Sveti Sergije Radonješki – „Iguman zemlje ruske“

Piše: Milan Gajović

Sveti Sergije Radonješki (1314-1392) je veliki ruski svetac i duhovni otac ruskog naroda i ruske države. Prepodobni i bogonosni otac Sergije je veliki svetilnik Rusiji, pravoslavlju i svekolikom hrišćanstvu. Od svojih mladih dana posvetio se bogougodnom, podvižničkom životu, u strogom postu i pretvorio svoj čovječji u Božji lik. Svi koji su dolazili svecu  nalazili si lijeka i dobijali mudru pouku. Davao je primjer drugim monasima svojom iskrenom, molitvenom predanošću Bogu.

Što je za Srbe Sveti Sava, to je za Ruse prepodobni otac Sergije. Ruska pravoslavna crkva ga proslavlja 18.jula, a Srpska pravoslavna crkva 8.oktobra.

Sveti otac Sergije je osnivač (1345), a bio je i iguman  manastira Svete Trojice  u Sergijevom Posadu, blizu Moskve, najvažnijem i najvećem muškom manastiru i duhovnom središtu RPC, koji je i sjedište patrijarha moskovskog i cijele Rusije. Odlučujuće je doprinio podizanju i više od  četrdeset manastira koji čine Trojicko – Sergejevnu lavru, u tom, za ruski narod, svetom mjestu.

Nevjerovatnom snagom duha i velikim, dugogodišnjim fizičkim naporima, Sveti otac Sergije je divlji, od ljudi nenaseljen predio, pretvorio u potonji Sergijev Posad, Bogom nadahnuto mjesto pravoslavne ruske sabornosti. Prema legendi, sve dok postoji Trojicko – Sergejevna lavra trajaće i Rusija.

Nemjerljiv je doprinos Svetog oca  Sergija održavotvorenju Rusije i zato je od naroda prozvan „iguman zemlje ruske“. U potonjoj Trojicko – Sergejevnoj lavri, izmirio je zavađene ruske kneževe. Prije odlučujuće bitke na Kulikovskom polju, blizu rijeke Don, 1380.godine, tu je blagosiljao  zapovjednika ruske vojske moskovskog kneza Dmitrija Ivanoviča, kasnije nazvanog Donski. Tadašnji monah Sergije je kazao knezu Dmitriju da je odbrana otadžbine herojsko djelo i predvidio je rusku pobjedu.

I zaista, toj bici ruska vojska je pobijedila znatno brojniju mongolsku Zlatnu hordu, na čelu sa tatarskim kanom. Pobjedom u ovoj bici okončana je mongolska okupacija Rusije.

Istoričar Lav Gumiljov je kazao:

„Rusi su otišli na Kulikovsko polje kao građani različitih kneževina, a vratili su se kao ujedinjena ruska nacija…“

Godine 1992, prepodobnom ocu Sergiju je podignut spomenik u novosadskom Dunavskom parku, koji istovjetan onom u gradu Radonježu u kome je svetac proveo znatan dio svog zemnog života. Na svečevim grudima se nalazi figura djeteta, jer je sveti i zaštitnik djece.

A na postamentu spomenika, uz geslo Svetog Sergija „Ljubavlju i jedinstvom spašćemo se“ ispisano je i: „Srpskom narodu od ruskog naroda 1992“.

Prije svega zaslugom blaženopočivšeg mitropolita Amfilohija,2009.godine, u selu Mikulići, kod Bara, izgrađen je i osveštan manastir posvećen ovom velikom svecu.

U decembru 2002.godine, dok smo moja supruga Dragica i ja bili policijski kidnapovani i nezakonito, 21 dan, zadržani u neuropsihijatrijskoj ustanovi „Dr Laza Lazarević“, u Beogradu, njoj se ukazao Sveti Sergije i posavjetovao je šta da uradimo. To nas je spasilo.

Svetac se  ukazivao u najtežim trenucima za moju porodicu i davao uputstva za izbavljenje, a i dalje se ukazuje kao čvrsta i stamena visoka figura, sa nebesko plavim očima koji prenosi kratke i jasne mudre poruke za spas ruskoga i srpskoga naroda. Svetac je i zaštitnik srpske djece, prije svega one sa svete, središnje srpske zemlje, Kosova i Metohije.

Njegovom zemaljskom liku najviše liči ikonopis sa zlatnim oreolom oko svečeve glave, te podignutim dlanom desne ruke u položaju za krštenje i bijelim svitkom u lijevoj ruci. Sa desne strane glave stoji natpis „SV.PRBI SERGII“, a sa lijeve „RADONEŽSKII“. Da ne bude zabune, na kraju svečevog imena i prezimena nalazi se ruski znak  za naše slovo „j“ („i“ sa kvačicom). Po mojim saznanjima, ova ikona je djelo monaha Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske Patrijaršije.

Slava Tebi i vječna zahvalnost, Sveti Oče Sergije za nebesnu pomoć i zaštitu!