Razglednica iz Budve

Piše: Bećir Vuković

Možda je negdje došlo proljeće, ovdje, u Budvi, nije dolazilo. Ne može ni ljeto doći dok proljeće ne prođe. Svejedno, na osnovi prognoza ozbiljnih političkih meteorologa, ljeto u Budvi neće ni dolaziti. Vlast će žrtvovati i ljeto da bi sačuvala – koronu.

Neće naškoditi jedno pitanje uz jutarnju kafu kod Krsta: je li paradoksalno da je kriminal bolje organizovan od države, znajući da i državom i kriminalom upravljaju isti ljudi.

Ako bolje razmislimo, i nije paradoksalno. Paradoksalno bi bilo da je država bolje organizovana od kriminala, naravno, pod navedenim uslovom, da i državu i kriminal kontrolišu isti ljudi.

Kad bi nam država bila organizovana kao što je organizovan organizovani kriminal, gdje bi nam bio kraj. Budva bi bila ko – Majami.

Kako god, nema vlasti uzmicanja sa terena kriminala, i obratno, kriminal se mora držati strategije vlasti. Ova vrsta doktrine manihejstva može trajati do unedogled, sve dok se jedna strana ne preda (ili, položi oružje, svejedno), i pridruži se pobjedničkoj strani. Čitalac (uz jaje na oko), primjećuje da je sasvim svejedno ko je pobjednik, a ko se pridružio pobjedniku. U antici bilo je važno, u modernim, demokratskim vremenima, sasvim nebitno…

Kriminalci ne umiju da vladaju, ali umiju da čuvaju vlast. Lako je vladati ako možete da ukradete i ljude. U istoriji od Atine do Budve, nije zabilježeno da je neko ukrao člana Senata, odnosno, Parlamenta. U Budvi je ukraden – član Parlamenta – ali, nije kidnapovan. Onda, po novoj teoriji besudne države, ispada da je poslanik – legalno ukraden.

Kad se izgubi kvantum razuma, to jeste samosavlađivanja, ukrade se nešto sa jedne strane, što baš nedostaje drugoj strani. Lopov, sa druge strane, jednostavno to – nešto – naočigled vas – strpa u džak. Igrom slučaja da se predmet krađe, koji je strpan u džak, preziva Džaković.

Nekad je Budva bila – Grad teatar. Ali, opet se potvrdilo da su kultura i država – u antagonističkim odnosima. Istorija uči da sve velike epohe kulture istovremeno su epohe političke propasti. Politička propast jeste kad policija hapsi gradonačelnika Budve, a energiju drame sa pozornice, uzemljuje u zatvorsku betonjerku.

Vidjeli smo i akciju policije dresirane za brutalnost. U diktatorskim režimima, naučili smo, policija je lišena osnovne svrhe.

Policajca, koji je koljenom pritiskao vrat poslanika, obezbeđivao je njegov starešina. Očito, crnogorski policajac bio je inspirisan američkim policajcem. Na stranu, što je taj policajac, koljenom ugušio i ovogodišnju turističku sezonu.

Nigdje, pa ni u Crnoj Gori ne može se izbjeći – suštinsko. U Americi, bijelac je koljenom ugušio – ubio crnca. U Crnoj Gori, musliman je koljenom pritiskao vrat Srbinu. To što poređenjem olakšavamo suštinsko razumijevanje brutalnosti policije od Amerike do Crne Gore – nadam se neće izazvati prigovor.

Lopovi, lažovi, licemeri, građanski ideolozi reći će da ovdje nisu u pitanju nacionalne podjele. Sve lažući i jašući na sipljivoj kobili sa nacionalnim uzdama, kontrolišu privatne posjede.

Ako nisu u osnovi nacionalne podjele, otkuda onda fašistička diskriminacija Srba u Crnoj Gori.

Ne zamjerite što se jutros u Budvi pjesnik odlučuje za realni a ne prividni svijet: naučila ga istorija raspadanja bivše države pod lažnom firmom – bratstvo i jedinstvo. Kopita toga bratstva udaraju i danas po Budvi. Svjedoči realnost koju i pjesnik mora prihvatiti.

Jedno je kad svjedoče čula, a drugo je kad svjedoči – koljeno – koje još nije postalo – organ čula.

Sioran se ne sjeća doba kad neki evropski vlastodržac nije zasluživao vješala. Tako je bilo dok se nisu uvezali demokratija i kriminal. Sada, takve stvari oni međusobno rešavaju – i završavaju.

Uz kafu u „Jadranu“ kod Krsta, da ne propustimo gledište jedne poslanice iz Budve. Elem, ova znakovita građanska ideološkinja i kolumnica „Vijesti“ naučava, kako, ona, neće staviti svoj potpis za politizaciju litija. Samo je poslanica – profesorica, preumila da ovo nije Atina, nego Budva. Profesorica loše prepisuje i propisuje atinsku ideju građanina. O, građanko, Budvanska…