Срби су ратници о каквима смо читали у бајкама
1 min readНа данашњи дан, 6. децембар 1849. године у Хаус Лајпницу, рођен је Аугуст фон Мекензен, фелдмаршал Њемачке Царске војске, један од команданата њемачких армија на Истоку током Великог рата (1914 – 1918) и носилац највиших пруских војних и витешких ордена.
Мекензен је забиљежио значајне војне успјехе у првим мјесецима и годинама рата на Источном фронту. А посебно мјесто у његовој ратној биографији заузима – Србија, како због ангажмана на српском фронту тако и због његовог односа према српској ратничкој традицији. Забиљежено је, да је пред напад на Србију, њемачки фелдмаршал својим војницима поручио: „Не идете на италијански, руски или француски фронт. Идете у борбу против новог непријатеља, који је тежак, опасан, оштар и неустрашив. Идете на српски фронт – у Србију. Срби су људи који воле слободу и који ће се борити до свог последњег човјека. Будите опрезни и не дозволите да овај мали непријатељ баци сјенку на вашу славу и компромитује ваше успјехе“.
Мекензену су се очекивања у погледу „новог непријатеља“ потврдила и на бојном пољу. Па је тако, по освајању Београда, направио витешки чин, наредивши да се у част поштовања према херојском отпору Срба, подигне споменик страдалим српским браниоцима а о херојству српске војске, том приликом рекао је: „Борили смо се против војске о каквој смо читали у бајкама.“
Мекензенов животни вијек обухвата скоро све значајне фазе историје Њемачке: Краљевина Пруска, Сјеверно-њемачка конфедерација, Њемачко царство, Вајмарска република и Трећи рајх. Умро је у послијератној Њемачкој, 8. Новембра 1945. у 95 години живота.
Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:
Daj malo objasni tu vezu izmedju Makenzena, osiromasenog uranijuma i Mila svercera?
„Jeste pa su onda okitio svaku banderu srpskim leševima i silovali redom, palili i pljačkali. Divni su, Prusi“
To jednostavno nije tacno i ne znas nista iz istorije, samo stereotipe koji su pogresni. Austrijska vojska pod komandom Pocoreka se „proslavila“ zlocinom nad srpskim civlima i ona se u dobrom dijelu sastojala od nase zapadne hrvatske brace, koji su opet vecinom pokatoliceni srbi. Dobar dio represalija nad civilnim stanovnistvom se pripisuje njima, mada je sasvim moguce da su ucestvovali i drugi. To je bila nacionalno izmijesana vojska, koju je bilo tesko kontrolisati. Ta brojcano nadmocna vojska je dva puta tesko porazena od strane male, hrabre i efikasne srpske vojske, koja je bila superiorno vodjena. Mackensen je bio casni vojnik i predvodio je ogromnu vojsku koju nijesmo mogli da zaustavimo. Sto se tice pruskog koncepta, on vec nije bio dominantan pocetkom XX vijeka u novoj njemackoj imperiji. Poznata je stvar da gvozdeni kancelar Bizmark u XIX vijeku nije podrzavao expanziju njemackog uticaja na Balkan. Inace je Prusija ratovala sa Austro-Ugarskom imperijom vise puta u XVIII i XIX vijeku. Austro-Ugarska je sve te bitke izgubila, od kojih su najpoznatije Hohenfriedberg 1745 i Konigggratz 1866. Mnogi njemacki istoricari smatraju da je kajzer Wilhelm „brilliant failure“ jer je dozvolio da se Njemacka Imperija zbog Austro-Ugarske uvali u balkansko blato.
Da skratim pricu, kad je pobjedonsna srpska vojska oslobodila Srbiju, Mackensen je kao ratni zarobljenik imao poseban tretman i bio mu je dodieljen pratilac, a zadrzao je sablju. Srbi su tada znali da cijene casnog neprijatelja od kojega je „moglo biti stete, ma nikad sramote“
Jeste pa su onda okitio svaku banderu srpskim leševima i silovali redom, palili i pljačkali. Divni su, Prusi. Ne zavaravajmo se, želja im je da nas satru, dal preko NDH, dal preko velike albanije, dal preko Mila, da li osiromašenim blagotvornim uranijumom, bilo kako smer je isti.
Dostojan, castan protivnik! A ko bi nego Prus! Slava mu!