Prvi put sa Zdravkom na premišljanje 

Piše: Veselin Popović

Godinu je dana od pobjede na izborima. 365 dana velikih MOŽDA, a priče nepresušne da je osvježilo. Obilježilo je ovih godinu dana razvijanje novog filozofskog pravca: hoću-kakim-neću-kakizma.

Ako kažem da hoću, pa onda da neću… Znači li to da i ako slažem ispunio sam rečeno? Kako sad?! Možda onda samo da kolima prelazim granicu između opština? Naprijed – nazad. Uđi. Izađi. Uđi. Izađi… (svaka sličnost sa životnim ulascima i izlascima je namjerna).

Hamletovska dilema „biti ili ne biti“, u nekoj varijanti sigurice bi bila da kažeš da „ćeš“ i da „ćeš ne“. Zamislite tog generala koji stoji pred vojskom i izgovara „udrimo po njima“, a onda posle nekoliko minuta „nemojmo da udaramo“.

Uozbiljimo se. Vratimo sad ovu filozofiju na praktikovanje vjere. I praktikanta.

Znači li sad da sve one planine što je pomjerio vjerom, sad ih vraća nazad? Ili će se za potrebe nekog „lutkara“ sa Zapada pričati kako ipak vjera nije toliko jaka. Što je realnija situacija.

Znači li ovo da sad kad krene da se prekrsti, stigne do desnog ramena, pa vrati nazad istim putem?