Evo šta slijedi u Rimokatoličkoj crkvi nakon smrti pape Franciska, koja je danas zvanično objavljena iz Vatikana. Ovi rituali, piše agencija Rojters, označavaju kraj jednog pontifikata i početak narednog:
Potvrda smrti i pripreme
Papin kamerlengo, kardinal Kevin Ferel, zvanično potvrđuje smrt. Potom zapečaćuje privatni papin apartman i započinje pripreme za sahranu. Kamerlengo i trojica njegovih pomoćnika odlučuju kada će papin kovčeg biti prenesen u Baziliku Svetog Petra radi javnog odavanja počasti. Takođe, brinu da se papin „Ribarov prsten“i olovni pečat polome, kako ih niko ne bi mogao zloupotrijebiti. Autopsija se ne vrši.
Žalost i sahrana
Žalost traje devet dana, a datum sahrane i ukopa određuju kardinali. Sahrana se obično održava četiri do šest dana nakon smrti, na Trgu Svetog Petra. Papa Francisko je još za života rekao da, za razliku od mnogih prethodnika, ne želi biti sahranjen u kripti Bazilike Svetog Petra, već u Bazilici Svete Marije Velike u Rimu. Takođe je izrazio želju da bude položen u jednostavan drveni kovčeg.
Period bez pape (interregnum)
Kardinalski kolegijum (Kolegijum kardinala) preuzima upravljanje tekućim poslovima tokom interegnuma – perioda između dva pontifikata. Imaju ograničene ovlasti, a veći dio vatikanske administracije se u tom periodu zaustavlja.
Izbor novog pape
Konklava – izborna sjednica u Sikstinskoj kapeli – počinje između 15. i 20. dana nakon smrti pape. Kardinali koji učestvuju zatvaraju se unutar Vatikana tokom konklave i sami određuju tačan datum početka. Svi kardinali mlađi od 80 godina imaju pravo učešća u glasanju. Za izbor novog pape potreban je dvotrećinski plus jedan glas većine, što znači da glasanje može potrajati kroz više krugova i dana. Kada se izbor završi, novog papu pitaju da li prihvata izbor i koje ime želi da uzme.
Objava novog pape
Svijet saznaje da je novi papa izabran kada službenik u peći spali glasačke listiće uz pomoć posebnih hemikalija koje stvaraju bijeli dim iz dimnjaka Sikstinske kapele. Crni dim označava da glasanje nije bilo uspješno. Dekan Kolegijuma kardinala tada izlazi na centralni balkon Bazilike Svetog Petra i objavljuje: „Habemus Papam“ (Imamo papu). Novi papa se tada pojavljuje i daje blagoslov okupljenim vjernicima na Trgu.
Ovo su kandidati za novog papu
Ovo je spisak glavnih kandidata koji pretenduju da postanu sljedeći vrhovni poglavar Rimokatoličke crkve:
Peter Turkson (76)
Bivši biskup Kejp Kousta bio bi prvi crni papa i imao bi mogućnost da dopre šire u Afriku. Rođen je u Gani, a papa Francisko ga je poslao kao mirovnog izaslanika u Južni Sudan. On zauzima središnje mjesto oko škakljive teme gej veza, tvrdeći da su zakoni u mnogim afričkim zemljama prestrogi, ali da se stavovi Afrikanaca o toj temi moraju poštovati. Turkson je bio favorit kladioničara u jednom trenutku tokom konklave 2013, kada je izabran papa Franjo.
Luis Antonio Tagle (67)
Tagle, bivši nadbiskup Manile, pojavio se sada kao lider. On bi, ako bude izabran, bio prvi papa azijskog porijekla, a upravo taj region je onaj sa najbrže rastućim katoličkim stanovništvom.
On se protivio pravima na abortus na Filipinima, ali se može smatrati jednim od liberalnijih kandidata. Takođe se u izjavama žalio da je katolička crkva bila previše oštra prema gej i razvedenim parovima i da je to ometalo njen evangelistički rad.
Pjetro Parolin (70)
Njegov izbor bi bio kontinuitet jer je sa papom Francisko radio kao kardinal – državni sekretar u Vatikanu.
Smatra se umjerenim, iako ne tako bliskim liberalnom krilu kao što se papa Francisko činio. Kada je Irska 2015. glasala za legalizaciju istopolnih brakova, Parolin je to opisao kao „poraz za čovječanstvo“.
Parolin je bio arhitekta sporazuma između Svete stolice i Kine iz 2018, koji neki smatraju „prodajom“ Komunističkoj partiji Kine.
Peter Erdo (72)
Nadbiskup Estergom-Budimpeštanski bio bi drugi papa, poslije Jovana Pavla II, koji je upravljao crkvom još u bivšem sovetskom bloku, kada su crkvene vođe često bile proganjane.
Vodio je kampanju da njegov prethodnik Jožef Minsenti bude oslobođen krivice nakon što je uhapšen zbog suprotstavljanja komunističkom režimu Mađarske. Erdo je duboki konzervativac koji je govorio protiv toga da se razvedeni ili ponovo oženjeni katolici pričešćuju.
Hoze Tolentino (59)
Porijeklom je iz rodnog mjesta Kristijana Ronalda, Madeire u Portugalu, služio je kao nadbiskup, a imao je i niz uloga u Vatikanu. Važi za kandidata za mlade.
Mateo Zupi (69)
Zupi je bio nadbiskup Bolonje od 2015. godine, a papa Francisko ga je 2019. imenovao za kardinala.
Papa Franja ga je prije dvije godine postavio za mirovnog izaslanika Vatikana za Ukrajinu, a u tom svojstvu je posjetio Moskvu da bi „ohrabrio gestove humanosti“.
Iako nije imao audijenciju kod ruskog predsjednika, sreo se sa predsjednikovim kontroverznim saveznikom, patrijarhom Kirilom, liderom Ruske pravoslavne crkve, ali sa malim diplomatskim napretkom u pogledu njegovih napora.
Mario Greč (68)
Ranije je služio kao episkop Goza, a sada je generalni sekretar Arhijerejskog sinoda.
On je pozvao crkvu da „nauči novi jezik“ kada se bavi gej parovima i razvedenima, iako se na njega gleda i kao na nešto tradicionalnije orijentisanog kardinala.
Robert Sara (79)
Rođen je u Francuskoj Gvineji, a predstavlja još jednu mogućnost da postane prvi crni papa – iako godine nisu na njegovoj strani.
Na vatikanskim funkcijama je radio od vremena Jovana Pavla II. Konzervativac, on je osudio rodnu ideologiju kao prijetnju društvu. Takođe je govorio protiv islamskog fundamentalizma, prenosi B92.
Da bih postao papa moram li da sam na birou za zapošljavanje?