Simonović: O švercu duvana sam sve rekao u Izvještaju skupštinske komisije 2002, nemam tome šta dodati

Vuksan Simonović, član Izvršnog odbora SNP Crne Gore, dostavio saopštenje povodom vijesti koju je objavio list Dan, napominjući da „nema bilo kakvih informacija o pozivu suda u Bariju. Bilo kakav poziv mi nije stigao niti me u vezi sa tim, osim juče kratko izvještač novine Dan Marko Vešović, bilo ko kontaktirao. A odmah da kažem sve i da je poziv upućen i sve da ga dobijem na njega se neću odazvati“ .

Saopštenje dostavljeno portalu IN4S prenosimo integralno.

Povodom vijesti koju je objavio Dan, saopštavam da nemam bilo kakvih informacija o pozivu suda u Bariju. Bilo kakav poziv mi nije stigao niti me u vezi sa tim, osim juče kratko izvještač novine Dan Marko Vešović , bilo ko kontaktirao. A odmah da kažem sve i da je poziv upućen i sve da ga dobijem na njega se neću odazvati.

Da podsjetim javnoist da sam 6.avgusta 2002. godine u Bariju razgovarao sa zamjenikom italijanskog državnog tužioca jer me na to obavezivala Odluka Skupštine Crne Gore o formiranju Komisije za ispitivanje šverca cigareta. Naime, u toj odluci između ostalog jasno piše ’’da će Komisija ostvariti neposrednu komunikaciju sa međunarodnim organizacijama za borbu protiv organizovanog kriminala’’. Meni kao tadašnjem predsjedniku tog skupštinskog tijela i poslaniku u Skupštini Crne Gore, 24. jula 2002. godine preko faksa generalnog sekretara Skupštine stigao je poziv za razgovor u Bariju. Taj poziv regularno mi je uručen sjutradan 25. jula. Ja sam odmah, istog dana na konsultacijama šefova poslaničkih klubova, budući da sam bio i šef Kluba poslanika SNP, o tom pozivu obavijestio sve šefove klubova i tadašnju predsjednicu Skupštine Vesnu Perović, kao i potpredsjednike Parlamenta. To može potvrditi i izjava gospođe Vesne Perović koja je toga dana za ’’Glas Crnogoraca’’, novinaru Miliju Preleviću kazala da je italijanski tužilac uputio poziv posredstvom skupštinskih službi, da je ona taj poziv vidjela te da sam ja o tome obavijestio na konsultacijama sa predsjednicima klubova poslanika .

Takođe toga dana, nakon završenih konsultacija, održao sam u holu Skupštine press – konferenciju na kojoj sam brojne novinare obavijestio da mi je preko kabineta Sekretara Skupštine stigao poziv Tužilaštva i da ću se odazvati i poći na razgovor jer me je na to kao predsjednika Komisije obavezuje kako već rekoh Odluka o njenom formiranju. Za formiranje Komisije tada su glasali svi u Parlamentu, a formirana je između ostalog i na inicijativu Mila Đukanovića koju je tada podnio Skupštini Crne Gore.

Sa tog mog presa izvijestili su gotovo svi elektronski i štampani mediji u Crnoj Gori i regionu. Novinar ’’ Vijesti’’  Vladan Žugić tada me pitao da li je u pozivu pomenut Milo Đukanović? Ja sam, naravno, odgovorio da se ne pominje, što su ’’Vijesti’’ i objavile sa naslovom u dva reda: ’’Šelzi u pozivu nije pomenuo Đukanovića’’. Ovo posebno ističem zbog časnih i čestitih građana Crne Gore, ali i zbog desetak kukavica, poznatih unajmljenih hajkača, goniča i poltrona koji su mi svih ovih jedanaest godina, podlo, udbaški, spočitavali kako sam na razgovor sa tužiocem otišao tajno i nepozvan, što je notorna laž, jer sve u životu što sam radio bilo je javno, otvoreno i nikada nikome iza leđa.

Od momenta kada sam dobio poziv, pa do trenutka kada sam otišao u Italiju, dakle za tih dvanaest dana dao sam desetinu intervjua i izjava medijima u kojim sam precizno objašnjavao šta će biti predmet mog razgovora sa zamjenikom državnog italijanskog tužioca, odnosno da će to biti isključivo sadržina Izvještaja Skupštine Crne Gore o švercu cigareta. Ništa više i ništa manje od toga. O tome najbolje svjedoče tekstovi objavljeni tada i u režimskim oglasnim tablama tipa ’’Publike’’ koja je uoči mog odlaska u Bari objavila opširan intervju pod naslovom ’’ Neću izlaziti iz okvira izvještaja Komisije’’ koji sam prethodno dao MINI.

Nažalost, ima i nekoliko mojih zabranjenih intervjua i izjava koje neki poslušnički mediji ovdje, i u Srbiji nijesu smjeli da objave, ili su objavljivali samo ono što njima odgovara. Utrkivali su se međutim da budu akteri harange protiv mene, plasirajući uvrede i laži. Nije im ni palo na pamet da stisnu petlju i objave Izvještaj Skupštine. Izvještaj je tada jedini objavio ’’Glas Crnogoraca’’ i prošle godine ’’Monitor’’. Naravno, nijesam im ostajao dužan. Vraćao sam im istom mjerom, ali sa visokim pragom tolerancije i na način drugačiji od onoga kako bih to činio da nijesam javna ličnost. I sada ponavljam da bih nakon 25 godina bavljenja politikom potpisao svaku svoju izjavu i intervju koji sam dao. To se odnosi i na ono što sam zajedno sa većinom članova Komisije Skupštine Crne Gore, koja se bavila problematikom šverca cigareta, radio kao njen predsjednik. Činio sam to, isključivo vođen obavezom da se sa imena i obraza Crne Gore skine ljaga koja joj je tom aferom nanijeta.

Dakle, nemam bilo šta da dodam ili oduzmem onome što je sadržano u Izvještaju o švercu duvana koji je 2002. godine usvojila Skupštine Crne Gore, koji je napisan na 30 stranica i koji je njen zvanični dokument, a što sam prezentirao u razgovoru sa zamjenikom državnog tužioca Italije 6. avgusta 2002. godine pa stoga ponavljam, sve i da mi poziv bude upućen na njega se neću odazvati.