Raičević: Prezir za NATO okupatore i njihove pomagače
1 min read
Predsjednik Mirovnog pokreta „Ne u rat – ne u NATO“ Gojko Raičević ocijenio je da opasnost u koju Crnu Goru gura aktuelni pronatovski režim mora da nađe adekvatan odgovor slobodne javnosti, ukoliko takva u Crnoj Gori uopšte postoji.
„Jasno je da je uplovljavanje NATO nosača aviona „Kavura“u Boku Kotorsku predstavlja odgovor na vojnu vježbu „Srem 2014“. Ova posjeta predstavlja neprijatnost za većinu građana, posebno Bokelja, pošto je posjeta upriličena u sklopu, kako je najavljeno, „obilaska hrvatskih i italijanskih luka na Jadranu““, naveo je Raičević.
On je podsjetio da su nekoliko stotina metara od mjesta gdje je trenutno usidren NATO nosač, 17. aprila 1941. oficiri Vojske Kraljevine Jugoslavije i narodni heroji Milan Spasić i Sergej Mašera položili živote braneći svoju oficirsku čast i sprečavajući da bojni brod ”Zagreb” padne u ruke talijanskih okupatora.
„Danas je uspomena na te heroje oskrnavljena novim kolaboracionističkim aktom crnogorske vlade i njene vojske. Pošto „Kavur“ preko Crne Gore šalje poruku Rusiji, ovim danas smo htjeli da poručimo da ne želimo da učestvujemo u ratnim predigrama, jer znamo šta slijedi poslije predigre“, kazao je Raičević.
Uplovljavalje NATO nosača aviona Ratne mornarice Republike Italije „Kavur” u tivatski zaliv proteklo je juče u znaku mirnog protesta protivnika ulaska Crne Gore u NATO.
Uoči samog ukrcavanja novinara na pomoćni brod koji ih je vodio u obilazak ratnog broda Sjevernoatalantskog saveza, organizatori mirnog protesta nosili su transparente „Ne u rat Ne u NATO“, „Krvave su vam ruke“, „Smrt fašizmu“…
Raičević je listu „Dan“ kazao da je NATO nosač aviona nepoželjan gost u Crnoj Gori.
„Odavno je pronatovska vlada u Podgorici pokazala odlučnost da bez provjere volje građana na demokratskom referendumu, radi sve u pravcu nasilnog učlanjenja Crne Gore u taj ratni savez. Bezobrazluk koji tom prilikom pokazuju vidi se i u Tivtu, gdje se NATO nosač aviona i njihova posada ponašaju kao svaka druga okupaciona sila koja posjećuje svoju koloniju“, naveo je on.
Raičević je ukazao da je dolazak NATO nosača aviona u Boku od svih geopolitičkih analitičara ocijenjena kao odgovor tog vojnog saveza na zajedničku vojnu vježbu srpske i ruske vojske “Srem 2014”.
„Ponašaćemo se kao prema svim nedobronamjernim gostima. Domaća peta kolona je pozvale NATO nosač aviona i zaboli prst u oko svima koji su sačuvali trunku dostojanstva. Sve ovo liči na testiranje strpljenja od strane NATO slugu iz crnogorske Vlade“, kazao je on.
Međutim, dodao je Raičević, koliko god strpljenja imali, moramo poručiti da ono, kao i sve na svijetu, ima svoje granice i da su se iz Vlade Crne Gore opasno približili samoj liniji preko koje može doći do nesagledivih posledica.
„Činjenica da su naoružani pendrecima, pištoljima, puškama, borbenim kolima, što su spremni da koristite suzavce i gumene metke, što im stiže NATO nosač aviona, ljude sa čašću i dostojanstvom može samo dodatno da motiviše“, istakao je on.
Koliko je, kako je ukazao Raičević, vjerodostojna činjenica da je najveći italijanski ratni brod u mirovnoj misiji najbolje govori da kontraadmiral Andrea Đulio, koji je vođa delegacije jedan od komandata NATO snaga za brzi odgovor, što i ne krije.
„Ne smijemo da ostanemo smireni i da gledamo okupacione NATO vojnike da se šepure po Boki, a da ne pokažemo makar prezir. Ako ništa, ono makar kao nekad Nikola Simić u seriji „Više od igre“. Ako nemamo mogućnosti i hrabrosti da uradimo nešto više, ono makar poručimo NATO okupatoru i njihovim domaćinima: „O P R E M D O B R O“!“, poručio je Raičević.
Iako je posjeta broda planirana do 21. novembra, Marko Milačić iz Pokreta za neutralnost ističe da je u crnogorske vode uplovio nosač propagande koja ovdje „ostaje i nakon što ta gomila ratnog gvožđa isplovi iz naših voda”.
„Ovo je klasična demonstracija sile i moći, s ciljem da se adresama na istoku poruči da je ova crnogorska teritorija u vlasništvu NATO saveza i da ne računaju na nju“, smatra on.
Konačno, ističe Milačić, ovo je provokacija Crne Gore, čiji su građani većinom, a to je pokazalo i istraživanje u kojem je učestvovao i sam NATO, protiv ulaska u taj neoimperijalni, militaristički savez, ogrezao u korupciji i u sprezi sa kriminalnim elitama širom svijeta poput ove Đukanovićeve.
Nosač aviona „Kavur“ je najjači površinski ratni brod NATO-a u regionu sjeverozapadnog Mediterana, a u Boki će ostati do 21. novembra.
Dugačak je 244, a širok 39 metara, sa deplasmanom od oko 30.000 tona.
Namijenjen je za kontrolu mora, amfibijske i ekspedicione zadatke, operacije održavanja mira na moru, neborbenu evakuaciju i spasavanje nakon prirodnih katastrofa, a može se koristiti i za borbene podrške amfibijskim operacijama i snagama na kopnu, kao i za uništavanje ciljeva na moru i u vazduhu.
Gojko brate, žao mi je što nijesam bio u prilici da ti pružim podršku na licu mjesta. Ipak i ovoliko koliko vas je bilo izazvali ste efekat i poslali poruku mrskim NATO vojnicima. Neka vide da na Pine mogu biti samo uz pratnju vojne policije, policije i ovih udbaša u civilu, pa neka shvate da nijesu dobro došli u Crnu Goru, a ako nas hoće u NATO, mogu samo silom i neka očekuju da ima još časnih Crnogoraca koji će znati da se prema sili postave kao što su njihovi preci.
Tako je Raičeviću!
Veliko postovanje i podrska za g.Raicevica!
Raičević je rekao svoje i spasio dušu. Poštovanje za njega. Bilo bi nam mnogo bolje kad bi i ostali ovako branili svoje principe.
a epilogom 11. februara ispod groblja u Škaljarima
Raš, Grabar, Šišgorić I Brničević strijeljani su u 7 sati 11.februara 1918 na strelištu na livadi ispod groblja u kotorskom naselju Škaljari. Njihov ispovjedaonik tada je bio mladi mobilisani sveštenik don Niko Luković, koji je dobio naredbu da bude sa osudjenicima i da ih vjerski pripremi za smrt. Poznati bokeljski sveštenik i intelektualac kasnije se sa gorčinom prisjećao tog nemilog dogadjaja.
“Strijeljanje je izvršio vod od osam vojnika Madjara, pod komandom jednog kapetana Madjara. Šižgorić je gledao osam strijelaca i rekao im: “Zar vi, vojnici, za čiji smo se bolji život borili, hoćete da nas strijeljate”. Na to je jedan od vojnika, koji su trebali da pucaju, pao onesvješćen. Prva naredba nije izvršena dok se onesvješćeni nije zamenio drugim. Komandant je dao znak sabljom za paljbu, ali niko od vojnika ne okida. Komandant je dao treći put znak za paljbu. Neposredno prije paljbe Raš je uzviknuo: ‘Vi pucate u pravdu. Živjela sloboda!’
Trojica mornara su pala mrtva poslije prvog plotuna, a Grabar je bio ranjen. Na to su, po komandi, pripucala dva vojnika i dotukla ga”.- ispričao je kasnije don Niko Luković o tom dogadjaju cetinjskom istoričaru Niku S. Martinoviću.
Pobuna je ugušena već sledećeg dana nakon dolaska grupe bojnih brodova iz Pule. Naime, ujutro 3. februara 1918. godine u Boku kotorsku je uplovio ratni sastav od 3 bojna broda, 4 razarača i 8 torpiljarki, što je omogućilo da carski oficiri preuzmu vlast na zaposednutim brodovima.
Pred redovnim vojnim sudom bilo je optuženo 386 mornara i podoficira. Od toga je 48% bilo južnoslavenskog porekla, 20% italijanskog, 13% Čeha i Slovaka, 10% Nemaca, 8% Mađara, a ostalo su bili Poljaci, Rumuni i Ukrajinci. Iako je bilo uhvaćeno oko 1.200 mornara, pred preki sud izvedeno je samo njih 98. U zatvoru je umrlo desetak mornara, u toku pobune poginulo ih je dvoje, ostali su osuđeni na dugogodišnje robije, a četvorica na smrt streljanjem.
Na smrt su osuđeni: Franc Raš, mornarički vodnik iz Češke, Antun Grabar, mornar iz Poreča u Istri, Jerko Šižgorić, artiljerac iz Žirja kod Šibenika, i Mate Brničević, artiljerac iz sela Jasenice, kod Omiša.
Pobuna mornara u Boki kotorskoj počela je u podne 1. februara 1918. godine na brodovima “Sankt Georg”” i “Gea” kada je oko 6.000 mornara austrougarske ratne flote uzelo komandu u svoje ruke i istaklo crvene zastave na oko četrdeset brodova u Bokokotorskom zalivu.
To nije samo bio izraz antiratnog raspoloženja u Austrougarskoj monarhiji, već je, po izveštaju srpskog vojnog atašea u Padovi, pobuna mornara bila „rezultat lenjinističkih ideja koje su se toliko raširile u austrougarskoj mornarici da su znatno oslabile poznatu surovu disciplinu“.
Mornari su preuzeli komandu, a carske oficire na čelu sa kontraadmiralom Aleksanderom Hansom su internirali u brodskim kabinama. Na čelu pobune su bili František Raš (izvan broda), Antun Grabar, Dane Tadić, Leo Lelas, Krsto Knežević, Mijo Vidak, Mate Ostojić, Rudolf Kreibach, Ivan Vnuk i Franc Galet, svi sa komandnog broda „Sankt Georg“, dok je na čelu pobune broda „Gea“ bio Mate Brničević.
Topovskim plotunom je sprečeno isplovljivanje razarača “Csepel”, a red su održavale naoružane patrole koje su kružile čamcima oko zatečenih brodova i na kopnu. Formiran je Komitet mornara na komandom brodu “Sankt Georg” čije je članstvo određeno ranije u selu Kamenarima u kafani „Šumadija“. U istoj kafani je odlučeno: da dan opšteg ustanka bude 1. februar, da se uhapse oficiri i podnese pismeni zahtev kontraadmiralu Hansu. Zahtevalo se: prekid rata separatnim mirom, poboljšanje hrane i redovna odsustva.
Međutim zbog niza propusta vođstva pobune uglavnom zbog toga što su komunikacije i dalje bile pod nadzorom službenih vlasti, i odlučnosti vlasti da i oružanom silom spreče ustanike u ostvarenju nauma, makar i po cenu potapanja većine brodova, i lukavim vođenjem pregovora u cilju dobijanja vremena, ustanak je pomalo jenjavao. Jedna struja ustanika je zastupala ideju da zaposednuti brodovi isplove i pridruže se silama Antante dok je druga tražila da brodovi ostanu u Boki.
Komanda je 2. februara uputila ultimatum pobunjenim mornarima, naredila evakuaciju civilnog stanovništva i nemačkim podmornicama naredila potapanje brodova “Gea” i “Sankt Georg”.
Sinoć od 00.00 časova do 24.00 časa 21.novembra 2014. godine, zabranjen je za plovidbu, sidrenje, sve vrste ribarenja i podvodnih aktivnosti morski prostor radijusa 500 metara od usidrenog vojnog broda u Tivatskom zalivu. Sva plovila u Tivatskom zalivu su dužna da obrate maksimalnu pažnju, plove usporenom brzinom i zaustave plovljenje na zahtjev vojnih ili policijskih snaga, saopšteno je iz Hidrometeorološkog zavoda. Nosač aviona Ratne Mornarice Republike Italije „Kavur” (CVH 550) uplovio je jutros u Tivatski zaliv.
Ovakve naredbe nije bilo ni za vrijeme Austrougarske ni za vrijeme fasiticke Italije,ovdj je bio i Broz na lijecenje ,ali saopstenja ovakvog nije bilo od kada je prasica rep savila ,ovo vi je demokratija i sloboda koju cemo imati kada dodju kao sto su sad dosli NATO zlikovci,dignite glas protiv privremene okupacije koja ce postati trajna ako ovako nastavite.
Odlivna reklama za turizam,neka vi ovo bude spot na svim sajmovima u narednoj godini.
Ja sam ” zadovoljan” kako OPOZICIA protestvuje protiv NATO zlikovaca ,narocito ova SRPSKA opcija,jurisaju ? I u prvim redovima su na svim protestima ?,ali zato najavljuju protest u Podgorici ,samo miran da se kojim slucajem nebi desilo nesto nepredvidjeno kao devdesetih godina u Beogradu ,kada je Milosevic rekao ” Micune ovako se nijesmo dogovorili”,naravno tada je Giska srusio komunisticku vlast a ko je piatao Micunovica i Vuka.To se nama nece sigurno dogoditi,jer kada se posti i to na BUREKU splasnu strasti ,a nije samo Mirce koji u posti na BUREK,cini se da je citava opozicija na BUREKU.
Vjeciti prijatelji Montenegro i Italija