Promocija knjige „Žertva Avramova“ u Podgorici – otkriven dragulj srpskog jezika

Fototipsko izdanje rijetke ćirilične knjige koje su priredili prof. dr Darko Antović i dr Ivana Marić, „Žertva Avramova Vikentija Rakića“ predstavljeno je u podgoričkom Sabornom hramu Hristovog vaskrsenja. Izdavač knjige je Matica Boke, koja je zajedno sa Mitropolijom crnogorsko – primorskom i upriličila promociju. O knjizi koja je jedino ćirilično djelo štampano na slovenskom jugu od Oboda do `30. godina 19. vijeka, i njenom značaju za srpsku kulturu govorili su mitropolit crnogorsko – primorski Amfilohije, lingvista prof. dr Jelica Stojanović, Željko Komnenović, predsjednik UO Matice Boke i prof. dr Antović, koautor izdanja. Veče je vodio sveštenik Nikola Pejović, urednik Radija Svetigora.

Mitropolit Amfilohije skoncentrisao se na simboliku sadržaja koju je Vikentije Rakić obrađivao. Starozavjetni motiv žrtve Avramove, u kojoj on prinosi na oltar svoga sina Isaka, bespogovorno se povinujući Božjoj volji, u stvari je najava novozavjetnog stradanja Isusovog, kako je objasnio mitropolit. No, značaj knjige, ističe mitropolit, ne ogleda se samo u sadržaju, već i činjenici da je u to vrijeme, i to u Kotoru, štampana na srpskom jeziku i ćirilici, koja se danas protjeruje iz Crne Gore. Ono što je, ističe mitropolit, još opasnije, jeste tretman pisma i jezika – opšteg duhovnog i kulturnog izraza bića naroda, a koji je čak i ustavno ozakonjen. To je, kaže mitropolit, dovelo do ugrožavanja identiteta naroda i do raskola, diobe bića naroda u Crnoj Gori.

,, Veoma je značajno što se ova knjiga pojavila 1799, kao podsjetnik ko smo bili, kakvo pismo smo imali i kojim jezikom smo pisali i govorili. Kako će se stvari razvijati u buduće, teško je pogoditi. Jedno je sigurno, da Crna Gora nije bila na takvom raspeću otkad postoji. A, posljedice tog raspeća, tog raskola uma i jezika, pisma, već se pokazuju katastrofalnim “ istakao je mitropolit Amfilohije.

Komnenović ističe kako ova knjiga sa sobom nosi moćnu poruku neprekidnog trajanja jednog naroda, njegove kulture i iznad svega njegovog jezika.

,,Ni fizički manjeg, ni po duhovnom, kulturnom i jezičkom značaju većeg i vrednijeg književnog djela za današnju Boku, Crnu Goru i potomke Sv. Save koji govore i pišu srpskim jezikom“, dodaje Komnenović.

,, Nošena nevidljivom i snažnom rukom Božjeg proviđenja, knjižica koja je večeras pred nama je do sada nepoznati dragulj srpskog jezika, ćirilice, i štamparske tradicije slovenskog juga. Ona je vremenska kapsula koja nosi nedvosmislenu i jasnu poruku za sve koji je razumiju“ kaže Komnenović.

Prof. dr Jelica Stojanović najveći dio izlaganja posvetila je istorijatu kontinuiteta štampanja knjiga na srpskom jeziku na ćirilici. Kao posebno važno kada je u pitanju ova knjiga, dr Stojanović ističe da u njoj dominiraju oblici srpskog narodnog jezika na uštrb slavenoserbske redakcije.

,,Ova knjiga, štampana u Kotoru, lijepo se uklapa u cjelokupno srpsko jezičko i ćirilično nasljeđe, kako svojim imenovanjem, tako i jezičkim odlikama. Istovremeno je i reprezentativan primjerak prisustva i upliva srpskog narodnog jezika, iz kojeg je i nastala Vukova reforma. Zato je veoma značajno da je imamo pred nama “ ističe dr Stojanović.

Obraćajući se publici autor fototipskog izdanja dr Antović, istakao je da ga je ovoj knjižici posebno privukla činjenica da jedan pravoslavni sveštenik, Vikentije Rakić, s kraja 18. vijeka, dramski prikazao biblijsku priču.

,,Neki zapadni autori ističu da se crkvena drama nije razvila kod Srba i na području pravoslavnog stanovništva, jer vizantijski izvori koji su stajali na raspolaganju srpskim prepisivačima i piscima nijesu znali za tu vrstu predstava. To uopšte nije tačno, iako se takve tvrdnje na zapadu još uvijek pojavljuju“ rekao je dr Antović, dodajući da je pozorište postojalo, ali da je crkva tog vremena – srednji vijek branila sveštenicima da posjećuju teatar.

Do nedavno smatralo se da primjerak ove knjige postoji samo u Beogradu, u Narodnoj biblioteci.