ИН4С

ИН4С портал

Само људи без части и образа могу да славе злочиначку „Олују“

Годишњица је страдања Срба из Крајине и ужасног злочина помахниталих усташких звјери
Oluju

Злочин који и даље траје

Пише: Бошко Вукићевић

Годишњица је страдања Срба из Крајине и ужасног злочина помахниталих усташких звјери.

Прије 24 године злочиначке хрватске и НАТО снаге протјерале су готово цјелокупно српско становништво са његових вјековних огњишта (уз мноштво убијене нејачи током операције), око 200.000 људи, што је највеће етничко чишћење у Европи након Другог свјетског рата.

2.670 Срба је убијено или се води као нестало. Уништено је и срушено 25.000 кућа и 13.000 привредних објеката, 182 задруге, 56 здравствених станица, 78 православних цркви, 29 музеја, 920 споменика културе, 181 гробље, 352 трговачка објекта, 211 угоститељских објеката, 410 занатских радњи, као и сви индустријски погони.

Након злочиначке „Олује“, више од пола милиона Срба недостаје у Хрватској

Хашки трибунал, правосудни инструмент НАТО пакта, наругао се невиним жртвама ослободивши хрватске генерале који су најодговорнији за ову трагедију. Ваља напоменути да се српским жртвама наругао и монтенегрински режим, прогласивши зликовца Стипу Месића почасним грађанином Подгорице и пославши официра црногорске војске на прославу овог масовног злочина.

Актуелна хрватска фашисоидна власт и даље прославља овај језиви злочин, док већина хрватског друштва, као и у случају Јасеновца, још увијек нија спремна да се суочи са злочиначком прошлошћу и затражи опрост од потомака жртава.

Нека почивају у миру невине жртве овог ужасног злочина!

Подјелите текст путем:



Придружите нам се на Вајберу и Телеграму:

     

11 thoughts on “Само људи без части и образа могу да славе злочиначку „Олују“

  1. Е, мој пријатељу, и то што си их назвао људима, много си им рекао!

  2. 5 KOLOVOZ 1995 je najsvjetlija naša pobjeda nad četnicima teroristima i pljačkašima srbijancima koji su ih pomagali.Z 3 sata smo sve istjerali mada su oni 2 dana prije OLUJE počeli bjezaniju ha ha ha iš miševi

    1. PISMO DR PRVOSLAVA GRIZOGONA NADBISKUPU ALOJZIJU STEPINCU
      U Zemunu, 8. 2. 1942.

      Dr Prvoslav GRIZOGONO

      Pišem Vam ovo kao čovjek čovjeku, kao kršćanin kršćaninu. Nakanjujem se mjesecima na to, čekajući hoće li prestati stizati užasne vijesti iz Hrvatske, kako bi se mogao sabrati i mirnije pisati.
      Punih 10 mjeseci kako se po Hrvatskoj na najzvjerskiji način Srbi ubijaju i uništavaju se milijarde njihova imetka, a crvenilo stida i gnjeva oblijeva lice svakog poštenog Hrvata.
      Pokolj Srba počeo je prvih dana jadne Nezavisne Države Hrvatske (Gospić, Glina, Gudovac, Bosanska Krajina, itd.) i traje bez prekidanja i ovih dana.
      Nije sva strahota u samom ubijanju. Ona je u ubijanju svega od reda: staraca, žena i djece, i to u ubijanju uz strahovito divljačko mučenje. Te nevine Srbe su nabijali na kolje, ložili im vatru na golim prsima, pekli ih žive na vatri, spaljivali u kućama i crkvama žive, polijevali ključalom vodom i tada poliveno mjesto derali i solili, kopali živim oči, rezali uši, jezik, nos, svećenicima rezali noževima brade i obrve skupa sa kožom i mesom, otsijecali im spolovilo i zaticali u usta, vezivali ih odostraga za kamione i onda sa njima jurili, prebijali ljudima noge i ruke, zabijali im u glavu eksere, golemim ekserima zakivali ih za pod kroz slijepo oko, bacali žive u bunare i provalije, a odozgo na njih bacali bombe, razbijali im gvozdenim čekićima glave, djecu bacali u vatru, vrelu vodu, u krečane, rastrzavali djecu za noge, razbijali im glave o zidove, prebijali kičme o kamenje i klade i još mnoga užasna mučenja izvršavali, kakva normalni ljudi ne mogu ni zamisliti.
      Hiljade i hiljade srpskih lešina nosila je Sava, Drava i Dunav, kao pritoke ovih rijeka. Bilo je lešina sa natpisom: “Pravac Beograd – putuj Kralju Petru”: u jednom čamcu koji je uhvaćen na Savi bila je hrpa dječjih glava sa jednom ženskom (može biti glava majke te djece) sa natpisom “Meso za Jovanovu pijacu u Beogradu”! Strahovit je slučaj Mileve Božinić iz Stabandže, iz koje su na nožu izvadili dijete. Pa grozni slucaj nađenih pečenih glava u Bosni. Nađene su posude pune srpske krvi, slučajevi prisiljavanja Srba da piju vruću krv svoje poklane braće. Silovane su nebrojene žene, djevojke i djevojčice, matere pred kćerima i kćeri pred materama, a gomile djevojaka, žena i djevojčica odvodene su u logore ustaša za bludnice. Čak su silovanja vršena i u oltarima pravoslavnih crkava. U Kotaru Petrinjskom natjeran je sin da siluje rođenu mater! Pokolj tri hiljade Srba u glinskoj pravoslavnoj crkvi i ubijanje Srba u oltaru crkve u Kladuši sve gvozdenim čekićima u glavu, stoji bez premca u povijesti. Za sva ova strahovita i nečuvena nedjela postoje detaljni i vjerodostojni zapisnici.

      Užas ovih nedjela zaprepastio je i Nijemce i Talijane. Oni su fotografirali ogroman broj slučajeva ovih užasnih pokolja. Nijemci govore da su Hrvati ovo radili i za vrijeme tridesetogodišnjeg rata i da je od toga doba postala u Njemačkoj izreka: “Sačuvaj nas, Bože, kuge, gladi i Hrvata”. Srijemski Nijemci preziru nas radi toga i postupaju sa Srbima čovječno. Talijani su fotografirali posudu od 3,5 kilograma srpskih očiju, te jednog Hrvata okićenog s ogrlicom, od nanizanih srpskih očiju i jednoga koji je došao u Dubrovnik opasan sa dva đerdana srpskih jezika.
      Strahote logora u kojima su pobijene hiljade Srba ili su puštene da pomru od zlostavljanja, gladi i zime, užasne su. Nijemci pripovijedaju o jednom logoru u Lici u kom je bilo na hiljade Srba, ali kad su došli tamo našli su ga prazna, natopljena krvlju i krvavim krpama rublja i odjeće. Tu je, kažu, izgubio glavu i jedan srpski vladika. U jasenovačkom logoru i danas se muče i propadaju hiljade Srba koji su tamo po ovoj strašnoj zimi smješteni u poderane ciganske barake bez dovoljno slame i pokrivača, dobijajući dnevno za hranu po dva krompira.
      U povijesti Evrope nije bilo ovakvih slučajeva. Mora se poći u Aziju u doba Tamerlana i Džingis kana ili u Afriku, u crnačke države njihovih krvoločnih vlada, da se naiđe na slične slučajeve. Sa ovim je hrvatsko ime osramoćeno na vjekove. Ništa nas ne može potpuno oprati. Ni posljednjem Ciganinu na Balkanu nećemo smjeti spomenuti našu hiljadugodišnju kulturu hrvatsku, jer niti Cigani nisu ovakvih zvjerstava radili.
      Zašto ja ovo pišem Vama, kada niste politička ličnost i ne možete za ovo snositi odgovornost? Evo zašto: u svima ovim besprimjernim divljačkim zločinstvima koji su više no bezbožni, sudjelovala je i naša katolička crkva. Veliki broj svećenika, klerika, fratara i organizovane katoličke mladeži sudjelovali su u svemu ovome; katolički svećenici postali su logornici i tabornici ustaški, te su kao takovi naređivali i odobravali ta strašna mučenja i klanja krštenog svijeta. Čak je i jedan katolički svećenik zaklao jednog pravoslavnog svećenika. Oni to nisu smjeli činiti bez dozvole svojih biskupa, a ako su činili bez nje, onda su morali gubiti službu i doći pred sud. Budući da se to nije dogodilo, znači da su biskupi dali svoju dozvolu.
      Drugo, katolička crkva je upotrebila sve ovo da pokatoliči preživjele Srbe. Dok se zemlja još pušila od nevine krvi mučenika, dok su jecaji razdirali grudi preživjelih nesrećnika, svećenici, fratri, časne sestre, nosili su im u jednoj ruci ustaški bodež, a u drugoj molitvenik i krunicu. Sav je Srijem preplavljen lecima biskupa Akšamovića tiskanim u njegovoj tiskarnici u Ðakovu u kojima se pozivaju Srbi da spasu živote i imetke prelaženjem u katoličku vjeru. Naša crkva kao da je htjela pokazati da zna ubijati duše, a ustaška vlast tijela. A na katoličku crkvu pada još veća sumnja za to što su u isto vrijeme srušene mnogobrojne pravoslavne crkve, druge preobraćene u katoličke, oteti svi pravoslavni samostani, razvučena sva imovina i upropašćene velike povijesne vrijednosti, pa čak nije ostavljena na miru ni patrijaršijska crkva u Srijemskim Karlovcima. Sva ova nasilja na savjesti i duši nanijela su još veću sramotu hrvatskom imenu.
      I ako se mi Hrvati nećemo moći sasvim oprati od sramote koju smo na se navukli ovim zločinstvima, ipak možemo svoju odgovornost smanjiti pred svjetom i svojom savjesti, ako dignemo svoj glas protiv svega gore navedenog.
      Posljednji je čas da to učinimo. Poslije sviju velikih zločinstava u povijesti čovječanstva i velike kazne. Šta će biti od nas Hrvata ako se dobije utisak da smo baš do kraja u ovim zločinstvima ustrajali?
      U prvom redu dužna je crkva da digne svoj glas, prije svega zato što je crkva Isusova. A poslije toga zato što je ona moćna. U Njemackoj su veliki katolički biskupi imali smjelosti da dignu svoj glas u korist progonjenih Židova, a kod nas nijedan biskup nije digao svoj glas u korist progonjenih kršćana koji su strašnije progonjeni nego Židovi u Njemačkoj. I zato će na glave katoličke crkve pasti najveća odgovornost za kaznu Božiju i ljudsku koja mora snaći hrvatski narod ako se na vrijeme ne pokaje za ovaj strašni i neoprostivi svoj grijeh.

      Napisao sam Vam ovo pismo da spasim svoju dušu, a Vama ostavljam da tražite i nađete **** za spasenje svoje duše.

      Jedan od mnogih koji je prvo čovjek i kršćanin, a onda i dobar Hrvat.

      U Zemunu, 8.2.1942.

      Dr Prvoslav GRIZOGONO

  3. Samo ljudi bez časti i morala mogu da podržavaju protjerivanje nesrpskog stanovništva sa teritorije tzv. Krajine u Hrvatskoj. Vi imate trogloditsku logiku. Kada vi to njima uradite to je u redu. Kada oni vama to isto urade onda to nije u redu. Na kraju, šta imamo mi sa vašim porazima ili pobjedama? Ostavite nas na miru.

    1. Kada se dogodilo to „protjerivanje nesrpskog stanovništva“???
      Hrvati su ili sami pobjegli iz Krajine ili ih je evakuisala JNA u skladu sa dogovorom sa hrvatskim vlastima.

    2. Када се помене кољачки нагон Хрвата, сви ће одмах да помисле на усташе и НДХ, али мало ће њих да зна како је тај злочиначки менталитет много старији од усташа.
      Ова дивљаштва о којима ће сада бити рећ се тотално поклапају са усташким кољачким менталитетом (и на жалост данас су већ скоро пали у заборав), једина разлика јесте што су се десила 300 година пре усташког покрета.
      Мало ми је иронично како су „усташке“ злочине Немци осетили на својој кожи много пре нас.
      У тридесетогодишњем рату (1618-1648) између католика и протестаната, на католичкој страни под водством Хабсбуршког цара су се борили многи (Мађари, Пољаци, Италијани, итд), али Немци су тада од свију њих једне посебно упамтили. Хрвате.
      О дивљаштвима Хрвата над Немцима данас стоје многи споменици и дешавања уклесана у камење још из 17. века.
      Један од најчувенијих покоља, којег су Хрвати починили над Немцима се десио у Магдебургу 1631.

      Катедрала у Магдебургу пред чијим је улазом до другог светског рата (тада је катедрала тешко била настрадала и касније су је реновирали) било уклесано „Gott, behutte uns von Pesten, Krieger und Kroaten!“ што у преводу значи „Боже сачувај нас од куге, рата и Хрвата“.

      Само у тој катедрали су Хрвати порезали главе од преко 50 жена и деце. Нису гледали да ли је младо или старо. Проболи су дете које је сисало на мајчиним грудима. У Магдебургу је преко 25000 људи поклано на најсвирепији начин и то само за три дана. Жене редом силоване. Људи тотално искасапљени. Иста зверста, која су се поновила у Јасеновцу и широм НДХ.
      У Лондону је 1638 године изашла књижица „Жаловање над Немачком“ у којој описују страхоте тог рата и где описују Хрвате како једу децу (међу осталом). Силили свештенике да се моле пред олтаром док су их клали, силовали жене у цркви. вадили људима очи, дерали им кожу, ЈЕЛИ НОВОРОЂЕНЧАД, резали женама руке и ноге, пекли живе људе, чупали прсте са ужетом, одерали људима лице, резали нос и уши и правили од њих привесак, бацали жене у реку, сипали људима мокрачу кроз цев у стомак…..
      На жалост све се ово данас заборавило и кад западњацима причамо о злочинима Хрвата над Србима, пусто не могу да верују. А њихови преци су од истог тог дивљаштва страдали…..

  4. Ko insinuira da su Crnogorci ljudi bez kicme.Ako podje ko odolen na tu ustasku proslavu ulice crnogorskih gradova ,Cetinja,Plava i Rozaja ponajprije,napunit ce se ce se slobodarskog i casnog naroda crnogorskog koji ce zbaciti jaram sa vrata i poslati u ropotarnicu istorije sve one koji udarili na crnogorski cast i obraz.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *