Sinjajevina

Piše: Ratko Bulatović

Sinja planino, Sinjajevino
Ti si široka kao sinje more
Dragulj si Balkana…
Cijele Evrope,
Ukrasni biser, male Crne Gore

Ti si ljepotica među planinama
Po tebi najljepša raste trava
Slova po tebi cvijeće piše
Što najbrže cvjeta, najbolje miriše

Kada sam čuo strašne glase
Da su namjerili bezumni, zli, ljudi
Da tebe, svijetlu, hoće da ugase
Obratih ti se, govoreći Bogu:
_ Dok Ti njom caruješ, ništa joj ne mogu!

Jer kud da bježimo sa naše planine
Iz naših sela, sa naših ognjišta
Otrovnim plamenom, hoće da nas spale
I da nas pretvore u prah i u ništa!

Hoće da nam zatruju Savinu vodu
Savino jezero, to bistro oko
Kroz koje s molitvom ka nebu gledamo
Sveti Savo pomozi, jezero ne damo!

Na tome jezeru pojili smo konje
Volove, krave, dobroćudne ovce
Branićemo ga životima svojim
Nećemo ga dati, za sve svjetske novce!

Hoće da nam zatruju zelenu travu
Žute jablane, ljubičice plave
Bistre izvore, gdje je voda čista
Ko dječja suza, što pod nebom blista

Spržiće planinu i biće mrtva
Oni su zločinci a planina žrtva!

Konjima, ovcama, jaganjcima bijelim
Umiljatim kravama, što nas mlijekom hrane
Zatrovaće travu, cvijeće i vodu
Planinu njima, hoće da zabrane!

Planina narodu odgovara:
Dragi narode, ja sam mnogo stara…
Niko nema pravo da puca po meni
Da prosiplje bombe, rakete ubice
Otrovom da puni vrtače, glavice
Da moje lijepo, unakazi lice!

Ja skakavce volim, leptire i mrave
Ja neću crna jutra da mi sviću
Ja volim sunce, volim zore plave
I sve dok postojim, samo vaša biću!

Dragi narode, mene Gospod čuva
Njih će sila Božja, s mene da oduva!