Prof. dr Miomir Abović: Svakom DPS-ovcu, SD-ovcu i SDP-ovcu slobodno možete reći da je fašist

Piše: Prof. dr Miomir Abović

Zašto svakom članu i simpatizeru DPS-a i SD-a (a bogami i SDP-a) komotno možete reći da je fašist? Zato što fašizam – premda je tema mnogo kompleksnija – dominantno karakterišu sljedeće krucijalne konstitutivne komponente:

a) obogotvorenje države i nadređivanje države individui i njenoj slobodi (poklici tipa daevječna, eviva vero, nikad više 1918., svakodnevne priče u javnoj sferi o hiljadugodišnjoj državnosti koju stalno ugrožava jedna susjedna država itd.; uporedimo, npr., forsiranje u nekim medijima- niz zadnjih godina- dukljanskog perioda crnogorske istorije sa Musolinijevim mitovima o Italiji i Italijanima kao sukcesorima (moći) Rimskog Carstva itd.). No, i pored obogotvorenja države, sasvim paradoksalno, fašizam itekako dopušta privatno preduzetništvo; štoviše, fašistička država još kako štiti interese krupnih kapitalista i korporacija (u crnogorskoj verziji te priče: Dragan Brković, Vesko Barović, Ćoćo, Bemax, Zetagradnja itd.);

b) veličanje i obogotvorenje vlastite nacije kroz raznovrsne mitove o istoj i kroz otvoreno konfontiranje sa srpskom nacijom. U slučaju DPS-a, SD-a i SDP-a spram crnogorske nacije ovo je gotovo nepotrebno dokazivati (kralj Nikola kao mučenik kojeg je srpska armija prognala sa ognjišta, konstantno potenciranje autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve, veličanje NOB-a i perioda od 1945.-1991., kada je, navodno, restvorena crnogorska nacija, Crnogorci kao antropološke i moralne gromade i nadljudi u usporedbi sa nekakvim Lacmanima, posrbicama itd., česti pokušaji retuširanja vlastite istorije kako bi ista malo više išla u prilog crnogorskoj naciji nego što je objektivno išla, brojne laži o jeziku na teritoriji Crne Gore, koji je tokom dvije Jugoslavije navodno decrnogoriziran i srbi(jan)iziran itd.;

c) kult nepogrešivog Vođe, obnovitelja države i oca nacije; apsolutno nepotrebno dokazivati, sve i više nego jasno;

d) gušenje demokratije, stvarnih demokratskih procesa, totalitarizam na čelu sa Vođom, te netrpeljivost i uvođenje aparthejda prema svima onima koji se otvoreno suprotstavljaju gore opisanom društvenom modelu i proklamovanim „istinama“, i/ili prema onima koji makar sumnjaju u taj društveni model i u te „istine“.

Opet gotovo nepotrebno dokazivati: partitokratizacija, guranje na društvenu marginu svih nepodobnih, proglašavanje nepodobnih izdajnicima i neprijateljima države, kreiranje nepremostivog društvenog jaza između „patriota“ i „izdajnika“, batinaške skupine na dan izbora, prijetnje glasačima, ucjene, kupovina glasova, partijsko pravosuđe itd.

Ima kod DPS-a, SD-a i velikog dijela SDP-a još elemenata fašizma o kojima bi se moglo pisati, ali i ovo je više nego dovoljno. Paradoksalno, mislim da (po)priličan broj članova i simpatizera tih partija- baštineći gore opisanu ideološku paradigmu i viziju crnogorskog društva- uopšte nisu ni svjesni da su suštinski fašisti. A još paradoksalnije je- ujedno i ultragroteskno- da oni sebe smatraju antifašistima, i da se u svakoj drugoj rečenici pozivaju na tradiciju antifašizma.

No, bilo kako bilo. Bit je u tome da svakom DPS-ovcu, SD-ovcu i SDP-ovcu u svakom razgovoru na društveno-političke teme slobodno možete reći da je fašist. A ako se naljuti ili, ne daj Bože, zaprijeti tužbom, pozovite se na činjenice iz ovog mog- sticajem tematskih okolnosti- malo dužeg statusa.