„Prorok“ – Mihail Jurjevič Ljermontov

Na današnji dan, 27. jula. 1841. u dvoboju poginuo ruski pisac Mihail Jurjevič Ljermontov, čije su čak i pjesme koje je napisao kao dječak ušle u mnoge antologije. Obeshrabren stanjem u Rusiji, padao je u rezignaciju i osjećao nemoć inteligencije da riješi teška pitanja epohe. Zbog slobodoumnih stihova dvaput je protjerivan na Kavkaz. Djela: roman „Junak našeg doba“, drama „Maskarada“, poeme „Demon“, „Mciri“, „Pjesma o trgovcu Kalašnikovu“, pjesme „Oblaci“, „Misao“, „Prorok“, „Dimiskija“, „Otadžbina“, „Borodino“.

Otkad mi večni usud dade
Vidovitost moćnog proroka,
U ljudskom oku čitam hladne
Stranice zlobe i poroka.

Počeh da propovedam ljubav
I čiste istine učenje,
Al` ljudi, kao da sam gubav,
Zapretili su mi mučenjem.

Posuh se pepelom tad sivim,
Bežah iz grada neprestano,
I sad, po pustinjama živim,
Ko ptice, držan božjom hranom.

Prastare poštujući tajne,
Sve me tu prima bez pitanja,
Čak zvezde slušaju me sjajne
Od sutona pa do svitanja.

A kada pođem bučnim gradom,
Gradom nedruželjubivim,
Monasi viču svetu mladom
Sa smeškom samoljubivim.

„Primeri takvi za sve važe!
Gord, htede da nam zapoveda.
Hteo je, glupak, da nam kaže
Da Bog kroz njega propoveda!

Eto, šta znači biti klet:
Mrk je, i bled, i tužan sada!
Gledajte kako je nag i jadan,
Kako ga prezire sad svet!“.