Spomenica za tri decenije arhijerejske i 25 godina mitropolitske službe

Njegovo Visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko–primorski i Egzarh najsvetijega pećkoga Trona g. dr Amfilohije Radović navršio je 2015. trideset godina arhijerejske i dvadesetpet godina mitropolitske službe na Cetinjskom tronu.

Proslava jubileja Njegova Visokopreosveštenstva još je u živoj uspomeni kod svih mnogobrojnih poštovalaca slavljenikovih, koji su u istoj ma na koji način učestvovali. Ona će ostati u njihovoj trajnoj uspomeni kao radosan dokaz o tome, koliko se u našoj Pravoslavnoj crkvi cijene zasluge zaslužnih.

Visokopreosvećeni slavljenik primio je o danima proslave tridesetgodišnjice arhijerejske i dvadesetpetogodišnjice mitropolitske službe velike, vidne i divne znake pažnje, ljubavi i uvaženja, kako iz pomjesnih crkava, tako i sa raznih strana svijeta. Pomenuti znaci pažnje tako su topli i iskreni, a mnogi od istih toliko značajni, da bi se pogriješilo kad bi ostali nepribrani u jednoj cjelini, u jednoj knjizi, radi trajnijeg i lakšeg sjećanja i radi čuvanja u vidu primjera i podsticaja za sve, koji imaju volje, ljubavi i sposobnosti, da se valjanim radom odužuju svojoj Pravoslavnoj crkvi, svaki na položaju, koje mu je Proviđenje odredilo.

To i jest svrha ove knjige, ove Spomenice, u kojoj su sređeni i prikupljeni svi glavniji znaci pomenute pažnje.

Knjiga sadrži sljedeća poglavlja:

Predgovor
Biografija Njegovog Visokopreosveštenstva Arhiepiskopa cetinjskog, Mitropolita crnogorsko-primorskog i Egzarha najsvetijeg Pećkoga trona g. dr Amfilohije Radović

Proslava jubileja

– Svečana duhovna akademija

– Sveta arhijerejska Liturgija

– Pokloni povodom jubileja

– Nastavak proslave jubileja

Čestitke povodom jubileja
Pisanje medija (štampanih i elektronskih) povodom jubileja
Besjede
Priznanja dobijena raznim prigodama
Pogovor

Kao što smo na početku rekli, razlog objavljivanja Spomenice jeste prije svega to što se kroz proslavljanje jubileja Visokopreosvećenog Mitropolita Amfilohija na najljepši način projavila ljubav Crkve Božije prema ovom neumornom trudbeniku i arhipastiru slovesnog stada Velikoga Arhijereja Hrista. Drugi razlog je bio pedagoški – nadamo se da će podsjećanje na protekli period živog života i bujanja ovog rukosada Božijeg, ove mjesne Crkve Božije, Mitropolije crnogorsko-primorske, pod mudrim i samopregornim pastirskim i arhijerejskim rukovodstvom Mitropolitovim, sve nas podstaknuti da budemo bolji i dostojniji njegovi učenici, da i nama kao i njemu ništa ne bude pretežnije od istine i pravde Božije, projavljene u ovom svijetu kroz samožrtvenu ljubav Jagnjeta Božijega zaklanoga za život svijeta, kako on to voli da kaže.

Radujući se i gledajući dobre plodove, ne smijemo zaboraviti ni ono što u ovoj spomenici nije pokazano, a što se samo može naslutiti iz besjeda i čestitki upućenih Mitropolitu Amfilohiju u čast – onu čašu žuči koju je zajedno sa čašom meda ispio naš Mitropolit u svojoj Crnoj Gori.

Proteklih dvadeset pet godina su obilježene i mnogim nesporazumima i nerazumijevanjima, pa i otvorenim antagonizmom i progonima. Najvažnije od njih bismo ovdje ipak poimence pomenuli:

– Podnošenje krivične prijave državnom tužiocu protiv mitropolita Amfilohija od strane jednog broja njegovih plemenika, 2003. g, jer je na dostojan način pohranio zemne ostatake njihovog zajedničkog pretka vojvode Bogića Moračanina (+1487) u novosagrađeni manastir Svetih arhangela u Prekobrđu;

– Podnošenje zahtjeva od strane Višeg državnog tužilaštva u Podgorici 2011. za pokretanje prekršajnog postupka protiv mitropolita Amfilohija, jer je „dana 06, 13. i 18. januara 2011. godine u Podgorici i Baru, na javnom mjestu, govorom, povrijedio nacionalna i vjerska osjećanja građana, na način što je 06. januara u Baru ispred Hrama Svetog Jovana Vladimira prilikom obraćanja pravoslavnim vjernicima na ceremoniji polaganja badnjaka, proklinjanjem svakoga ko bi se usudio da sruši crkvu Svete trojice na Rumiji…” U najmanju ruku kao da je Mitropolit crnogorsko-primorski trebao da blagosilja one koji se spremaju da ruše svete hramove, po ugledu na njihove prethodnike koji su 1972. g. razorili crkvu Sv. Petra Cetinjskog i Njegoševu grobnicu na Lovćenu;

– Uprava za zaštitu kulturnih dobara Crne Gore podnijela je krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu u Danilovgradu 2014. g. protiv Mitropolije crnogorsko-primorske i mitropolita Amfilohija zbog sumnje da su počinili krivično djelo oštećenja kulturnog dobra manastirskog kompleksa Ostrog, i tom prilikom je konstatovano da se izvode radovi kojim se, kako su naveli, narušavaju kulturno-istorijske vrijednosti manastira. Vjerovatno su u Upravi za zaštitu kulturnih dobara mislili da su Mitropolija crnogorsko-primorska i mitropolit Amfilohije trebali da sačekaju da se usljed erozije tla prvo sruši crkva u kojoj je kivot sa moštima Sv. Vasilija Ostroškog da bi se potom dobile potrebne dozvole za hitnu sanaciju…

Ovakvih primjera nerazumijevanja i sličnih nedaća sa kojima se susreo naš Mitropolit u svojoj Crnoj Gori ima toliko da bi se mogla o tome napisati posebna „spomenica“. Ali, da bi se problem u cjelini mogao sagledati, ona bi morala obuhvatiti i sve ono što su komunističke vlasti činile u pokušaju da spriječe da jedna, po našem mišljenju izuzetna ličnost dođe na tron Svetog Petra Cetinjskog 1990. g.

Kao zaključak same se nameću riječi Vladike zahumsko-hercegovačkog Grigorija:

„Pošto je izabran za Mitropolita crnogorsko–primorskog, na sopstvenoj koži je iskusio one biblijske riječi: „Nigdje nije prorok bez časti do u postojbini svojoj i među rodbinom i u domu svome“ (Mk. 6, 4)… Prorok je oduvijek neshvaćen ali je poštovan i ničije uši, sem onih koji ih zatiskuju, ne mogu a da ne čuju njegovu riječ. Nije li naš današnji slavljenik upravo takav – neshvaćen a ipak i itekako poštovan i njegova se riječ čuje i sluša? Proroke su ubijali odvajkada, na razne načine – porugom, pokudom, gonjenjem i raznim smrtima – a oni se nikad nisu plašili, dok su se drugi njih pribojavali. Mitropolit Amfilohije se nikada nije uplašio. To ga je učinilo, u ovom svijetu straha i kukavičluka, magnetom privlačnim za uplašene i rastužene koje rado prima pod svoja orlovska krila slobode.“

Priređivač Spomenice je Jovan B. Markuš, izdavači: Mitropolija crnogorsko – primorska i IIU SVETIGORA, Uređivački odbor: Pritoprezviter – stavrofor Obren Jovanović, arhimandrit Metodije Ostojić, pritoprezviter – stavrofor Gojko Perović, prezviter Anđelko Boričić, protođakon Igor Balaban i jerođakon Justin Mrenović;lektur i korektura: Ivana Jovanović; fotografije: Dragan Nikolić, Jovan D. Radović, Ivan Rašović, Zoran Tričković,Sergej Zabijako, Hadži Željko Kešeljević i Jovan Milošević.

Dizajn i kompjuterska obrada materijala: Prof. mr Mirko Toljić i Srđan Salat, štampa: Rotografika – Subotica, tiraž: 1000 kom.

Uz knjigu je priložen i DVD dokumentarnog filma „DOSTOJAN“ koji je režirao protoprezviter Nikola Pejović.

(Izvor: sajt Mitropolije crnogorsko-primorske)