Ruski ekspert: Sjeverna Makedonija u “kandžama” Velike Albanije; albanizacija zemlje ušla u terminalnu fazu

Piše: Aleksej Toporov

Za tri i po godine Sjverna Makedoniji imaće premijera Albanca. Trenutno, Albanci su potpredsjednik vlade, parlamenta, kao i pet od devetnaest ministara. Zastave Albanije vijore se nad gradovima sa pretežno albanskim stanovništvom; državne makedonske zastave mogu se naći samo u kancelarijama gradonačelnika.

A u istim kancelarijama su okačeni i simboli Nacionalnooslobodilačke vojske (UCK – Ushtria Çlirimtare Kombëtarej), naoružane albanske formacije koja je 2001. godine pokušala da zauzme zapadne regione zemlje silom. 1991. godine, kada je još uvijek slovenska Makedonija išla ka otcjepljenju od Jugoslavije, niko nije mogao da zamisli tako nešto.

Tada je SFRJ priznala makedonski identitet kao poseban, organizovali su referendum i napustili Jugoslaviju – s mirom. Dvije godine kasnije, Skoplje je izjavilo da želi da se pridruži NATO savezu, osam godina kasnije postali su njegov poligon, proglasili kanonsku Srpsku pravoslavnu crkvu nezakonitom, priznali nezavisnost Kosova*…

Međutim, snovi o integraciji „u porodicu evropskih demokratija“ nisu se ostvarili. Nove makedonske vlasti otvorile su Pandorinu kutiju.

Još sredinom 15. vijeka Osmanlije s, zauzevši teritoriju današnje Makedonije, izvršili popis i ispostavilo se da je tamo bilo samo 84 albanska domaćinstva. Albanci su počeli da prihvataju vjeru osvajača, a do 1991. godine činili su 21% stanovništva jugoslovenske Makedonije. Godinu dana kasnije održan je referendum o nezavisnosti zapadnih regiona zemlje, gdje su Albanci bili većina. Rezultati referenduma u Skoplju nisu priznati, nemiri su zahvatili cijelu zemlju, a bilo je i žrtava. Duh je pušten iz boce.

Albanci nisu zadovoljni samo priobalnom teritorijom koja im je dodijeljena posle propasti Osmanskog carstva, kao država Albanija. Oni žele još Kosovo* i Preševsku dolina Srbije, zapad Makedonije, sjeveroistok Crne Gore, sjeverozapad Grčke – i sve to zajedno nazivaju „Velika Albanija“. A upravo su na albanski faktor Sjedinjene Države “odigrale” prilikom potčinjavanja Balkana.

2001. godine, Albanska nacionalna oslobodilačka vojska, inspirisana uspjehom albanske Oslobodilačke vojske Kosova*, započela je vojne napade protiv vojske, policije i slovenskih zajednica Makedonije. Na čelu civilnog krila OVK bio je Ali Ahmeti, a militanata – oficir-preletač iz makedonske vojske Talat Džaferi.

Neprijateljstva su trajala oko godinu dana, oružane snage Makedonije jedva su uspjele da održe jedinstvo zemlje; američki partneri su to spriječili, dovevši stranke za pregovarački sto u Ohridu. Kao rezultat pregovora, albanski jezik je dobio status službenog jezika, albanske stranke – zagarantovana mjesta u parlamentu, Ahmeti se pretvorio u političara koji je stvorio Demokratsku uniju za integraciju (DUI), a dezerter Džaferi imenovan je za ministra odbrane Makedonije…

Međutim, radikalno krilo albanskih separatista nije položilo oružje. Oružani napadi nastavljeni su do 2015. godine. Do tada je vladajući režim, koga je zastupala stranka VMRO-DPMNE, prestao da odgovara Zapadu: odbio je da se pridruži sankcijama protiv Rusije, pozdravio je izgradnju gasovoda Južni tok i odbio da izvrši pritisak na Srbiju. A onda su američki partneri odlučili da iskoriste svog štićenika, lidera Socijaldemokratske unije Makedonije Zorana Zaeva, koji je djelovao ku istom frontu sa albanskim strankama.

2017. godine Zaev je uspio da preuzme vlast i potisne protivnike. Albanci su dobili državni status za svoj jezik, a Talat Džaferi postao je predsjedavajući parlamenta. Zemlja je izgubila ime (postala je Sjeverna Makedonija zbog pritiska Grka), pridružila se NATO i održala prvu gej paradu u svojoj istoriji… Ali nije uspela da se pridruži EU, a Zaev se sklonio.

Međutim, nije on toliko godina diktirao procese u zemlji kako bi dugo ostao u sjenci. Na nedavnim parlamentarnim izborima njegov Socijal-demokratski savez Makedonije u predizbornoj koaliciji „Možemo“ dobio je 36,1% glasova, njen glavni protivnik VMRO-DPMNE – 34,8%, najveća albanska stranka DUI – 11,3%, još radikalniji “ Savez za Albance “- 8,5%, Lijeva stranka – 4,1%. Više od 30 hiljada glasačkih listića proglašeno je nevažećim, učesnici izbora tražili su ponovno brojanje glasova. A Albanci su bili najglasniji.

„Zajedno ćemo izabrati uvaženu, pouzdanu i prihvatljivu osobu koja će postati prvi albanski premijer! – rekao je Ali Ahmeti. „Danas imamo jezičku ravnopravnost … imamo tri univerziteta na albanskom, predstavnike u parlamentu, ministarstvima, Generalnom tužilaštvu, Vrhovnom i Ustavnom sudu, ali sada je vrijeme za nešto više!“.

Premijer u Sjevernoj Makedoniji je najvažnija ličnost. Zoran Zaev je zaista želeo da zauzme ovu poziciju. Istorija njegovih pregovora sa albanskim partnerima protegla se na više od mjesec dana i mjesta je bilo za sve: glasne optužbe i prijetnje, ali ipak i kompromisnu opciju. Kompromis je da će Zaev biti na čelu Sjeverne Makedonije tri i po godine, a onda će ga zamijeniti Albanac. I posljednji korak: odlazeći ministar unutrašnjih poslova, etnički Albanac Agim Nuhiu, potpisao je uredbu prema kojoj će se dupli natpisi na albanskom pojaviti na identifikacijama makedonskih snaga bezbjednosti.

Albanizacija Sjeverne Makedonije kao dijela buduće Velike Albanije ušla je u završnu fazu.

Izvor: FONDSK

Pročitajte još:

Ko se „topi“ – zloupotrebljava Ustav: Režim planira uvođenje vanrednog stanja i prolongiranje smjene vlasti za tri mjeseca