. Velika količina vode stvara veličanstvenu sliku, a od siline pada pretvara vodu skoro u paru, raspršujući je na ogromno mnoštvo sitnih kapljica.

U produžetku donosimo samo uvodni dio Teslinog govora pod naslovom ,,O elektricitetu“. Svečani govor je održan 12. januara 1897. godine u Elikot Klubu u Bafalu povodom obilježavanja dana puštanja u rad električne centrale na vodopadima Nijagare.

,,Jedva sam imao dovoljno smjelosti da govorim pred auditorijumom u nekoliko neizbježnih prilika, pa mi je doživljaj ove večeri, čak i bez ikakve veze sa razlogom našeg okupljanja, sasvim neobičan. Mada su u tih nekoliko slučajeva, kojih se sa zadovoljstvom sjećam, moje riječi nailazile na velikodušan prijem, ja se nikad nisam zavaravao i sasvim dobro sam znao da svoj uspjeh ne mogu pripisivati izvanrednoj vještini u govorništvu ili ubjedljivosti. No, zato je moje osjećanje dužnosti da se odazovem pozivu, kojim sam počastvovan prije neki dan, bilo dovoljno jako da u meni nadvlada veoma jaku bojazan u pogledu moje sposobnosti da ukažem dužnu pažnju temi kojom sam zadužen. Istina je, ponekad – čak i sada dok govorim – osjećam da su mi misli ispunjene predmetom, ali znam da će čim pokušam da to izrazim, nepostojane koncepcije iščeznuti i da ću iskusiti neka dobro znana osjećanja napuštenosti, obeshrabrenosti i tišine. Već mogu da vidim vaše razočarane izraze lica i na njima pročitam bolno žaljenje zbog pogreške u ličnom izboru.

Ove napomene, gospodo, ne činim u sebičnoj želji da steknem vašu naklonost i oproštaj za moje promašaje, nego s poštenom namjerom da vam izrazim izvinjenje za neispunjenje vaših očekivanja. One takođe nisu učinjene – kako biste možda mogli pomisliti – u onom duhovitom tonu kojim se, na zadovoljstvo slušalaca, često služe zakašnjeli govornici. Naprotiv, ja bih veoma iskreno želio da budem sposoban da pretvorim u plamen rječitost koja u meni tinja, da mogu na odgovarajući način da govorim o toj zadivljujućoj nauci o elektricitetu, o čudesnom napretku zabilježenom u analima elektriciteta koji, kako je jedan od govornika tačno izrekao, daje ovom vijeku pečat vijeka elektriciteta, a posebno o velikom događaju koji proslavljamo. Nažalost, ta moja želja mora da ostane neispunjena, ali se nadam da će u mojim nedotjeranim i nepotpunim izlaganjima, među nekoliko ideja i činjenica koje ću pomenuti, biti nečega interesantnog i korisnog, nečega što dolikuje ovoj jedinstvenoj prilici.

Gospodo, u intelektualnom napretku čovečanstva novijeg vremena ima nekoliko pojava koje se jasno ističu i koje su za taj napredak karakteristične – pojava koje pružaju veliku utjehu mislima svih onih kojima je zaista na srcu napredak i dobrobit čovječanstva. . “