Teško nama
1 min read
Batrić Babović
Piše: Batrić Babović
Teško je da teže ne može biti. Ovako govore prosječan Srbin i Crnogorac. Na svakom koraku. U svakoj situaciji. Na svakom značajnom mjestu. Ne komentarišu sive zone, bijele kuge, crne rupe, rusofilstvo, amerikanizaciju, evropejstvo, nazadovanja, dezintegrisanja, ubijanja, samoubijanja, zaglupljivanja, bratoubistva, bogoubistva, napredovanja preko leševa…. Svi govore jedno te isto. Niti mijenjaju sebe. Niti okolinu. Niko. Nijedan Srbin i nijedan Crnogorac. Vlasnici jezika sa lingvistikom i „jezika“ bez lingvistike, a uz sve to sužnji jedne kanonski priznate Crkve. Teško nama!
****
Elementarna pismenost, funkcionalna nepismenost i dominantna polupismenost krase sve Srbe i Crnogorce. Crnogorci su dugo koristili srpskohrvatski, a zatim srpski jezik. Politika je pokazala moć da može sve da mijenja. Ona to zna da čini prostom ili kvalifikovanom većinom. Veličinu jedne i druge većine određuju političari. Da li će to biti brojevi 41, 49 ili 54 zavisi od njih. Na sve to, kad neko od takvog soja, koji je u Parlament došao voljom olovke onoga ko ga zaokružuje, kaže nekom ko ima makar za promil razuđeniji intelektualni kapacitet čuvenu floskulu „Nije za tebe politika“ zamute se i voda i gora. I nebo i zemlja. I prošlo i buduće. A sadašnje umre. U figurativnom smislu. Dok svo vrijeme Montenegro tone od R.K neotvorine iz 2007.ljeta, uz sadejstvo današnjih 0.7% ideološke pomoći za nadvremeni duhovni rascjep. Teško nama!
****
Škole su nekada bile u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu i Skoplju. Ovako je govorio vodeći beranski agronom. Đak „belog Zagreba“ i Sveučilišta. Danas su fakulteti na Talumu, Donjim Lugama, Akovu, Taslidži i Tutinu. Teško nama!
****
Kosovo je srce Srbije. Kosovo je srce Crne Gore. Metohija je Crkva. Nikeja, Efes, Carigrad i Halkidon. Sedam Vaseljenskih Sabora živi u Pećkoj Patrijaršiji. Kada se moglo protiv 85% naroda i samog sebe za vječnost, može se i vojno pomoći naša mila Evropa. Žuto-plava kombinacija snova. Čizma kao agenda. Teško nama!
****
Oktoih je napisan odavno. Bliski srodnik Kristofora Kolumba po vremenu rođenja. Amerika je Amerika. Crna Gora je kutak diplomatije velesila. A mi ( Srbi i Crnogorci) stojimo uspravno kao žaba sa podignutim nogom, uz svjetski priznate hatove iz velikih kuća. Teško nama!
****
„Nekad mi dođe žao ovu opoziciju“ kaže jedan uglednik iz svijeta biznisa. Biznisi mu stoje netaknuti, mozak mu je devičanski, a zakon o porijeklu imovine mrtvo slovo na papiru. „Opozicionar“ žali „opoziciju“. Ko je ko ovdje u ovom galimatijasu samo Bog zna. Teško nama!
****
Ako se po jutru dan poznaje, Crna Gora spada u red visokorangiranih polarnih zvijezda. Blago onima koji su se snašli, udomili, naplatili, naplastili, nasjekli, naorali i nauživali. Blago onima koji podižu optužnice za Lijevče polje, jezike podjela, „govore mržnji“,“ ubijeno polje“ srpskog jezika i pokradene istoimene književne čari. Teško nama!
****
„Moji su bili svi na onoj strani
Odstupali do Zidanog Mosta
I ime im s one strane osta
Grobovi su njini onostrani“
Moji su i oni što su ih pobili… U Crnoj Gori danas duhove prošlosti jedino rade Matija Bećković, Anketni odbor i Strašni Sud. Teško nama!
****
A na kraju, da žive svi ljudi ovoga svijeta. Ako se ne urazume Srbi i Crnogorci biće belaja. A tek onda teško nama!