Riječ – dvije o knjizi „Crmnica – ličnosti“

Kako god da se počne, okrene i prevrne, pisati se u Crnoj Gori ne može bez „Junaka našeg doba“, da li onoga iz vremena „Car(a) junaka“ ili ovoga koji je sada na vlasti i kojemu se sve podređuje i sa njime veliča sva sadašnjost i prošlost? A tek kakva će (nam) biti budućnost koju takvi projektuju, promovišu i ostavljaju mnogim dalekim i „srećnim“ generacijama sa dvo i po decenijskim devizama „mi znamo kako“ – „da živimo bolje“ u „evropskoj i ekonomski prosperitetnoj Crnoj Gori“, a sa životnim standardom ogromne većine građana u prosječnom iznosu nepunih 480,00 eura mjesečne zarade po zaposlenome! Sad ni jednu više o tome nećemo, kao ni o onome šta sve može da se (sa)krije u „evropskom prosijeku“ naše „prosperitetne Crne Gore“ i mjesečnih primanja (pre)nezaposlenog crnogorskog građanina. A nećemo prozivati ni „nekadašnje čvrste“ Liberale da koju progovore o svemu ovome što se danas u političkom društvu Crne Gore čini, propovijeda i zapovijeda iz razloga da im ne (po)remetimo njihovo „primirje“ – politički mir ili za izvjesne novo stranačko uhlebljenje!

Pišemo, štampamo i stalno prekrajamo već davno napisano, provjereno, utvrđeno, potvrđeno i prilagođavamo ga dnevno – političkim potrebama pojedinaca koji nam danas diktiraju sveukupnu struku, nauku i kulturu uopšte. Na blisku ili daleku nam prošlost gledaju očima današnjih izgubljenih ideala i nada, htijenja, želja i interesa, zaboravljajući sve ono što su do tada pisali i (u)činili! Donatora, sponzora, dobrih ljudi koji će se naći i priteći u „nevolji“ bilo je i biće, a najviše ih je kada se „sami“ okupe na jednome mjestu i dogovore projekat od „izuzetne“ važnosti ne samo za rod, bratstvo, pleme i nahiju nego i za „obnovljenu državnost“ skorašnju sa generacijom „mladi, lijepi i (još) pametni“. Da ih sve Bog podrži i pomože im, nego što!

Nego da krenemo odmah i baš u „sridu“, jer hoćemo reći riječ – dvije o napisanom i štampanom – objavljenom posebnom izdanju pod naslovom „Crmnica – ličnosti“, Virpazar, 2014. godine, kao četvrte i završne knjige „…ukupnog kompleksnog projekta monografije o Crmnici…“, koja je „…predviđena… da bude… enciklopedijski zbornik“, i u kojoj je obrađeno 1.336 ličnosti! Naravno, da u njoj „Vrednosni sud dat je na osnovu argumenata i saznanja o doprinosu svake ličnosti ponaosob, korišćenjem raznih parametara uobičajenih u pripremi enciklopedijske literature“!? Čitaocima se pruža jedinstvena prilika u ovom sveobuhvatnom i „jedinstven(om) poduhvat(u), prvom ovakve vrste u Crnoj Gori“ da upoznaju ličnosti koje su obilježile svoje vrijeme ili udarile pečat u svome vremenu, a potiču iz Crmnice – Crmničke nahije, bez obzira na činjenicu da ih je priličan broj u „dalekoj prošlosti“ napustio svoje rodno stanište „i na novom postali njegovi privrženici“!

Treba istaći da je od strane članova u Savjetu Monografije kao i onih u Redakciji Monografije, pa i samog „Glavnog urednika i autora projekta“, učinjen veliki napor, mada finansijskih sredstava, reklo bi se, nije nedostajalo u nekom opsegu koji bi mogao bitno (po)remetiti realizaciju – štampanje navedenog izdanja, da se zaokruži cjelina ovog krupnog monografskog djela.

Na četvrtoj knjizi „Crmnica – ličnosti“ radilo je „oko 50 saradnika“ u vremenskom rasponu od „četiri godine“, a njihova imena i prezimena ili inicijali su brižljivo ispisana na početku knjige. Statistički gledamo i primjećujemo da je njih nekoliko autora (ob)radilo više od polovine ličnosti od ukupnoga broja, a samo dvojica su obradili jednu četvrtinu od svih u knjizi nabrojanih. Da li nam navedene činjenice naslućuju odmah rečeno sa početka knjige da „ovo djelo nije nastalo nimalo lako“, jer kažu „otpori su bili brojni i razni“? Primjećujemo da je dobro što ih nijesu mogli spriječiti, iako se sa objavljivanjem moglo malo pričakati, odložiti za nekoliko mjeseci, barem gledajući na mnoge nedostatke kojih ima u ovoj četvrtoj knjizi „Crmnica – ličnosti“.

Ipak je, na kraju „projekat od nacionalnog značaja koji upotpunjuje prazninu enciklopedijskog sadržaja Crne Gore“ bio „poslije dvanaestgodišnjega rada“ uspješno završen i dat na uvid javnosti! A saglasni su i doslovce kažu: „Mi, dakle, dajemo nov pristup proučavanju lokalne, zavičajne sredine, za koju evropska istoriografija poodavno zna i cijeni njenu ulogu za istoriografiju širih područja, naroda, država“, a o svemu nas uvjerava „Riječ Glavnog urednika i autora projekta“!

S nestrpljenjem očekujemo da nam naredne stranice knjige otkriju one autore koji pomjeraju saznajne granice i brojne informacija pružajući „nov pristup proučavanju lokalne, zavičajne sredine…“! Da li samo sa podacima koji se nalaze u knjizi ili uz sve to i podacima koje bi čitaoci mogli naći „konsultujući širu literaturu“, a što se, ipak, može shvatiti kao jedna vrsta preporuke ili uputstva od strane Savjeta, Redakcije ili „Glavnog urednika projekta“ monografije „Crmnica – ličnosti“?

Saglasni samo sa riječima „Gavnog urednika i autora projekta“ navedene monografije „…da osvjetljavanje prošlosti pomaže rješavanju mnogih problema…“. Međutim, mi bismo primijetili i rekli da se ponekad desi da ono što „zapisano ostaje“ ili kako ilustrativno rekoše posluživši se ruskom izrekom: „Što zacrtaš perom, ni sjekirom ne možeš izbrisati“, često baci d(r)ugu vrstu svjetlosti koja donekle potamni dobar dio onoga što „zapisano ostaje“, a nesporno je vrijedno u datom djelu – knjizi.

Naravno da je „Glavni urednik i autor projekta“ bio svjestan činjenice da bi propusti, nedostaci, nejasnoće, nelogičnosti, nepreciznosti, površnosti, proizvoljnosti, nedorečenosti, grube tehničke i materijalne greške, a zapažamo da toga mnogo ima u knjizi „Crmnica – ličnosti“, mogli kod čitaoca izazvati „diskusije i polemike…“ pa je rezervisano, ublažavajuće i preventivno djelovao u (uvodnoj) „Riječ(i)…“ rekavši da „njih ne bi trebali shvatiti kao nedostatak već kao podstrek da o značajnim ličnostima, pogotovo onima koje su žive, pišemo korektno i objektivno, suzbijajući ljudske simpatije i subjektivnosti“! Da li da (pod)razumijevamo da nam „Glavni i odgovorni urednik i autor projekta“ sada hoće, doduše na indirektan način, skrenuti pažnju „na pravi put“ kako treba pisati i koje sve podatke treba staviti o onima kojih odavno nije među živima, naravno uz „sve najljepše o mrtvima“, a njih u knjizi „od ukupnog broja ličnosti 949 nije više među živima“? Da li su neki autori – saradnici pišući o izvjesnim ličnostima uspjeli suzbiti svoje „simpatije i subjektivnosti?

Nesporno, ipak, svu odgovornost za ono što je negativno i što čini veliki nedostatak ili propust u monografskom djelu – knjizi „Crmnica – ličnosti“ pada na teret „Glavnog urednika i autora projekta“, a isto tako sve pohvale i dobrobiti idu mu u prilog.

Sagledavajući cjelinu napisanog u navedenoj monografiji „Glavni urednik i autor projekta“ biće u prilici da kaže još koju riječ pored onoga što je već objasnio, naglasio, indirektno saopštio, propustio, a bogme i da dopuni i ispravi ono što je pogrešno napisano od strane njegovih kolega autora – saradnika, pa i njega kao autora – saradnika na par stotina ličnosti o kojima je napisao -rekao svoje slovo. Činjenica je da mu neće biti ni malo lako niti jednostavno na sve odgovoriti a još manje objasniti, dopuniti i ispraviti. Šta će sve prevagnuti u svemu rečenom vidjeće se kad se čuje i druga strana, a nadamo se da je i o tome neko prethodno razmišljao bilo u Savjetu ili Redakciji monografije „Crmnica – ličnosti“, pa nam ostaje da čekamo šta nam o svemu imaju reći?

Svjesni činjenice da „prolaznost je prirodna osobina ljudskoga bića, a zapis je vječan…“ u obavezi smo da neodložno i blagovremeno ispravimo neke propuste, grube greške, netačnosti i sve ono što opterećuje ili umanjuje vrijednost onoga što je sadržano u jednom djelu – knjizi „Crmnica – ličnosti“.

S obzirom da smo detaljno isčitali navedenu knjigu, ukazaćemo na samo neke a izvjesne netačnosti, propuste, greške, proizvoljnosti, uopštenosti, nelogičnosti, praznine i tome slično što po našem uvjerenju, stručnom i naučnom mišljenju umanjuje vrijednost onoga što je sadržano i što se odnosi na ličnosti kao pojedince, koji su našli ili imaju svoje posebno mjesto u Crmničkoj nahiji – Crmnici.

U knjizi koja je obima 420 stranica, na A4 formatu sjajnoga papira – kunzdruka, nalaze se podaci za 1.336 ličnosti „koje su ispunjavale propisane uslove“, pažljivo selektirane i usvojene od Redakcije i Savjeta Monografije, naravno sve sa prihvatanjem i potpisom „Glavnog urednika i autora projekta“, od avgust 2013. godine.

„Dakle, u velikom vremenskom prostoru od gotovo šest vjekova koje obuhvata ova knjiga, ličnosti predstavljene u njoj, bez obzira na to na kojim se meridijanima nalazile, obilježile su svoje vrijeme… Svaka od predstavljenih ličnosti u ovoj knjizi jeste priča za sebe, ali i priča o brojnim generacijama Crmničanki i Crmničana koja je svaka na svoj način ostavljala pečat u svom vremenu“.

Koliko su i u kojim razmjerama pojedine ličnosti ostavile „pečat u svom vremenu“ imali smo priliku uvjeriti se na licu mjesta čitajući biografske podatke pojedinih ličnosti, koji su dati od strane autora – saradnika čiji se inicijali nalaze na kraju knjige, pored ličnosti o kojoj je pisano. Smatramo da je bilo rano reći i obuhvatiti, da ne kažemo da je ishitreno i pretjerano, posebno za ličnosti koje su rođene 70-tih ili 80-tih godina XX vijeka, da su „obilježile svoje vrijeme“ ili ostavile jak „pečat u svom vremenu“, a takvih ličnosti je navedeno u knjizi nešto više od 50, naravno da su one među živima. Za njih ima još vremena da se iskažu i da „obilježe svoje vrijeme“ ili udare „pečat u svom vremenu“. Takav utisak stičemo kada čitamo njihove biografske podatke. O generaciji rođenoj na prelazu iz prve u drugu polovinu XX vijeka nećemo se izjašnjavati, a i njih je oko 40-tak ličnosti koji su među živima i mogu još po nešto učiniti da „obilježe“ svoje vrijeme, makar na način kako to shvataju pisci autori – saradnici na knjizi „Crmnica – ličnosti“!

E, pa, da vidimo šta su pojedine ličnosti (u)činile da bi autori – saradnici na tim leksikografskim jedinicama s pravom mogli reći da su te ličnosti u punom smislu „…obilježili svoje vrijeme…“ ili ostavili „…pečat u svom vremenu“! U kojoj mjeri su se autori odrednica odužili onim ličnostima o kojima su uzeli da pišu sasvim objektivno, bespristrasno i argumentovano, a „prošli“ su kroz „istoriju Crmnice i Crne Gore“?

Ako već „zapisano ostaje“, a „kod biografija nekih ličnosti nema komentara i ocjene autora“ odnosno „ostavljeno je čitaocu da uz konsultaciju šire literature sam procijeni njihov značaj“, ništa nam drugo i ne (pre)ostaje sem da provjeravamo ili konsultujemo ono što je napisano i što ostaje, a rekli bismo da je (pre)uzeto iz „šire literature“ kao (ne)provjereno.

Pođimo redom sa vrha 13. stranice. Evo odrednice – leksikografske jedinice: „Boljević B. Staniša (Boljevići, oko 1600 – ?), knez, otac vladike Rufima Boljevića i brat kneza Ivana Boljevića“. Dakle, to je sve! Nešto više podataka bolje reći par redaka više, ima za „Boljević Bogdanov Ivan (Boljevići, oko 1600 -?), knez“ ili „Boljević Ivanov Nikola (Boljevići, oko 1460. godine -?), serdar, sin Ivana Bogostinovića – Boljevića“. Ni za jednog od ove trojice nemamo tačnu već približnu godinu rođenja, a godina smrti ostaje nepoznata! Zar autor – saradnik nije našao za shodno da se i on sam posluži „preporukom – savjetom“ koji ostavlja čitaocu „…da uz konsultaciju šire literature…“ nađe potrebne biografske podatke, a vjerujemo da ih je mogao naći u raznim enciklopedijskim jedinicama?

Prema onome što je autor odrednice dao ne možemo izbjeći pitanje koje mu upućujemo: Čime su navedene ličnosti tako snažno obilježile svoje vrijeme i udarile jasan pečat u svome vremenu, sem što se neko od njih pominje kao knez, otac, sin, pop, serdar ili kao stanovnik Boljevića? Navodeći takve „reference“ za biografske podatke enciklopedijskog karaktera autori su mogli nabrojati još najmanje par stotina ličnosti. Možda je autor – saradnik smatrao da su i takvi podaci referentni i (do)voljni čitaocu da može „sagledati vrijeme“ u kojem je data ličnost ostavila „pečat u svom vremenu“! Takvih primjera ima poprilično i ovom prilikom ih nećemo navoditi.

Da li je zaista autor imao ozbiljnu, a neobaveznu, namjeru da onako nonšalantno upućuje čitaoca na korišćenje i „konsultaciju šire literature“ ne nudeći mu za uzvrat ni jednu jedinu bibliografsku jedinicu iz korišćene „… šire literature“, a za sebe sigurajući referentnu ličnost „po sistemu biografskog leksikona“ i pružajući „enciklopedijsko znanje“ budućim generacijama, koje će prihvatiti zdravo za gotovo sve ono što je ponuđeno u datom „enciklopedijskom zborniku“ monografskog djela „Crmnica – ličnosti“?

Na 15. stranici stoji: „Boljević – Vuleković Vojislav (Boljevići, 27. III 1923 – Kotor, 1998), istoričar… Osnovnu školu učio je u rodnome mjestu i na Cetinju. Na Filozofskom fakultetu (grupa za istoriju) u Zagrebu diplomirao je 1952. godine…“! Zapažamo da je autor možda „zaboravio“ da unese i podatke o završetku srednje škole ili se tako nešto samo po sebi podrazumijeva, jer imenovana ličnost je učesnik Trinaestojulskog ustanka „i jedno vrijeme bio je borac u Bataljonu „Jovan Tomašević“ i u Lovćenskom NOP odredu“. U navedenom slučaju ispada da se imenovana ličnost upisala na fakultet bez srednje škole! A da li je tako, jer autor odrednice kaže: „Po završetku studija zaposlio se kao profesor istorije u kotorskoj gimnaziji, gdje je proveo čitav radni vijek do 1978. godine“. Neće biti da se bez završene srednje škole upisao na fakultet u Zagrebu!? Ko može da zna da (ni)je tako, ako već autor – saradnik odrednice nije htio da „konsultuje širu literaturu“, već je ostavio čitaocu da sam „procjenjuje“ značaj datih podataka?

Zatim, na 16. stranici stoje podaci za: „Đurišić Jovov Niko (Boljevići, druga polovina XVIII v. – poslije 1865), vojvoda. Završio osnovnu školu u Boljevićima i oficirsku na Cetinju…“! Na čitaocu je da se snalazi u kojem je sazivu imenovani završio oficirski kurs ili oficirsku školu ili da pođe do Državnog arhiva Crne Gore i potraži ono što ga zanima, jer autor o navedenom uopšteno konstatuje. Moramo, htjeli to ili ne, reći da je riječ o proizvoljnoj i(li) uopštenoj konstataciji i ocjeni koja ne vodi ničemu sem sumnji i gubitku vremena na provjeri podataka koje daje autor navedene odrednice.

A tek, šta reći za datum rođenja „Boljevići, druga polovina XVIII vijeka“? A datum smrti „poslije 1865. godine“, kuda nas on sve može odvesti. Takvih podataka ima premnogo, pa bi nas njihovo nabrajanje o tim ličnosti moglo dovesti do zaključka da autori tih i takvih informacija – podataka gotovo minimiziraju sveukupne napore ostalih saradnika koji su, ipak, donekle ujednačili neke kriterije i izbjegli takvo proizvoljno ili uopšteno „enciklopedijsko znanje“ u „zborniku“ ličnosti!

Na 17. stranici stoji: „Đurišić – Škarić Mileva (Boljevići, 1917. – ?) nosilac Partizanske spomenica 1941.“ Mogao je autor, da je htio uložiti malo više vremena i truda, naći mnogo više biografskih podataka, barem kada je riječ o nosiocima Partizanske spomenice 1941. godine, iako je u knjizi takvih ličnosti popriličan broj. Međutim, postoje spiskovi nosilaca Partizanske spomenice 1941. godine, kao i Zbornik nosilaca Partizanske spomenice 1941., a tu je i SUBNOR ili Fond PIO, pa je autor mogao makar biti informisan da li je imenovana ličnost još u životu, kao i za mnoge kod kojih nedostaju podaci o godini smrti. Stavljanje znaka pitanja ničemu ne vodi, a pokazuje nemar i neozbiljnost onoga koji piše odrednicu o datoj ličnosti ili je možda u pitanju namjera autora da natjera čitaoca da on, ipak, „konsultuje širu literaturu“, makar u dokolici kao da ispunjava ukrštenicu.

Kada smo kod ličnosti koje se pominju kao nosioci Partizanske spomenice 1941. godine onda možemo izreći jednu konstataciju da su pisci – autori velikog broja odrednica uskratili čitaoca za detaljnije ili makar osnovne podatke o tim ličnostima, sem što su nam samo naveli podatak „nosilac Partizanske spomenice 1941“. Da li se takvom informacijom, enciklopedijskim znanjem, daje ili ostavlja „pečat svome vremenu“?

U „enciklopedijski zbornik“ o ličnostima u knjizi „Crmnica – ličnosti“ teško da bi se mogao napisati kraći i „potpuniji“ biografski podatak kao što je na primjer: „Marović Petar Pero (Boljevići, 1810 – Boljevići, 1907), pop“! Tako „obimnim“ i „sadržajnim“ bigrafskim podacima obiluje knjiga „Crmnica – ličnosti“.

Takođe, smatramo da je bilo sasvim suvišno, pa i neumjesno, od strane autora navesti mišljenje jednoga istoričara, iako je to navodno izrečeno kao mišljenje: „Bio je najnesposobniji crnogorski mitropolit XVIII vijeka. Miljenik sreće, uzdigao se samo zahvaljujući svome ujaku. Vodeći crnogorski glavari ponašali su se prema njemu kao da ga i nije bilo“. Ne ide to u „enciklopedijsko znanje“, a na čemu se teži od strane Redakcije monografije o „Crmnici – ličnosti“. Moglo se bez toga, makar je suvišno!

Kada je riječ o biografskim podacima za Pavla Ićovog-Ilijin Plamenca onda se moglo reći još ponešto, makar da je učio Cetinjsku gimnaziju i da je kao stipendista knjaza Nikole I Petrovića otišao na školovanje u Italiju. A prema onome što znamo, podatak da se iz Italije „vratio 1890. godine“ nije tačan, jer je školovanje završio 1891. godine, sem ako možda autor nije imao u vidu da je u Crnu Goru došao na školski raspust 1890. godine. Takvih i sličnih netačnosti, nepreciznosti, nepotpunosti u biografskim podacima koji se tiču školovanja učenika iz Crne Gore u inostranstvu, a po mjestu rođenja su iz Crmničke nahije ima premnogo. Da su se autori tih odrednica potrudili da „konsultuju širu literaturu“ mogli su izbjeći brojne greške, samom činjenicom jer su im bile, makar u biblioteci, na raspolaganju dvije knjige „Školovanje Crnogoraca u inostranstvu 1848-1918“, i „Cetinjska gimnazija 1880-1920“, sa mnoštvom podataka vezanih za srednjoškolsku omladinu sa prostora Crmničke nahije. Meni lično nije bitno da li će autor(i) koristiti podatke iz navedenih knjiga. Međutim, na taj način mogle su se izbjeći brojne greške koje se navode o školovanju pojedinih ličnosti i vezane su za period XIX vijeka i prvih decenija XX vijeka, a ušle su u „enciklopedijski zbornik“.

Za Plamenac J. Mihaila Mila proizvoljno se navodi, od strane autora – saradnika odrednice, da je rođen krajem XIX vijeka. A zašto kada barem za njega postoji godina rođenja, odnosno postoje dva dokumenta sa različitim godinama rođenja (8. mart 1880. godine i drugi podatak u drugom dokumentu u kojem stoji da je rođen 1879. godine). Valjda je takav podatak precizniji makar od onoga u kojem piše da je rođen „krajem XIX vijeka“?

Brojni su podaci u kojima se kao godina rođena izvjesnih ličnosti navodi prva polovina XVIII vijeka, prva polovina XIX vijeka, XIX vijek, kraj XIX vijeka, poslije prve polovine XIX vijeka i tako dalje ili kada je riječ o navođenju godine smrti, pa stoji na primjer: poslije 1855., poslije1865., poslije 1885.; Zagreb, ?; Boljevići, ?; prva polovina XIX vijeka, polovinom XX vijeka i tako dalje i tome slično, jer je priličan broj takvih primjera.

Rekosmo da u navedenoj knjizi ima mnogo grešaka vezanih za godinu rođenja ili za školovanje pojedinih ličnosti i nećemo ih detaljnije navoditi. Takođe, smatramo da površnost i proizvoljnost u donošenju podataka od strane autora odrednica za izvjestan i prilično veliki broj ličnosti je negativna karakteristika koja znatno umanjuje ukupnu ocjenu o knjizi „Crmnica – ličnosti“.

Podatak koji se svakako morao podvrgnuti sudu objektivnosti ili logike jeste na 50. strani u kojem stoji: „Plamenac Turov Marko (Boljevići 1855 – poslije 1931), paroh, učitelj. Brat Rada Turova. U dokumentima je zabilježeno da je školske 1894-1895. godine pohađao Bogosloviju na Cetinju. Rukopoložen je za sveštenika 1900. godine“. Makar za učenike Cetinjske bogoslovije, Bogoslovsko učiteljske škole ima podataka i postoji posebno izdanje, tako da se autor – saradnik mogao poslužiti podacima ne „konsultujući širu literaturu“, a koja se čitaocu preporučuje. Navedeni podatak je netačan i nelogičan, prije svega zbog same činjenice godine rođenja (1855)! Kao prvo, prema Zakonu o srednjim školama i školskim pravilima imenovani ne bi mogao biti upisan kao redovan učenik u bilo koju od srednjih škola u Crnoj Gori, a kao drugo logično je da se ovdje radi o sasvim drugom učeniku o kojem autor nema podataka ili ih je pogrešno ispisao! Naravno da nam je poznat podatak o kojem se učeniku radi, ali autoru ili „Glavnom uredniku i autoru projekta“ dajemo mogućnost da „uz konsultaciju šire literature“ pogledaju argumente i isprave makar jednu od brojnih grubih grešaka.

Nabrajanje ličnosti kojima su u knjizi pogrešno navedene godine rođenja odvele bi nas predaleko i tražilo bi od nas preveliko ispisivanje takvih podataka, ali navešćemo nekoliko: Daje se godina rođenja za učitelja Perazić R. Zariju (Vukovci, 1885 -?). Da se autor – saradnik potrudio i „konsultovao širu literaturu“ našao bi tačan podatak godine rođenja, a koju nećemo dati samo iz razloga jer takvu mogućnost ostavlja čitaocu da „sam procijeni njihov značaj“! Dalje, za Ostojić I. Đura, autor navodi godinu rođenja 11. IV 1894., što se može uzeti kao približan podatak, ali mi raspolažemo sa još dva datuma rođenja koji su različiti jedan od drugoga po godini rođenja i mogli bi poremetiti neke autorove „argumente“ školovanju toga učenika, a sve je bilo dostupno „uz konsultaciju šire literature“! Uz sve to moglo bi se reći da podaci koje navodi autor za Ostojić I. Đura o školovanju: „Učio je gimnaziju u Cetinju i Skoplju, a u Beogradu je završio Pravni fakultet…“ su, ipak, uopšteni, jer se ne definišu godine školovanja bilo u srednjoj školi ili na fakultetu. Već smo naglasili da u knjizi ima i previše uopštenih formulacija ili podataka za izvjesne ličnosti, pa ćemo odustati od daljega nabrajanja.

Red je da nam autor – saradnik odgovori, između mnoštva primjera za nedoumice, netačnosti, nelogičnosti ili grube grešaka, na pitanje: Na koga se odnosi junaštvo koje je opjevano prije nego se data ličnost rodila? Evo primjera, citiramo biografske podatke: Klisić Markov Milo (Limljani, 1891 – Beograd, 1943), pop, plemenski glavar i poznati junak. Naslijedio je svojega oca, popa Prela. Bio je glasoviti junak, o čemu svjedoči pjesma o njegovu junaštvu na Sutormanu i Tuđemilima 1852. godine…“! Očekujemo da nam autor – saradnik iz prve ruke, a svakako uz „konsultaciju šire literature“ koja se čitaocima preporučuje, razjasni napisano i otkloni nam sve nedoumice, nelogičnosti, nemogućnosti ili grube greške i pokaže da ne razumijemo ono što je napisano u datoj odrednici!

A šta reći ili da li treba komentarisati uopštene formulacije koje se nalaze gotovo kod svake druge ili treće ličnosti i poslije kojih je stavljena tačka, da bi se ubrzo zatim ponavljalo prethodno s tim što se još po nešto dodavalo. Evo nekih primjera, od mnogobrojnih izdvojeni: pisac poezije, književnik, društveni radnik, nosilac je odlikovanja i društvenih priznanja, visoki funkcioner UDB-e, bio je urednik zbornika radova i priređivač knjiga i recenzent više knjiga, u ranoj mladosti istakao se junaštvom. Prva polovina XVIII v. – prva polovina XIX v., poslije 1855. (sic! godina smrti), nadzornik telegrafskih i telefonskih linija u Knjaževini i Kraljevini Crnoj Gori. Nosilac zlatne Obilića medalje, nosilac Zlatne Obilića medalje!? Postavljamo pitanje autoru – saradniku da li vidi i šta je suštinska razlika kod navedenih medalja, a zajednička im je osobina da su od zlata, sem što za jednu od „zlata“ autor koristi malo slovo, a za drugu, takođe od „Zlata“, koristi veliko slovo? Možda je autor htio uvesti novo pravilo jednačenja riječi po zvučnosti a odnosilo bi se na sve vrste odlikovanja!

Navodimo još primjera koji su karakteristični: osnovno školovanje završio je u Boljevićima, a četvorogodišnju na Cetinju; Kao poslovan čovjek, boravio je u Rusiji sedam puta; istaknuti junak, veliki junak, četovođa, poznati junak, nosilac Partizanske spomenice 1941. godine, učesnik je likvidacije jednog od atentatora na knjaza Danila, poslije rata bio je na raznim rukovodećim dužnostima u JNA, školovao se po paštrovskim manastirima i po bokokotorskome okružju, učitelj, direktor, direktor gimnazije, upravitelj osnovne škole, nalazimo ga u literaturi kao učenika, simpatizer naprednog pokreta koji se borio protiv vladajućeg režima, bio je poslovođa prodavnice fabrike…sa šest zapošljenih radnika, polovinom XIX v. – poslije 1889.; XVIII v. – 1803.; Vranjina, prva polovina XIX v. – Dupilo, poslije 1868. Po završetku bogoslovije postao je učitelj i pop; bio je gluhodoljski pop u doba Petra II Petrovića, knjaza Danila, a vjerovatno i dalje; legendarni junak, direktor gimnazije i drugih škola, pogubljen je od strane partizana s više hiljada Beograđana (sic!). Nije bio školovan ali je znao dobro da čita slovenski i srpski, a prilično je umio i pisati! Haški tribunal osudio ga je februara 2009. na 22 godine zatvora, po zanimanju je bio školovani poljoprivredni stručnjak, istaknuta i zaslužna ličnost, filantrop; Ovtočići, oko 1848 – Ovtočići 1900, sveštenik. Zamonašio ga je i rukopoložio vladika Petar II Petrović 1846. godine (sic!) (Nije se valjda desilo da je neko mogao biti zamonašen odnosno rukopoložen prije rođenja ili odmah nakon rođenja!!!). Vlasnik restorana; poznati prosvjetni, kulturni radnik i publicista i poslanik; poznati komita i učesnik Božićnog ustanka, čuveni komita, predsjednik ribarske zadruge, rukovodilac u saveznim organima uprave, nosilac je brojnih crnogorskih odlikovanja, sekretar ministarstva, načelnik ministarstva; član je više upravnih odbora banaka,… Dječjih vrtića Podgorice…; rukovodilac, komandir milicije; direktor fabrike mesa; osnovno obrazovanje stekao je u Crmnici, a profesionalno obrazovanje na Cetinju. Poginuo od udara groma, borac za nezavisnu Crnu Goru …Nikolu Petanovića nazivaju „ocem crnogorske nacije ili utemeljivačem nacionalne samosvijesti“; bio je kandidat na izborima za predsjednika Crne Gore, ali je izgubio od kandidata DPS-a…, i tako dalje. Moglo bi se još toliko toga nabrojati, ali odustajemo za ovu priliku! Naravno, iz razumljivih razloga i ovom smo prilikom izbjegavali navođenje imena i prezimena ličnosti na koje se odnose navedeni primjeri.

Svakako da na 272. stranici, dobro bi bilo, još jednom provjeriti da li se zaista radi o ličnosti koja je na fotografiji pod imenom Milić Božov Petar Pero. Prema onome što smo mogli zaključiti, a poznata nam je ličnost na navedenoj fotografiji čini nam se da je riječ o sasvim drugoj ličnosti! Možda griješimo, iako nam je poznato da ima ličnosti koje jedna drugoj liče a nijesu niukakvom srodstvu.

Među mnogim ličnosti kojima se ne zna ili nije stavljena godina smrti nalazi se i ličnost Marović Milan (Coko), a makar za taj podatak autor odrednice mogao se potruditi da je nađe i stavi. Nije valjda da autor – saradnik nije imao vremena da konsultuje nešto „uže“ od ponuđene nam „…šire literature“! Ako već postoje tačni podaci o godini rođenja neke ličnosti ili godini smrti date ličnosti zašto ih autori – saradnici nijesu stavili, nego su čitaoca ostavili da sam traga za takvim podacima?

Naravno da u knjizi ima i takvih tehničkih grešaka, koje su se (pr)omakle autoru odrednice, lektoru, Redakciji ili „Glavnom uredniku i autoru projekta“, pa godina rođenja koja stoji na 409. stranici (Cetinje19299 – Cetinje, 2011) bude nestvarna i posluži za neka mnogo daleka buduća crnogorska pokoljenja! Možda će navedena godine nekome poslužiti kao upadica: „Neka je vječna Crna Gora“!

Nekim autorima izvjesnih odrednica kao da nije sasvim jasno šta može da znači kada se napiše da je neko rođen krajem XVIII v., kraj XVIII v. ili krajem XIX vijeka, pa o tome ne vodeći računa (na)pišu: „Utrg, kraj XVIII v. – Utrg, početak XIX v., istaknuti junak… koji se posebno istakao u bici na Krusima 1796. godine!!! Ovdje ne sporimo da navedena ličnost nije mogla biti učesnik bitke na Krusima 1796. godine, ali nikako nije mogla biti sa onim podacima koje je naveo autor – saradnik, „Utrg, kraj XVIII v. – Utrg, početak XIX v“. Niko da se zapita koliko je godina mogla imati data ličnost kao učesnik bitke na Krusima 1796. godine i još da se „posebno istakne“ kada je „od Osmanlija oteo veliki alaj-barjak“, a samo što je rođena na „kraj XVIII v.“? Vjerovatno da takvi podaci autoru – saradniku navedene odrednice ni najmanje ne smetaju ili ne dovode ga u bilo kakvu dilemu ili možda da izazovu sumnju u godinu rođenja „kraj XVIII v.“! Pa valjda toliko treba da znaju autori – saradnici koje to godine mogu da pripadaju posljednjoj desetici bilo kojega vijeka naše ere, odnosno ovdje je riječ o XVIII vijeku ili je riječ o godinama koje su na samom kraju XVIII vijeka!? Nije valjda da pojam ili riječ „kraj“, bilo kojeg vijeka označava ili podrazumijeva sve godine počevši od 70-tih ili 80-tih godina toga vijeka u kojemu se nešto završava, rađa ili umire! A, možda moja malenkost ne raumije ovu novu eru novopridošlih i priučenih istoričara i kvaziistoričara, kojima je sasvim sve jedno kad se ko rodio i da li je još živ ili je odavno na vječni počinak. Oni znakom pitanja sve rješavaju odnosno ostavljaju čitaocu da „konsultuje širu literaturu“ i na kraju sam procijeni značaj napisanog! Greške će i onako ispravljati čitaoci! U tom smislu koristeći „širu literaturu“ navešćemo citat jednog nekadašnjeg političkog lidera, a sadašnjeg samostalnog pisca i političara, koji kaže: „…Grijeh je uvijek u čitaocima, nikada u tekstu“, mada istine radi kada je to rekao u pitanju je bilo „suptilnije i drugačije tumačenje“ poezije!

Sumirajući biografske podatke izvjesnih ličnosti iz navedene knjige možemo slobodno reći da su njihove osnovne reference za obilježavanje svoga vremena ili ostavljanje „pečata u svom vremenu“ bile, na primjer: učesnik NOP-a, učesnik NOR-a, učesnik Tinaestojulskog ustanka, nosilac Partizanske spomenice 1941., i da su na osnovu toga napredovali u društvu, bili na rukovodećim visokim političkim i državnim položajima, bez obzira sa kojom su školskom spremom raspolagali, a većinom se radilo o osnovnoj školi! Moramo ovom prilikom reći da ni danas ništa bolja nije situacija, jer je samo važno i skoro presudno da ste stranački – partijski opredijeljena ličnost i to posebno za one na vlasti – u koaliciji, bez obzira na sopstvenu prošlost! Sve mi se čini da se danas potencira brisanje prošlosti kod pojedinih ličnosti, posebno onih iz političkoga života, a to ne samo da nije dobro nego je i veoma zabrinjavajuće!

Ono što se nije smjelo desiti, a ipak se desilo, jeste da se knjiga objavi sa velikim brojem grešaka, netačnosti, nelogičnosti, proizvoljnosti, površnosti što znatno umanjuje vrijednost „enciklopedijskog zbornika“ na kojem pretenduju članovi Savjeta i Redakcije Monografije „Crmnica – ličnosti“.

Ako se greške ne isprave, već ostanu za neka „bolja vremena“ ili drugu generaciju onda cilj nije postignut, a projekat nije naučno opravdan pa željeno i dugo očekivano, iako uz dobru namjeru da se cjelina zaokruži, ne može biti ispunjeno niti će biti prihvaćeno kao plod dugog vremena i ozbiljnog rada od strane brojnih saradnika koji su uložili i svoj lični, stručni i naučni kredibilitet.

Vjerujemo da će naše primjedbe na ukazane greške, sugestije i dopune naići na razumijevanje kod autora odrednica u knjizi „Crmnica – ličnosti“ sve u cilju ispravljanja onoga za šta se zna ili argumentima potvrđuje da je nepobitno tačno i da ga u knjizi treba blagovremeno korigovati makar radi generacija koje dolaze, jer preuzimanjem grešaka iz navedenog djela – knjige „Crmnica – ličnosti“ samo može da opterećuje one koji imaju snage, znanja, novca i vremena da istraju u produbljivanju i proširivanju znanja o Crmnici i Crmničanima.

Dr Momčilo Dušanov Pejović