Proširenje

Makron Emanuel se, žargonski rečeno, izlanuo kad je rekao da nema ništa od proširenja u EU sastav jer ni u trenutnom izadanju se ne mogu ni oko čega bitnijeg dogovoriti, tako da bi sa zemljama Zapadnog Balkana tek nastao košmar.
Pitanje: čemu, gospodo, dreka?

I dijete i vrabac na grani znaju da je Zapadni Balkan samo formulacija (doduše cinična), i da ovo bure baruta jeste „nesvesno Europe.“ M. Dolar

Ono što je, pak, tragikomično jeste sama scena u kojoj male politike ortodoksnog provincijalizma, nastoje da emacipuju EU, tako što će joj obasniti da bogastvo njene razlike umnogom zavisi od učlanjenja Balkana u zajednicu, budući da je po mnogo čemu identičan u svom ogrinalu, a to već znači i predstavlja mnogo.
I Han će biti na tragu tzv. globalne multikulturalnosti, teć će poput nebrojenih političkih analitičara i diplomata, zaključiti kako bi EU naprosto bila više nego siromašna ukoliko bi sebi dozvolila taj luksuz da zaboravi EU, vitalno i strateško i kulturno mjesto jednog posve identičnog (bla bla bla ) života, mnogih nacija i vjera.

Međutim, ako neće Evropa nama, hoćemo mi Evropi, i to sve preko NATO-a! Uostalom, pregovori(!), nije tajna, idu ovim redom: prvo savez u alijansi, potom EU. Tim, dakle, tačkama…
Ali, ovo drugo po principu i važnosti, zahvaćeno kafkijanskim beskrajnim odlaganjem, sledi logiku – ima se kad, jer nikad nije kasno.

Mi smo (već) Evropa, pa prema tome čemu trka, biti u sastavu samo je pro forma star, i ako se trenutno koncep proširenja malko zamorio, božemoj, tu smo da mu damo hitno potrebnu infuziju, vjetar u leđa, a što se Makrona tiče, njegovo političko uninije tiče se samo njega, i dodiruje tek „žutoprslukaše.“
Demokratija ti je ovo: svi je st(varaju), bili svjesni toga ili ne! Nema onoga ko je više ili manje „pravi“, već zbog toga što nema autora nečeg što nazivamo i smatramo demokratijom, i ako to do sada, imeprija EU i/ili postrimska zajednica nije uvidjela, evo tu smo da joj isto pojasnimo.
Podrazumijeva se, nećemo moljakati, kako to kaže naš šef, nego ćemo držati do digniteta kao u svim ovim vjekovima, u hiljadugodišnjoj državnosti.