Srpsko pjevačko društvo „Sloga“ obilježilo 130 godina postojanja

Nekada davno prije samo godinu više od 130, sabrala se grupa zanatlija u jednoj sarajevskoj gostionici ,,Zeleno drvo“ i vijećaše kako srpsko ime i jezik sačuvati, kakvu budućnost svojoj djeci dati, kako rod i soj sačuvati tamo gdje je najteže. I rodi se ime ono koje Srbima oduvijek nedostaje i sa radošću se osnova prvi srpski hor u Sarajevu. 

Od tada počinje najljepša i sigurno najduža priča sarajevskih Srba koja traje i danas bez prekida.

U početku osnovaše biblioteku, čitaonicu, polako hor i orkestar, dirigent je bio i učitelj, prvo slova pa note, pa u crkvu na službu. Nastupi, putovanje, uđe i elita u Društvo, trgovci, slikari, sveštenici, mitropoliti.

Otvori vrata omladini, Mladoj Bosni, započe sijela, igranke, zabave, koncerte. Sa amvona su pozivani članovi i biti njen član bila je nacionalna dužnost. Broj članova dostiže 500, pjevača 100! Dok u drugim gradovima kćerima ne dadoše u hor, sarajevski domaćini prvi ih upisaše, jer su već imali i djevojčku školu.

Krenuše i glumci, režiseri, predstave i scene malih opereta, dođoše Šantić i Mokranjac, zapjevasmo pred austrijskim carem.

Dođe i borba za crkveno-školskom autonomijom, mi na čelu svih bosanskih i hercegovačkih Srba u Beču i dobismo je posle dugih 7 godina kada ni u crkvi nismo pjevali, jer ne htjedosmo kako svjetovnog ni duhovnog zuluma u liku fanarskih vladika.

Od one omladine sa naše prve krsne slave ode heroj, zapali plamen koji nas gotovo istrjebi, ali vaskrsnusmo i dočekasmo oslobođenje i ujedinjenje o kom smo pjevali sve te godine.

Primi nas i Kralj Aleksandar na večeri, zapjevasmo i sa bratskim sarajevskim horovima Lirom, Trebevićem, Gajretom, a i Proleterom. Putovali, osvajali takmičenja, horska zastava se zavijori i na osnivanju Jugoslovenskog horskog saveza. Beograd, Niš, Subotica, Sombor, Dubrovnik… mnogi gradovi zapjevaše sa nama, postadosmo domaćini Prvog horskog kongresa Jugoslavije!

Ali sve zaustavi Drugi rat i nove Golgote. Oduzeše nam ustaše zgradu, useliše se u nju, nakon tog uze je nova vlast zarad narodnog dobra, uvrsti nas u zajedničko nacionalno društvo pa nas potpuno ugasi.

Ali zar neko može da ugasi onu pjesmu i onaj plamen? Opet se sabraše sada samo pjevači sa bolesnim dirigentom, zapališe svijeću Svetom Dimitriju koga kao slavu uzeše od starog hora i zapjevaše bolje nego ikad. Pred ruskim i srpskim patrijarhom, pred svim manastirima i crkvama koliko ih u mitropoliji Dabrobosanskoj ima.

Jedan prota i četa starih baka i đedova, ali duhom i srcem onih kojima žrtva bješe na prvom mjestu, i tako narednih 30 godina!

Opet novi rat, novi pjevači, jedna neumorna žena na čelu pjevača, nove prote, đakoni, dirigenti, ali ista priča, misija i žrtva. Onaj gen koji okupi sarajevsku omladinu, sada okupi i novi grad, grad sa istim imenom i naglašenim prefiksom!

Da li ćemo održati održati ono ime ostaje pitanje svima koji čitaju ovo.

Onima koje vihori odvedoše iz Sarajeva, ali Sarajevo nikad ne ode od njih, onima koji su mu tako blizu, a i ne znaju da taj hor postoji.

Onaj hor iz početka priče i dalje pjeva, slavi slavu, plače i raduje se, pada i diže se. Sa svojim Crkvom, svojim mitropolitom, svojim Sarajevom.

Izvor: Radio Istočno Sarajevo