Teror manjine: Cijenu liberalnog ekstremizma platiće naša djeca

Da živimo u eri rijalitija koji predstavlja sliku propadanja zdravih vrijednosti postaje sve jasnije prateći prilike i u našem regionu. Taj televizijski format popularizovan je već decenijama unazad, a svakako je najpoznatiji primjer popularna američka porodica „Kardašijan“ koja ima svoj rijaliti šou. Uprkos pokušaju propagiranja porodičnih vrijednosti i osnaživanja žena – oni su svakako prvaci i u postavljanju mnogih štetnih i pogubnih trendova. Ovdje je posebno interesantna i intrigantna priča o Brusu Dženeru, bivšem očuhu sestara Kardašijan i dobitniku zlatne medalje na Olimpijskim igrama – koji je promijenio pol (disklejmer – medalju je osvojio kao muškarac) i sada se zove Kejtlin Džener.

Priča o tzv. LGBT+ ideologiji, trans fanatizmu: dakle, cjelokupnom „WOKE“ pokretu odnosno kulturi – i navodnom propagiranju inkluziviteta – otelotvorena je u otvaranju Olimpijskih igara ove godine u Francuskoj prizorom kojom se provocira hrišćanstvo tako što se „drugačiji i neprihvaćeni marginalci“ svode na seksualni objekat (dakle, glavno obilježje, da se zaključiti, biva – hiperseksualizacija kao zamjena za ličnost) dok se u čitavu sliku pored obnaženih žena i muškaraca i onih ostalih uključuje i dijete.

Poslednji događaj koji je izazvao reakciju javnosti je jučerašnji bokserski meč na OI u kojem je italijanska bokserka Anđela Karini predala borbu rivalu, za kog je biološki dokazano da je muškarac, a bori se sa ženama. Ona je u suzama odlučila da se povuče. Jedan snažni desni kroše Iman Halif iz Alžira bio je dovoljan da izbaci iz takta Italijanku Karini, koje je uporno naglas ponavljala: „Nije pravedno, nije pravedno“.

Ono što je zabrinjavajuće i opominjujuće jeste stepen prisutnosti ovih i ovakvih zloupotreba u javnom životu koji se kreće od komedije do tragedije. Komična bi bila situacija Brusa odnosno Kejtlin Džener s početka teksta koji je svojoj bivšoj supruzi kazao da ne samo da je promijenio ime i pol, već i da je izmijenio i izvod iz knjige rođenih gdje mu sada piše da rođen kao žena, na šta ga je ona upitala da li je onda ona bila uopšte udata. Tragični i najopasniji dio ove priče jeste potpuno uništavanje zapravo najugroženijih kategorija društva – žena i djece.

Kako?

Sistemskim urušavanjem i ponižavanjem žena i oduzimanjem svih ženskih atributa i prava koja su im zagarantovana dovodeći ih u situacije u kojima im je ugrožena životna ali i profesionalna sigurnost (pomenimo primjerice američki slučaj muškarca (presuđenog silovatelja) koji se izjasnio kao žena pa je prebačen u ženski zatvor gdje je – napastvovao žene) a zatim – ne samo uključivanja trans žena u ženske sportove – već i u izborima za Mis: krunu mis Holandije za 2023. godinu osvojio je muškarac).

Najveća se borba vodi za – djecu. Naime, u Americi (SAD i Kanada prednjače) dozvoljeno je djeci da sama biraju pol u adolescenciji gdje im se ubrizgavaju blokatori hormona koji se inače koriste za hemijsku kastraciju serijskih silovatelja i pedofila. Čitava agenda koja je zastupljena u obrazovnim sistemima u Americi ali i u Evropi (primjer njemačkih vrtića koji promovišu „sobe za seksualno istraživanje“ u kojima djeca mogu da se upuste u seksualne igre) dovodi do izmjene sistema vrijednosti gdje postaje normalno da djeca u najranjivijim periodima prolaze kroz medicinske eksperimente.

U sjajnom američkom dokumentarcu „Šta je žena“ Meta Volša jedan od trans muškaraca priča svoju priču i kaže da je ovo prvi put u istoriji da jedna marginalizovana grupa ima „znak dolara“ na svom čelu i iznosi statistiku koja opovrgava često upotrebljavan argument za promjenu pola kod tinejdžera – onu o broju samoubistava tinejdžera  koji se „ne identifikuju sa svojim polom“. Naime, on ističe da je znatno veći procenat samoubistva nakon tranzicije, otprilike nakon nekih 7 godina – jer medicinski problemi koji prate promjenu pola u većini slučajeva postanu neizdrživi i fizički i finansijski.

Cjelokupnoj situaciji dodajmo i da je mašinerija koja sprovodi ovu i ovakvu ideologiju toliko jaka da pod velom ideje o jednakosti, različitosti i slobodi  – agresivno i nasilno guši svako drugo mišljenje (roditeljima se oduzimaju djeca, nastavnici su prinućeni da ćute jer su svi odgovorni pred sudskim organima ukoliko se pobune).

Da li će i naše društvo u potpunosti pokleknuti pred ovim najzastupljenijim društenim, kulturnim i političkim trendovima – ostaje da vidimo. Svaki odgovorni građanin bi trebalo da se zapita pred svjetskim konceptom koji nam je demonstriran upravo ovih dana u Parizu: kuda kao društvo idemo i da li smo u stanju da zaštitimo sebe a zatim i našu djecu?