Srbi i Crnogorci – dva svijeta!
1 min read
Karikatura: Goran Šćekić
Piše: Donko Rakočević
U vrijeme Podgoričke skupštine i ujedinjenja 1918. godine, nije bilo nacionalno podvojenosti između Srba i Crnogoraca. Postojali su, istina, bjelaši i zelenaši, ali su i jedni i drugi bili Srbi, samo što su jedni bili za prisajedinjenje Srbiji a drugi su željeli da sačuvaju crnogorsku državotvornost.
Danas, 99 godina kasnije, gotovo svi elementi koji tvore nacionalni identitet su nam međusobno različiti, sem zemlje kojom hodimo i vazduha koji dišemo.
No, među srpskim intelektualcima i političarima u Crnoj Gori, i dalje živi teza o jednonacionalnosti Srba i Crnogoraca, koja me podsjeća na jugoslovenstvo, u stvari se na njega nadovezuje i vodi potpunoj asimilaciji srpskog naroda u Crnoj Gori. Mnogi u tom procesu učestvuju iz neznanja, ”zatrovani” zapadnim i komunističkim definicijama i teorijama, brkajući obično državnost, etničko porijeklo i nacionalno opredeljenje.
Oni smatraju da je ključni problem Crne Gore uzrokovan vještačkom podjelom jednog te istog, državotvornog naroda, na nacionalne Srbe i Crnogorce, te se zalažu za nacionalno pomirenje između Srba i Crnogoraca, konstatacijom da se radi o jednom istom, nedjeljivom i državotvornom narodu u Crnoj Gori.
Neki od njih stavljaju apsolutni znak jednakosti između Srba i Crnogoraca, ali i između naroda i nacije, pa čak i između državljanstva i nacionalnosti (što je pokušaj stvaranja crnogorskog melting pota, poput američkog), dok drugi govore o slojevitosti jednog istog identiteta, isključujući bilo kakvu dualnost i ambivalentnost.
Međutim, ako uđemo u detaljnu analizu glavnih elemenata koji tvore nacionalni identitet, doći ćemo do nedvosmislenog zaključka da Srbi i Crnogorci nemaju zajedničkih tačaka.
IME: Naše “Srbi”, njihovo “Crnogorci”. S tim da u prošlosti pojam “Crnogorac” nije značio isto što i danas. Uostalom, do “Podgoričke skupštine” 1918. godine, ova podjela nije postojala ni u naznakama, na popisima su se svi izjašnjavali kao Srbi.
Pod uticajem Rimokatoličke crkve i Austro-ugarske, kao i jugoslovenske politike Karađorđevića, a od oktobra 1928., kada je održan Četvrti kongres KPJ u Drezdenu, i pod uticajem komunista, počinje stvaranje crnogorske nacije, koja je svoju proklamaciju doživjela objavljivanjem proglasa u “Borbi” 1946. godine, od strane Milovana Đilasa.
Ne treba zaboraviti ni djelovanje Drljevića i Štedimlije, dok su u novijem vremenu najveći doprinos zaokruživanju crnogorskog identiteta dali američki podanici – Đukanović i Krivokapić, oslanjajući se na program Slavka Perovića, ali i na sve pomenute prethodnike.
ISTORIJSKA SJEĆANJA: Zajednička istorija gotovo da ne postoji, odnosno posmatra se na veoma različit način. Crnogorci se ”sjećaju” Crvene Hrvatske, Duklje, Tuđemilske bitke 1024. godine, Božićne pobune, “komunističkog ustanka” 1941. godine; dok Srbi pamte državu Zetu, Bitku na Kosovu, Balkanske ratove, Bitku na Mojkovcu, svenarodni ustanak 1941. godine.
Shodno tome, veličaju i različite istorijske ličnosti. Crnogorci tako slave kneza Vojislava, knjaza Bodina, kralja Nikolu, Radomira Vešovića, Zrna Popovića, Josipa Broza; a Srbi: Nemanjiće, Petroviće i slavne komandante iz Balkanskih i Prvog svjetskog rata, a bogami i najvećeg gerilskog borca Drugog svjetskog rata – Dražu Mihailovića.
Da ne ulazim u noviju istoriju – građanski rat u Hrvatskoj i Bosni, o kojem se crnogorski stav ne razlikuje mnogo od hrvatskog i bošnjačkog.
KULTURNA BAŠTINA: Iako bi po ovom pitanju moralo da bude najmanje razlika, jer kulturne vrijednosti imaju univerzalni značaj, ovdje je drugačija situacija. Crnogorci najviše drže do “Ljetopisa popa Dukljanina”, arhitekture starog Kotora i drugih primorskih gradova, Kule Redžepagića u Plavu, masonskog Mauzoleja na Lovćenu.
Srpske svetinje su pravoslavne crkve i manastiri, potom Miroslavljevo jevanđelje, usmena narodna poezija i gusle, djela Njegoševa, Stefana Mitrova Ljubiše i Marka Miljanova Popovića.
RELIGIOZNA OSJEĆANJA: Crnogorci su, u ogromnoj većini ateisti, čak i mnogi od onih koji pripadaju tzv. “Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi”, što ne kriju. Srbi su uglavnom vjernici, a ima i nešto bezbožnika koji ’vjeruju’ u Josipa Broza.
Na Božić, na desetine hiljada Srba donesu badnjak pred Hram Hristovog Vaskrsenja u Podgorici i pred druge pravoslavne hramove širom Crne Gore, dok se samo par stotina Crnogoraca okupi oko Miraševih “logorskih vatri” na Trgu na Cetinju i u parku na Kruševcu. Za Vaskrs, istina, i jedni i drugi bojaju jaja, ali Crnogorcima je to samo običajni ritual. Sve u svemu, najveća razlika je upravo po pitanju religioznosti, tačnije pravoslavlja, a upravo je ono najvažniji temelj srpskog nacionalnog identiteta.
Kao što je vjersko pitanje odvojilo Muslimane, pa i Hrvate, od Srba, tako je i ateizam koji je utemeljen u četiri decenije komunističke indoktrinacije, definitivno odvojio savremene Crnogorce od Srba.
JEZIK I PISMO: Što se jezika tiče, do prije neku godinu, nijesu postojale značajnije razlike, ali kakvim-takvim (političkim i nakaradnim) standardizovanjem crnogorskog jezika i njegovim uvođenjem u škole, i po ovom pitanju nastaju razlike koje će vremenom jačati.
Pismo je, pak, tačka totalnog razdvajanja. Ne vjerujem da postoji jedan Crnogorac koji piše ćirilicom (iako je ćirilično pismo ravnopravno po Ustavu, a praktično bilo jedino u upotrebi do sredine 20. vijeka). Na žalost, i mnogi Srbi zapostavljaju ćirilicu; srećom Mitropolija crnogorsko-primorska, njena izdavačka kuća “Svetigora”, srpski književnici, kao i prosrpski mediji, shvatajući značaj ovog pitanja, sva svoja izdanja plasiraju na ćirilici.
SIMBOLI: Zastava i himna, zvanični simboli današnje države Crne Gore, nijesu prihvaćeni od strane pripadnika srpske nacionalne zajednice. To se najbolje vidi na svadbama i u drugim svečanim prilikama, kada Srbi ističu samo trobojku, a na to će ubuduće imati i zakonsko pravo.
Himna koju u tekstualnom dijelu čine stihove najvećeg antisrbina 20. vijeka, Sekule Drljevića, svakako ne može ući u srce nijednog Srbina dok je svijeta i vijeka. Uz ova dva zvanična simbola, spomenimo još tradicionalni srpski pozdrav sa tri prsta.
SPOLJNA POLITIKA: Činilac nacionalnog identiteta je i odnos prema drugim državama.
Dok su Crnogorci okrenuti Zapadu, Evropi i Americi, Evropskoj uniji i NATO paktu; Srbi streme uspostavljanju bliskih veza sa Srbijom, Rusijom i drugim pravoslavnim zemljama, iako njihovi politički prvaci imaju nešto uravnoteženiji pristup, pa pored insistiranja na dobrim vezama sa pravoslavnom braćom, žele i u Evropsku uniju. U aktuelnoj krizi na istoku Ukrajine, Crnogorci navijaju za “desni sektor”, a Srbi za Ruse.
Da ne govorimo kako je različit odnos bio prema proglašenju nezavisnog Kosova. Uostalom, Kosovski mit je nastao u Crnoj Gori, ali ga danas baštine samo Srbi, dok Crnogorci ismijavaju “mitološku srpsku svijest”.
NJEGOŠ: Crnogorstvo u Njegoševo ili u bilo koje prošlo vrijeme, nije isto što i crnogorstvo danas. Kada bi se pod crnogorstvom danas podrazumijevalo ono što se podrazumijevalo vjekovima, ili kako ga je Njegoš prihvatao, naravno da ni meni, a vjerujem niti bilo kojem drugom Srbinu u Crnoj Gori, ne bi bilo teško da prihvati znak jednakosti između Srba i Crnogoraca.
Crnogorci se, istina, nijesu u potpunosti odrekli Njegoša, ali ga „čitaju na nov način“, tvrdeći da „cetinjski pustinjak“ nije htio da kaže to što je napisao, da kad pominje srpstvo u stvari misli na pravoslavlje, što je omiljena floskula crnogorskih nacionalista. Pa čak i kada bi to bilo tačno, opet ne dobijaju ništa, jer je ključnu ulogu u oblikovanju srpskog nacionalnog identiteta odigralo pravoslavlje kojeg se odriču.
Pravoslavlje, dakle, čini osnovu srpskog nacionalnog identiteta. Ali se između ta dva pojma, ipak, ne može staviti znak jednakosti (jer pravoslavni su i Rusi i Grci i Vlasi i Cincari), niti ga je stavljao ni sam Njegoš, o čemu svjedoče njegovi stihovi: „Svaki Srbin koji se prevjeri, prosto vjeru što prigrli drugu, no mu prosto ne bilo pred Bogom što se zvati Srbinom ne hoće.“
Njegoševa kletva nije tada urazumila poturice, pa neće ni današnje Crnogorce. Istorijski procesi su nazaustavljivi, Crnogorci polako ali sigurno zaokružuju svoj kulturološki kod, odnosno nacionalni identitet.
Izvor: http://www.sedmica.me/srbi-crnogorci-dva-svijeta/
“najvećeg gerilskog borca Drugog svjetskog rata – Dražu Mihailovića.” ????
Xa , xa , xa , xa , koja provala , a koju su to bitku ćetnici poveli protiv fašista , đe se desila , koliko je poginulih i ranjenih bilo ?
Znam samo da su crnogorski ćetnici zajedno sa okupatorima i ustašama , napadali partizane u bitki na Neretvi , i da su ćetnici služili njemce i italijane i bili prvi u redu za sledovanje makarona !
Volio bih da je autor nabrojao te bitke da nas ne drži u neznanju .
KO LAZE U PRINCIPU VOLI I DA KRADE, mala je granica izmedju to dvoje a i brzo se prelazi , ja bih zelio ovom prilikom ( NARAVNO AKO NEKO VISE I CITA OVE KOMENTARE) jer svi unaprijed imaju svoje izdvojeno misljenje koje polazi iz ,, centra ,, pa prema periferiji dva izdvojena entiteta kako bi kazali u BiH.
Crnogorska javnost je ostala uskracena od aktuelne vlasti za bilo kakvo solidarisanje sa akterima Martinicke bitke , i tada je usvojena tz. Crnogorska ,,stega ,, pravni okvir za borbu protiv turaka , koja ukratko glasi da brdjani i crnogorci zajedno se odupru okupatoru u ovom slucaju Otomanima , to pravno tijelo i ta stega je najglavniji dokaz i pravo bitisanja na ovim prostorima , bili oni , ili se osjecali kao Srbi ili kao Crnogorci , to su pocetnicki koraci Crnogorske drzave i njenog ( sada vec heterogenog naroda ) pravda ili nepravda sami presudite ?
Dobrica Ćosić, književnik, član SANU, bivši predsjednik države, „otac srpske nacije“, napisao je sljedeće:
„Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.“
-„Laž je srpski državni interes.“
-„Laž je u samom biću Srbina“.
-„U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina.“
-„Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž…“
Ovom tekstu se Milo najviše raduje. Zapitajte se zašto.
SVI GRAĐANI CRNE GORE KOJI VJERUJU MITROPOLIJI CRNOGORSKO-PRIMORSKOJ, NAJPOŠTOVANIJOJ SVETOJ INSTITUCIJI CRNE GORE SU – SRBI. SVE OSTALO JE SAMO PROLAZNA POLITIKA I IDEOLOGIJA – HRIŠĆANSKO PRAVOSLAVLJE SVETOGA SAVE JE BESMRTNO!
Sažeto sve lepo objašnjeno u par rečenica. Svaka čast gospodine Rakočeviću na ovoj analizi. Nek ostane bar zapisano za generacije koje tek dolaze, da ne bi mogli neki još nerodjeni “stručnjaci” da kroz stotinu godina mogli da grade nove konstrukte na ovim kumunističkim osnovama.
Ovoliko gluposti ne procitah odavno. No sto su nacionalizam i rasizam no ordinarne gluposti?
Ni komunisti koji su promovisali crnogorsku narodnost nisu uspjelli da razbiju duhovno i kulturno jedinstvo ljudi sa geografskog prostora nazivanog Crna Gora, kako je to kroz podlo djelovanje uspjelo prevrtljivom vrhu DPS-a ( Srbima do 1997. ), da bi ocuvali ogromna, pokradena materijalna dobra i vlastodrzacke privilegije.
Dva svijeta su Crnogorci i Montenegrini .
Dio Crnogoraca se identitetski odvojio od ostatka Crnogoraca koji su i dalje ostali pri svom dosadasnjem istorijskom identitetu .
Ne znam ko je pisao tekst ali on smatra da je Crnogorstvo nesrbsko definitivna stvar… :”tako je i ateizam koji je utemeljen u četiri decenije komunističke indoktrinacije, definitivno odvojio savremene Crnogorce od Srba.” Definitivno je toliko koliko su ljudi glupi i dok vrijeme tu glupost ne pregazi kao što je pregazilo kod našig potura da su Turci po narodnosti ili Muslimani po nacionalnoj pripadnosti! Sada su od 1993 Bošnjaci,opet pod tutorstvom duhovnim naših okupatora ali i to će da splasne kada rulja čuje da su svi vladari Bošnjaka bili Srbi,tako stoji u poveljama,da su pisali ćirilicom imali ieman RADOJE,NPR PISAR KULINA BANA..a ne Mujo ili Alija..i kada tzv Hrvati BIH čuju da su Hercezi bili Kosače,VOJVODE ILI HERCEZI SVETOG SAVE SRBSKOG,po kojem se i zovu Hercegovci… Dakle glupost i laž su onoliko vječne koliko su ljudi glupi i nepošteni,ali takva istina im jedino pristoji dok se ne upristoje! Dok ne dođu sebi kao edukovaniji pojedinci kao Kaplan Burović,Kusturica,SELIMOVIĆI..i dr..
Najveća razlika između crnogoraca i srba je znanje i neznanje. Gomila primjera koji to potvrđuju se može naći u ovom tekstu.
Dio srpske tradicije je svenarodni ustanak 1941. Kakva ordinarna laž. To pripada crnogorskoj tradiciji i ljudi koji su podigli taj ustanak su povratili crnogorsku državnost izgubljenu u Kraljevini SHS.
Najveći gerilski borac II sv. rata je Draža Mihailović. Samo što istorijska nauka nije zabilježila da je makar jedan njegov borac opalio metak put njemačkog vojnika. Zaista su imali borbenih dejstava, ali zajedno sa hitlerovim vojnicima čiji su bili voljni ili nevoljni saradnici.
Pravoslavlje je navodno temelj srpskog nacionalnog identiteta. Samo što srpski ”vjernici” nemaju nikakve prestave šta je to hrišćanstvo ili pravoslavlje, niti baštine vrijednosti te religije. Njihovo ponašanje je ponašanje jedne neznavene rulje, sličnije ponašanju neke navijačke skupine nego pripadnika hrišćanske religije. I u Vaseljenskoj patrijaršiji, koja je nesumnjivi autoritet u pravoslavnom svijetu, će vam potvrditi da običaji koje praktikuju srbi nijesu pravoslavlje nego običan nacionalni folklor.
”Tradicionalni” srpski pozdrav sa tri prsta je u upotrebi poslednjih 20 godina, eto koliko srbi znaju o svojoj tradiciji.
Bilo bi zanimljivo da srbi koji prisvajaju Njegoša, navedu makar jedan primjer da je on u nekom od svojih mnogobrojnih dijela naveo riječ ”pravoslavno”. Kako je moguće da prvi čovjek crkve nigdje ne pominje svoju vjeru? Kako je moguće da piše o problemima koje ima sa svojim crnogorcima koji prelaze u islam, a da nijednom ne pomene pravoslavlje? Jednostavno zato što riječ ”pravoslavlje” u njegovo vrijeme nije postojala. Ali kako sam već naveo, glavna razlika između crnogoraca i srba je u znanju i neznanju. A kako se niko nikada nije žalio da nema dovoljno pameti, tako i naši ”srbi” žive svoj život u blaženom neznanju a misle da su najpametniji na svijetu.
Vi ste upravo pokazali sta je to neznenje.
I. ne znam o kom ustanku pricate. Onog 7 ili 13. jula. I kakve to veze ima sa CG nezavisnoscu?
II. Draza M. je zajedno sa partizanima stvorio prvu slobodnu teritoriju u porobljenoj Evropi u Uzicu. Sto je posle otisao u izdaju, to je njegov problem.
III. I ako ne znam mnogo o verskim obredima, pricati tako o nekoj verskoj zajednici, pokazuje vase intelektualni i moralni domet. Usput, to sa tri prsta nije i ne moze biti narodni pozdrav. To sto se neki tako pozdravljaju, njihova je stvar
IV. “Na Lovcenu Njegos spava, najmudrija SRPSKA glava” pevali su i Srbi i Crnogorci. E sad, mologorci imaju druge pesme, al to je neka druga prica. Petrovici su Srbi. On peva ” O kukavno Srpstvo ugaseno”… sta tu nije jasno.
Evo ja sam Srbin, a vi Komlen? Zakljucujem pravoslavac CPC, zar ne?
p.s. Srbija, Srbin, pise se velikim slovom, a ako ste hteli nekog da ponizite, ponizili ste sebe u vasem “znanju”
Crni vajni srbine….nijesi ti srbin no picoustanac, tako ve zovu milogorci :)))))))
Au Komlene u pravu si, baš si obrazovan.
De nas prosveti, koje je vere bio Njegoš i gde si to pročitao da u to vreme reč pravoslavlje ne postoji?
Mnogo si veći primitivac nego što sam mislio. Zapanjen sam tvojim neobrazovanjem.
Zaboravio si da navedeš makar jedan citat iz Njegoševih djela gdje od koristi riječ ”pravoslavlje” ili ”pravoslavna vjera”.
Takav primjer nećeš naći, ali evo čekam tvoj odgovor. Ja znam da vi Njegoša nikada nijeste čitali, samo ste nešto čuli o tome. I da pokušate da čitate ništa ne bi razumjeli jer vi jednostavno ne razumijete taj jezik. Ali hajde demantuj me.
Žalosna je činjenica da se država Crna Gora ugleda na ponašanje Hrvatske gradeći svoj idnetitet na antisrstvu. Još žalosnije je kada pojedini komentatori nastupaju sa pozicije samozaljubljenosti u svoje znanje i stavove istovremeno nipodoštavjući druge. Jasno je da tu nema i ne može biti ni identiteta ni znanja. Stoga je nije nužno na bilo koji način dokazivati takvima da su ograničeni u promišljanju na zadatu temu.
Sve je tacno sto si rekao moj DONKO , no ovim crnogorskim glavama blize je sve anti SRPSKO nego prava istina . Trobojka je bila drzavna zastava , Srpski jezik (ijekavica) se pricao dok crnogorski nije ni postojao , na popisu 1906 god. sve sami SRBI a oni pominju 1918 da su preko noci postali SRBI , o crkvi je suvisno i pricati zna se dje je narod a dje sacica itd itd .
Bas me briga za te Milogorce.Ne interesuju me.