Rashodi

Sretoh starog druga da pokunjen hoda,

Pitam ga oprezno za sadašnje stanje:

Digao je pogled

Sa suznim očima –

I nastavi sa mnom lagano šetanje.

Pomalo izlazi iz hladnoga stana,

Opšte mu je stanje teško i sumorno:

Iako ne radi

Poodavno ništa –

Osjeća se stalno bolno i umorno.

Mučno mu prolaze izpražnjeni dani,

Ne zna kako sjetu da svoju umiri:

Nekako se krpi

Sa malom penzijom –

Nikako  rashode jednom da podmiri!

Vojislav Gledić

Pročitajte JOŠ:

(VIDEO) „Veseli se srpski rode“