IN4S

IN4S portal

Svetogrđe: Kako je srušen Njegošev zavjet (VIDEO)

1 min read

kapelab Krasnov

Kapela na Lovćenu – od rušenja do predloga za njeno vraćanje na vrh opjevane planine. Da li će se crkva vladike, poslije više od četiri decenije, ponovo naći na istom mjestu, pitanje je koja je i dalje aktuelno.

Obnova Njegoševe zadužbine predstavlja jedno od sudbinskih pitanja oslobođenja Crne Gore totalitarnog nasleđa i istinskog povratka pravu i pravdi. Ako je nije moguće podići na istom mjestu, onda to valja učiniti u blizini Mauzoleja, kao svedoka jednog vremena.

Inicijativa Mitropolije crnogorsko-primorske jeste da se obnovi kapela kakva je bila prije rušenja.

Kapela je poslednji put srušena u leto 1972. godine dekretom tadašnje crnogorske vlasti kako bi ustupila mesto faraonskom mauzoleju koji je uradio Ivan Meštrović.

njegos

Petar Drugi Petrović sagradio je 1846. godine crkvu na Lovćenu posvetivši je svom takođe slavnom stricu Petru Prvom, potonjem Svetom Petru Cetinjskom. Pet godina kasnije vladika i pjesnik testamentom je ostavio amanet da u toj crkvi bude sahranjen, ostavljajući prokletstvo ako mu želja ne bude ispunjena.

Uslijed nevremena, tog oktobra 1851, kada je zauvijek sklopio oči najveći pjesnik slovenskoga juga nije sahranjen na Jezerskom vrhu – želja mu je ispunjena četiri godine kasnije.

Gdje su stali Austrougari nastavili Crnogorci

Uslijedio je Prvi svjetski rat i avgusta 1916. godine Njegoševi posmrtni ostaci su krišom prenijeti u Cetinjski manastir. Artiljerija Austrougarske monarhije, koja je tukla iz Boke, dobrim delom je razorila crkvu kapelu, koju je septembra 1925. obnovio tadašnji jugoslovenski kralj, inače unuk Nikole Prvog Petrovića, Aleksandar Karađorđević.

I Njegoš je ponovo našao grobni mir u izabranoj vječnoj kući. Kapela, koja se nalazila u grbu Crne Gore, porušena je u leto 1972. kada je tadašnja vlast crnogorska, na čelu sa Veljkom Milatovićem, uz podršku ondašnjih vlasti Jugoslavije, odlučila da ruši kapelu.

Dvije godine kasnije, kada je otvoren mauzolej, protiv čije izgradnje su bili mnogobrojni jugoslovenski intelektualci, među kojima i Miroslav Krleža, Meša Selimović („ne stavljajte samar na Lovćen“) i drugi, Njegoševe kosti su po šesti put sahranjene, ovoga puta protivno njegovoj volji.

Kamen sa kapele, obilježen brojevima, koje je vrijeme uglavnom izbrisalo na vetrometini Ivanovih korita, posložen je na ledinu podno Lovćena. Bilo je rečeno da će Njegoševa zavjetna crkva biti podignuta od istog materijala „negdje drugo“, pominjala su se baš i Ivanova korita. No, to se nije dogodilo.

I ta gomila se smanjila, tesani kamen je sigurno zapao za oko graditeljima koji i ne znaju o čemu se radi. Takav odnos prema Njegošu se ne može ni razumjeti ni opravdati.

Odluku da na Lovćenu kapela ustupi mjesto mauzoleju donijela je Vlada NR Crne Gore još 1952. godine. Opština Cetinje, pak, decembra 1968. godine donosi odluku o preuzimanju obaveze Vlade iz 1952, a pošto je već „viđeno“ rušenje crkve Mitropolija crnogorsko-primorska se žali sudu. Ustavni sud Jugoslavije se, međutim, proglasio nenadležnim, vraćajući predmet u Crnu Goru. Nađen je „modus“ – crkva je proglašena „arhitektonskim, kulturno-istorijskim objektom“ i rušenje je moglo da počne.

Iso Mahmutović: Neću da rušim crkvu

Pripreme za gradnju Meštrovićevog mauzoleja počele su još 1970. Izvođeni su pripremni radovi, ali kada rušenje crkve, oko čega je bilo dosta sporenja, više nije bilo moguće odlagati, upravnik gradilišta na Lovćenu Mirko Živković okupio je na Ivanovim koritima radnike da bi im saopštio zadatak. Iz gomile je istupio musliman iz Bijelog Polja Iso Mahmutović i kazao:

  • Ja neću da rušim crkvu!

Bio je to skandal, ali odvažni Iso se nije pokolebao. Ni po cijenu otkaza koji je sam dao. Poslušalo ga je još nekoliko ljudi njegove vjere. No, ubrzo je Rade Radoman, direktor cetinjske „Gradnje“, našao „domaći kadar“. Kamenje s kapele, koje će završiti neslavno na Ivanovim koritima, numerisano je na licu mjesta. Da bi negde drugo stara crkva „vaskrsla“. Bilo je to u ljeto 1972.

lovcen kapela

Manje je poznato da su na Lovćen prvo „pretresene“ Njegoševe kosti, pa se onda pristupilo rušenju kapele. Učinjeno je to u „naučne svrhe“, Njegoševe kosti su temeljno premjerene.

Komisija koju je formirao Odbor za izgradnju mauzoleja je, kako u svojoj knjizi piše dr Božina Ivanović, „10. jula 1974. prenijela i smjestila Njegoševe posmrtne ostatke u kriptu novoizgrađenog mauzoleja“.

A iz Crkve je tada rečeno da su „Crnogorci postali bogatiji za još jedno svetogrđe“. 

Podjelite tekst putem:

24 thoughts on “Svetogrđe: Kako je srušen Njegošev zavjet (VIDEO)

    1. Kakve veze imaju Tahir i Alija sa Lovćenom. Nasilje nad Crnom Gorom ne vidite. No vi inače stalno tuđe bitke bijete, a kad treba da branite svoju Crnu Goru, ka što su vam je đedovi branili onda za sve imate opravdanja. No što reče Rade Tomov: …“ no se bojim od zla domaćega“…

    1. Pa što Orića jadan Velizare, ne optužiste za ratne zločine nad jadnim Srbima? U stvari, sad se sjetih, već ste ga optužili no ga je Sud oslobodio jer nije bilo dokaza da je to što vi kažete uradio a sud ne sudi po nečijim muzičkim željama no samo po dokazima koje vi nemate. Naravno u dokaze se ne ubraja vaše laprdanje i rekla-kazala!

  1. Od kada ste sa Njegoševim slikama u rukama ubijali onu sirotinju po Bosni , Njegoš me ne interesuje! Puna su vam usta Petrovića a državu bi na tačnu poklonili susjedima , zato pst !

  2. Vatikan je poslao svog izaslanika u Crnu Goru sa papinim pismom, u kome je tražio da se sruši kapela, što su crnogorski komunisti odradili. U toku rata je ubijeno 128 sveštenika Srpske Pravoslavne Crkve iz Crne Gore, na čelu sa Mitropolitom Joanikijem Lipovcem.
    Prvo su austrougarski okupatori srušili kapelu i rasuli Njegoševe kosti. Njegošev potomak kralj Aleksandar je samo obnovio kapelu, identično kakva je bila.
    Mauzolej je gradio Ivan Meštrović, čiji je sin bio vođa ustaške emigracije. Mauzoleji se grade tiranima, a ne pravoslavnim vladikama. Mauzolej je kada se gleda iz vazduha u obliku ustaškog slova U.

    1. Njegoševa kapela je bila oštećena. Postoji originalna fotografija. Srušio je Kralj A. i napravio novu ne istu ali veoma sličnu (postoje originalne fotografije) i posvetio je svome sinu (zapisi iz tog vremena takođe postoje). Ali šta znači vama istina kad vam treba opravdanje za nešto što vam ne odgovara. Ukucaj Joanikije Lipovac foto i naći ćeš brojne njegove fotografije sa njemačkim oficirima (vjerovatno ćete i za to naći neko opravdanje u koje ni sami ne vjerujete)

  3. Neće crnogorci okupatorsku Aleksandrovu kapelu za Njegoša , nebi je ni Njegoš da je živ htio za sebe , to zaboravite slobodno !

    1. cujes li ti sam sebe koliko si glupav Brozu?

      Kralj Aleksandar je u krvnom srodstvu sa Njegosem, inace rodjeni unuk Kralja Nikole! to sto je on dosao na prijestol vaskolikog srpstva (umjesto Nikole), ne mijenja tu cinjenicu.

      Ajd sad sa se pozabavimo sa pravim okupatorom, Josip Brozom, koji cak nije ni hrvat/slovencac, a zna se sta je. Tvoj omiljeni Josip Broz, nije srusio Njegosevu crkvu, da bi vratio prvobitnu, vec je srusio Njegosevu kapelu (Crkvu Svetog Petra Cetinjskog, slava mu i milost), i utamnicio vladiku SPC u faraonskoj piramidi. piramida vam nija slucajna, jer je poznato da su komunisti okultisti, i da vjeruju u staru vavlionsku satansku sektu.

      1. nadam se da nemaš više od 12 godina jer onda ima vremena da pročitaš nešto. U suprotnom si ….. jer kao neko ko je Ćetković morao bi znati razliku između Sv. Petra Cetinjskog i Petra II Petrovića. Vjerovatno svrbi kokarda pa Broza u sve miješaš. Preci su ti ginuli za Crnu Goru, a ti je nudiš drugoj državi.

      2. O Ćele legendo , što to zboriš oba ti oka , dakle uletiš đedu sa vojskom u državu , ugasiš istu , uzmeš mu crkvu , popališ i pobiješ narod i to je bratski , e bravo ti ga Ćele legendo , baš divna bajkica .

        A za vrijeme Tita nije bilo džihadista ISIL-a , niti vas ćetnika , sve vas je Tile u mišju rupu saćero , a mi neopterećeni normalno živjeli , i ti si Ćele tada bio crnogorac i ponosan na svoje pretke , dok ti Amfilohije i Matija ne rekoše drugče pa se prešalta , bači knjižicu KPJ i uze šubaru !

        E vidiš ja nijesam bio član KPJ , a šubara mi se gadi, dakle nijesam se obrto kako vjetar puše , isti sam ka’ prije 30 godina , a ti ode u „satansku sektu“ .

      3. Srboljub je u dilemi koje je vjere bio Tito? Pa zna se, Josip Broz je sigurno bio Turčin!!!???

  4. Kako da se ne oglasim kad je riječ o lovćenskom oltaru na koji prinijeh mnoge godine života svoga. Pošto nemam vremena da sada pišem, evo na ovim linkovima neki moji tekstovi nastali tokom proteklih decenija. Na primjer Adieu à un sanctuaire, Zbogom svetilištu u Mondu od 6 decembra 1972
    http://www.tvorac-grada.com/ucesnici/komnen/sanctuaire.html
    Ili kasnije
    http://www.tvorac-grada.com/ucesnici/komnen/srpski/becsestidizlocina.html
    http://www.tvorac-grada.com/ucesnici/komnen/srpski/sumraklovcena.html
    http://www.tvorac-grada.com/ucesnici/komnen/srpski/rodjenjenjegosa.html

    A ima i video sa promocije moje knjige Borba za Lovćen Njegošev jeseni u Podgorici 2002
    https://www.youtube.com/watch?v=2c4a1sTI7PU
    https://www.youtube.com/watch?v=vgcrjgtgZIY

    Uskoro će mi izaći i knjiga na francuskom Combat pour un sanctuaire, Borba za svetilište, borba koja je bila poprimila, kao što i prliči Njegošu, svjetske razmjere u vrijeme udara od strane komunističke vlasti na jedan od najviših hramova Srpstva i svijeta, Njegošev hram na Lovćenu.

  5. E boga mi ako Iso nije htio da ruši crkve, Sekula je u Bosni porušio više stotina džamija pa se još hvali da je to borba protiv zla! A zlo je on sam!

    1. SEKURETA

      Uništavanje imovine SPC tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji

      Tokom ratova na prostoru bivše SFRJ 1991-1995 na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine, teško je stradala imovina Srpske pravoslavne crkve. Ukupna je porušeno 212, a oštećeno 367 crkava i manastira. Od ostale crkvene imovine porušeno je 111 parohiskih domova i ostalih crkvenih zdanja a oštećeno je 107. Eparhije na ovim teritorijama su bile poprište žestokih borbi tako da je crkvena imovina i tada doživela velika stradanja. Nakon Drugog svetskog rata SPC je preuredila raspored i broj eparhija tako da je npr. Bihaćko-petrovačka eparhija uspostavena od delova Dalmatinske i Banjalučke eparhije 1990. godine.
      Stanje po eparhijama:
      Banjalučka eparhija[1]
      Porušene 2 crkve
      Oštećene 3 crkve
      Porušena 2 parohijska doma
      U Drugom svetskom ratu (1941–1945) na teritoriji Banjalučke eparhije (današnja Banjalučka i deo Bihaćko-petrovačke eparhije) porušene su 64 crkve i jedan manastir, a 21 crkva i 3 manastira su oštećena. Ukupno je srušeno 38 parohijskih domova, a 12 je oštećeno. Maja 1941. godine ubijen je episkop banjalučki Platon Jovanović.
      Bihaćko-petrovačka eparhija[2]
      Porušeno 26 crkava
      Oštećeno 68 crkava
      Porušeno 10 parohijskih domova i ostalih crkvenih zdanja
      Oštećeno 26 parohijskih domova i ostalih crkvenih zdanja
      Gornjokarlovačka eparhija[3]
      Porušeno 11 crkava
      Oštećeno 45 crkava
      Porušeno 8 parohijskih domova i ostalih crkvenihzdanja
      Oštećeno 14 parohijskih domova i ostalih crkvenih zdanja
      U Drugom svetskom ratu ubijen je gornjokarlovački episkop Sava Trlajić (avgust 1941. godine) i bačen u jamu Jadovno. Uništeno je 116 srpskih crkava, a 39 ih je znatno oštećeno. Srušene su dve kapele i 84 parohijska doma, odnosno crkvena objekta (53 je minirano, a 31 je spaljen). 154 arhivske celine su uništene, a 13 je opljačkano. Od 171 crkveno-opštinske i manastirske biblioteke, 154 je uništeno, a 17 opljačkano.
      Dabrobosanska mitropolija[4]
      Porušene 23 crkve
      Oštećeno 13 crkava
      Porušeno 11 parohijskih domova i ostalih crkvenihzdanja
      Oštećena 3 parohijska doma i ostala crkvena zdanja
      Dalmatinska eparhija[5]
      Porušeno 14 crkava
      Oštećeno 45 crkava
      Porušen 1 parohijski dom
      Oštećeno 13 parohijskihdomova i ostalih crkvenih zdanja
      Tokom Drugog svetskog rata na prostorima Dalmatinske eparhije uništeno je 17 crkava, a oštećene su 23. Stradala su i 2 manastira i 18 parohijskih domova, a 12 crkvenih objekata je teško oštećeno. Uništeno je 49 arhiva i 30 crkvenih biblioteka.
      Zagrebačko-ljubljanska mitropolija[6]
      Porušeno 9 crkava
      Oštećeno 29 crkava
      Porušeno 5 parohijskih domova i ostalih crkvenihzdanja
      Oštećeno 7 parohijskih domova i ostalih crkvenih zdanja
      Zahumsko-hercegovačka i primorska eparhija[7]
      Porušeno 36 crkava
      Oštećeno 28 crkava
      Porušeno 12 parohijskih domova i ostalih crkvenihzdanja
      Oštećena 2 parohijska doma i ostala crkvena zdanja
      Tokom Drugog svetskog rata 1941–1945, na području Zahumsko-hecegovačke eparhije jedna crkva je srušena do temelja, a 18 ih je oštećeno. Pet parohijskih domova je srušeno, a četiri su oštećena. Uništeno je 12 biblioteka i 21 crkvena arhiva.
      Zvorničko-tuzlanska eparhija[8]
      Porušeno 38 crkava
      Oštećeno 60 crkava
      Porušen 31 parohijski dom i ostala crkvena zdanja
      Oštećeno 19 parohijskih domova i ostalih crkvenih zdanja
      Eparhija osječkopoljska i baranjska[9]
      Porušeno 14 crkava
      Oštećeno 35 crkava
      Porušeno 6 parohijskih domova i ostalih crkvenihzdanja
      Oštećeno 8 parohijskih domova i ostalih crkvenih zdanja
      U Drugom svetskom ratu u ovoj Eparhiji uništeni su brojni srpski hramovi (Vučevci, Erdut, Osijek, Tenja, Čepin, Čepinski Martinci, i još neki), a jedan broj crkava preuređen je u rimokatoličke bogomolje (Bijelo Brdo, Koprivna, Markušica, Poganovci, Budimci).
      Slavonska eparhija[10]
      Porušeno 39 crkava
      Oštećena 41 crkva
      Porušeno 25 parohijskih domova i ostalih crkvenih zdanja
      Oštećeno 15 parohijskih domova i ostalih crkvenih zdanja
      U Drugom svetskom ratu, na području Pakračke eparhije uništene su 54 crkve, a 21 je oštećena. Manastiri Orahovica i Pakra su opljačkani, a potom spaljeni. Na području ove eparhije stradale su 73 arhive i 66 crkveno-opštinskih i manastirskih biblioteka.

      1. Prijatelju, da bih te prihvatio kao dobronamjernog borca protiv svake nepravde, kad si se već prihvatio posla da nam kažeš šta su sve nacionalisti u ovim ratovima porušili jedni drugima, onda budi potpun pa nemoj govorit samo o porušenim pravoslavnim crkvam već o svim vjerskim objektima, katoličkim crkvama i džamijama npr i , po mogućnosti, ko je to uradio. A zašto je uradio ne moraš jer zna se, zbog mržnje prema onima čije je to. E tek onda ću potpuno razumjet ovo što si htio da kažeš i dobro je što imaš dosta široko znanje o tome! A narod je već poodavno uočio jednu zakonitost početka svih ratnih sukoba kod nas pa se kaže: Prvo krenu popovi pa topovi! Slažeš li se sa tim?

  6. Ima li još neko u Crnoj Gori da ne zna da su srpske vlasti srušile Njegoševu kapelu (koja je bila oštaćena u I-om sv. ratu), a ovu sa fotografije je podigao Kralj Aleksandar i posvetio je svom sinu. Za sve postoje fotografije i zapisi iz tog vremena, ali vama istina ne odgovara.

    1. Upravo ste vi brozogorci postupili po želji počivšeg Kralja Aleksandra koji je poslije rata angažovao ustašu Meštrovića da podigne mauzolej na vrhu Lovćena ali je odustao od te ideje zbog protivljenja crkvenih velikodostojnika. Inače ustaša Meštrović je već bio napravio skice i maketu tog mauzoleja koji se ne razlikuje mnogo od izgleda sadašnjeg.
      Pametnome dosta. Uzdravlju.

      1. Je li moguce da Kralj koji je ubijen 1937 u marselju, poslije rata angazuje Mestrovica. Prvo srusite spomenike po Beogradu koje je napravio /najpoznatiji na Avali/

    2. Kad su je srušile srpske vlasti, kog dana i koje godine? Đe piše da je posvetio svome sinu?To je obnovio kralj Aleksandar i za to unajmijo jednog najboljih ruskih arhitekti tog vremena. Moračaninu da je njima bilo do crkve oni bi sve te sitne mane koje im navodno smetaše,ikonu Sv. Đorđa koja je stajala na ulazu kao i natpis, mogli lijepo ukloniti bez da ruše crkvu. Ali bezbožnicima smeta crkva kao crkva, pa im je potreban i najmanji izgovor ne bi li je srušili.

    3. donja tuzla, logika ti je prava dukljasnka/udbaska. tu si placen da lazes za pare. no, ajd a pokazemo koliko ste vi udbasi glupi u „logici“ koju promovisete.

      tvrdite da je Kralj Aleksandar (Njegosev srodnik), srusio Njegosevu crkvu, iz mrznje prema Njegosu i Crnoj Gori, time sto je napravio prosirenu crkvu, istog stila.

      Istovremeno, nikad niko od vas udbasa se nije usudio da pomene cinjenicu da Titova piramida na Lovcenu nema nikakvih dodorinih tacaka sa Njegosevom zavjetnom kapelom, i ona je u svakom smislu okupatorska, ponajvise sto je protiv volje samog vladike. Bez obzira sta ja zelio, sta ti zelio, ili bilo ko drugi, ta Titova Piramida je najmrznija Vladiki, sto je i najveca tragedija.

      Jednu crkvu je obnovio unuk Kralja Nikole, a drugu copavi patuljak JOSIP BROZ, okultista i pravi okupator Crne Gore, sve sto se danas desava je posljedica Brozove okupacije. A to je, utiranje slododarske Njegosevske, cisto srpske, Crne Gore.
      Zadnji knock-out za vas seratore, u nezavisnoj Kraljevini Crne Gore, po popisu, skoro 100% stanonistva je bila srpske narodnosti.

      1. E moj cetkovicu. Neko je rekao: „ako mio činjenice ne odgovaraju, tim gore po činjenice“. Aleksandar je i unuk Kralja Nikole pa mu je zabranio povratak u Crnu Goru i njegovu državu pripojio Srbiji.Ima li što smješnije( da ne kažem gluplje) nego kad uz nezavisnu državu staviš prisvojni pridjev. Pa i kad su bile okupirane nije se moglo reći njemakka Poljska ili turska Srbija. A ljudi koji nude svoju državu drugoj imaju svoje ime.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *