Talentovanim čitaocima Pečata

Piše: Nikola Malović

Danas se više nego ikad može da kaže kako ne postoje samo talentovani pisci, već postoje i talentovani čitaoci.

Sve je uzajamno povezano, na način da će dobre pisce uvijek pronaći talentovani čitaoci, baš kao što kvalitetan sedmičnik izlazi u susret kvalitetnim čitaocima čak i tokom Sajamske sedmice. Maternje je pismo u svim našim glavama, kako bi još mogao da se protumači slogan 64. Sajma knjiga: Pismo = Glava.

Ipak. Savjetujem svakog ko drži Pečat u rukama da se okom ne laća teksta u nastavku bez velike nevolje.

Stvarno.

A i ako ga se okom i dotakne, neka to bude kada 591. broj Pečata zastari, kad čitalac osjeti da mu pamet i oprez dublje sežu no obično.

Jer, sem činjenice da sam parafrazirao rečenicu iz najopasnijeg srpskog romana ikad, nužno je pridodati, sljedeće:

Da se čuvaš, sabrate, da se ne ulaguješ suviše i ne dodvoravaš napadno ljudima koji imaju vlast u prstenu i moć nad fijukom sablje. Oko njih je uvek najveća gomila takvih što se ne ulaguju drage volje i iz uverenja, nego što moraju. A moraju jer čuvaju pčelu na kapi ili maslo pod pazuhom, uhvaćeni u nekom nedelu, pa sada to ispaštaju i njihova sloboda je na uzici, a oni spremni na sve. A to ovi od odozgo, koji vladaju nad svima, dobro znaju i koriste. Pazi, dakle, da te ni kriva ni dužna ne ubroje među takve. … A takvi se ljudi s pravom ne cene i šoraju se nogom ko psi, ili teraju na poslove koji nalikuju onim već počinjenim…

Bile su to rečenice iz „Hazarskog rečnika“, NIN-ovog laureata, umalo dvaput nobelovca, Milorada Pavića.

I šta sad? Šta sa svim tim?

Pođemo li od one pavićevske, po kojoj je važnija vjera gledanja, slušanja i prije svega čitanja, od vjere slikanja, pojanja ili pisanja – dolazimo do toga da smo danas, nakon rečenice u kojoj je čitalac savjetovan da se ne laća okom dnevnopolitičkih tekstova bez velike nevolje – bliži spoznaji po kojoj postoje ne samo kvalitetni listovi, već i kvalitetni njihovi čitaoci.

Ne u NATO. Stop GMO. Sačuvajmo naša sjemena, obnovimo naše vakcine, zabranimo prodaju naše zemlje strancima, uložimo, aman!, u školstvo i u kulturu.

Svaki svoga prebijmo subašu kad opazimo da nam krade vodu i remeti vodotok. Za vodu vrijedi ustati.

I za zdravu hranu vrijedi.

I za djecu. Ustati, protiv onih koji od sirotih otimaju potomstvo da bi ga dali (paziglagola) hraniteljima. Roditelj je bio i biće najbolji hranitelj. Hranitelj može da bude svetac, ali može da bude i biznismen. Može s partnerom da bude pervertido, horor za usvojenika ili usvojenicu.

Ignorišimo gejeve, no polijmo čedinski-ladnom vodom sudije i donosioce zakona koji seksualizuju sasvim malu djecu i do srži kvare omladinu. Spremimo se da vidimo šta će ad finitum biti s Mitrovićem, Vučićevićem, Marićem…

Prezirimo sistem osovljen na vlasti loših đaka kojima upravlja inteligentni despot surov prema potčinjenima, a snishodljiv prema onima od kojih zavisi trenutna mu moć.

Učimo.

Čitajmo pametne knjige.

Nisu sve knjige filovane mudrošću kao što ni sve trave nisu dobre.

Pametne knjige potkazaće nam stvarnost i ako počnemo da govorimo jezikom tih knjiga, ispisaće nam svima mete na čelima.

Nekvalitetan će čitalac zapitati: E, super, a za koji će nam to onda k?

Pa, ne rekoh li na početku.

Nemoj, čitaoče, da se laćaš ovog teksta bez velike nevolje.

(Izvor: Pečat)