Protoprezviter-stavrofor mr Slobodan Jokić: Sveti Vasilije je zvezda vodilja u našem hrišćanskom životu
1 min read
Protoprezviter-stavrofor mr Slobodan Jokić
Nakon svečanog otvaranja šestog Festivala hrišćanske kulture, blagoslovom predstojatelja Crkve Božje u Eparhiji timočkoj – Njegovog Preosveštenstva Episkopa timočkog g. Ilariona, protoprezviter-stavrofor mr Slobodan Jokić, arhijerejski namesnik nikšićki proizneo je nadahnutu svetovasilijevsku besedu.
Na samom početku svog slova prota Slobodan zablagodario je Gospodu koji je sve sabrane udostojio svetovasilijevskog sabranja u Zaječaru, te blagodarnost uputio i Njegovom Preosveštenstvu Episkopu timočkom g. Ilarionu: Dragi vladiko upućujemo vam zahvalnost što ste nas pozvali da iz Nikšića, iz grada Svetog Vasilija i iz hrama Svetog Vasilija, dođemo ovde da podelimo ovu radost sa vama i sa prvim čovekom ovoga grada. Zahvaljujemo i Banetu Iliću koji je idejni tvorac našeg gostovanja i čija je ideja izašla na Vaše odobravanje, istakao je otac Slobodan u uvodnom delu svog izlaganja.
Sveti Vasilije već tri ipo stoleća svedoči da Bog hodi ovom planetom, zato možemo reći da je ostroški svetitelj posle Svetog Save najveće dostignuće srpskoga naroda, naglasio je arhijerejski namesnik nikšićki, i dodao: bezgranična ljubav prema Hristu i prema svakom Božjem stvorenju na ovoj planeti, učinila je Svetog Vasilija tako velikim i značajnim.
Govoreći o ljubavi Svetog Vasilija i čudima koja on blagodaću Božjom tvori, prota Slobodan je podsetio da ostroški svetitelj ljubavlju svojom milije sve one koji mu sa verom i ljubavlju pristupaju.
Svetitelji su bogonosci i hristonosci, za njih neprijatelji ne postoje, postoje samo prijatelji. Ne priznaju nikakve granice, sem granice između dobra i zla, istine i laži, kod njih je sve saborno, poučio je nikšićki prota Slobodan.
Tu kod Svetog Vasilija, misli, želje, osećanja pretvore se u molitvu, u vapaj celog bića za Bogom, u molitvu bez reči, ali koja je duboka, iskrena i sve kazuje. Neka vas molitve i blagoslov Svetog Vasilija Ostroškog prate u svakom dobrom delu, i neka Sveti Vasilije duhovno rukovodi ovim i svim vašim budućim sabranjima i delima, naveo je na kraju svoje svetovasilijevske besede protoprezviter-stavrofor mr Slobodan Jokić, arhijerejski namesnik nikšićki.
Katiheta Branislav Ilić
Pročitajte JOŠ:
Sveti Filaret (Drozdov), pak, učio nas je: «Gnušaйtesь ubo vragami Božiimi, poražaйte vragov otečestva, lюbite vragi vaša – Gnušajte se, tj. odvraćajte se i od samog društva vragova ( neprijatelja) Božijih, poražavajte vragove, neprijatelje otačastva, ljubite (jevanđeljski) vragove (lične neprijatelje vaše, ne uzvraćsjći im zlom za zlo) »! Samo duhovno neosetljivi i neopitni ljudi ili licemjeri mogu da tvrde da hrišćani kao “Korpus” Hristov nemaju neprijatelje. Naši glavni neprijatelji u nevidljivoj borbi su duhovi zlobe u podnebesju a ljudi koji im se pokoravaju, tačnije njihovo bogoborno djelovanje, njihovo grjehovanje, postaju nam to u mjeri u kojoj takvi kao poslušna demonska oruđa nastupaju udruženi u borbi protiv Crkve Hristove i njenih ustanova, kao i ustanova zadojenih njenim čovjekoljubivim duhom , kakvo je za pravoslavne narode zadugo bilo njihovo pravoslavno otačastvo, zemlja bogovjernih otaca naših, onih najsvetijih prvoboraca Hristovih i onih posljednjih redova koji su se u odbrani svetinja narodnih makar i sasvim skromno trudili. Ako postoje granice između Hristovog dobra i antihristovskog zla, postoje i oni koji Hristovom dobru služe i oni koji zlu nečastivog služe, oni koji su prijatelji Božiji i naši i oni koji su neprijatelji Božiji i naši. Oni koji hoće da u Crnoj Gori ruše zakonitu Crkvu Hristovu a bez kojih nekima od vas, po vašem javnom priznanju ni molitve ni države nema, ne mogu nam, poštovani svešteniče, nikako biti prijatelji, jer su neprijatelji Božiji.
Šta sve nečastivi nije iznašao da bi pogubio rod ljudski! Čak i molitvu, majku svih vrlina, duh zlobe umije da pretvori u grijeh. Sveti car David kaže u 108,7 Psalmu: “Molitva njegova da mu bude na grijeh!” Objašnjavajući ove riječi, Sv.Atanasije Velikiй piše: «Takvi su jazičnici, koji se mole idolima ili tvari, ali takvi su i oni koji prinose molitvu Bogu ne kroz Isusa Hrista, i jeretici…».
I Sv. Vasilije Ostroški gnušao se, da upotrebimo riječ Sv. Filareta, takvih na grijeh prinošenih molitava i u Tvrdošu, kada je bratstvo podlijeglo unijatskom duhu kaluđera latinaša, ali, bogomi, i u samom Cetinjskom manastiru, kada je glavom mitropolit Mardarije bio sklopio Uniju sa Rimom. Poslije dugih, ali bezuspješnih ubjeđivanja da se svojih grješnih molitava za papu rimskog i njegove jeretike pounijaćeni klir naš u Trebinju i Cetinju mahne, po riječi Hristovoj da nam “onaj ko ne posluša Crkvu pravovjernu, bude kao neznabožac i carinik”, u svome gnušanju od neprijatelja Božijih Sveti Vasilije ih je napustio i prešao u okolinu okupiranog od Turaka i u tom smislu hristomrznog Onogošta, gdje mu je, uprkos turskoj okupaciji, bilo slobodnije djelovati u odbrani svetosavske vjere i narodne duše nego među našim latinašima.
Ljubio je ostroški Svetac neprijatelje koji su ga lično klevetali i zlostavljali i sve im beskrajno opraštao, ali kafda bi udarili na Crkvu i Božiji zakon, bez javnog pokajanja grijehe im nije razrješavao. Narodnu borbu protiv neprijatelja otačastva pomagao je koliko je mogao, cijelog života.