Probuđeni plamen antifašizma u Crnoj Gori

Piše: Gligor Taušan

Ovih dana je pokrenuta regionalna hajka protiv srpskog sveštenika iz Nikšića oca Ognjena Femića povodom njegovog teksta “Ujedinjenje ili ukrajinizacija“. Glavna zamjerka jeste u tome što je se otac Femić drznuo da pomisli kako bi eto Srbi kao narod mogli i trebali da se ujedine. Delegitimacija prava na mišljenje po ovom pitanju koju žele da izvrše nad ocem Ognjenom govori mnogo više nego što se to na prvi pogled čini. Mi ćemo se ovdje osvrnuti na crnogorske separatiste koji krunu svog separatističkog djelovanja vide u 2006. godini i referendumu na kom se Crna Gora odvojila od Srbije.

Obično se govori o tom referendumu kao jednom primjeru demokratije i kao nečemu na čemu svoj legitimitet zasniva današnja država Crna Gora na međunarodnom planu prepoznata po skraćenici MNE (od Montenegro). Osnovno pitanje je da li referendum ili ma šta može biti djelimično demokratski ili djelimično legitiman? Naravno da ne može. I tu nastaje problem. Ako je referendum u cijelosti demokratski i legitiman onda su oba stanovišta i obje mogućnosti koje su bile ponuđene kao opcija na tom referendumu demokratske i legitimne. U tom slučaju bez obzira koja od ideja da odnese prevagu na samom referendumu i jedna i druga ostaju i demokratske i legitimne ideje i nakon toga. To najbolje vidimo na primjeru Škotske u kojoj poraz na referendumu snaga koje se bore za škotsku nezavisnost od britanske krune ne znači da se više nikad niko za tu nezavisnost neće zalagati već je naprotiv ta ideja i dalje veoma živa u Škotskoj.

U Crnoj Gori imamo drugačiji primjer, svako ko pomene ma kakav vid boljih i snažnijih veza sa Srbijom, sa kojom smo do juče bili jedna država, on je već izdajnik, a ko pomene poput sveštenika Ognjena ujedinjenje on se ima spaliti na medijskoj lomači a vjerovatno mnogi ne bi imali ništa protiv da to bude i na pravoj. Kada vidimo da duhovni naslednici Tita, Tuđmana i Alije sipaju vatru po ocu Ognjenu ( ne znajući da ne nosi slučajno to ime i da mu svojom vatrom ne mogu nauditi) i da to isto rade crnogorski separatisti koji sebe zovu čuvarima države postaju nam jasne stvari i o crnogorskom referendumu iz 2006. godine. Da je ideja odvajanja Crne Gore od Srbije bila ispravna ideja, demokratska, legitimna i legalna ideja, ona ne bi nakon svoje pobjede branila postojanje niti imala ništa protiv one ideje koja je stajala nasuprot njoj na referendumu ukoliko je taj referendum takođe bio demokratski, legitiman i legalan. Ovakvim reakcijima na tekst oca Ognjena Femića oni sami priznaju da je njihova ideja nedemokratska, nelegitimna, nelegalna, da ona nema nikakvo dobro po narod niti bilo kakvu sopstvenu superiornost koja ne proizilazi iz sile, prevare i nametanja. I zato se ona plaši samog pomena druge ideje koja je nasuprot njoj sama po sebi demokratska, legalna i legitimna i stoga joj treba uskratiti svaki prostor pa i onaj u neizrečenim ljudskim mislima a kamoli u pisanoj riječi u javnom prostoru kako se to drzunuo Ognjen Femić.

Neizostavni dio hajke odnosi se na trabunjanja o velikosrpskom projektu o tome kako su ideje oca Ognjena fašističke. I tu ih istina demantuje. Austrougarska i carska Njemačka htjele su da spriječe ujedinjenje do kog je došlo 1918. godine. Fašistička Italija je okupirala i odvojila Crnu Goru od Srbije u Drugom svjetskom ratu tako da nacizam i fašizam sve vrijeme kroz istoriju stoje kao protivnici ujedinjenja Crne Gore i Srbije. Zato je ideja oca Ognjena o ujedinjenju ideja koja je istinski antifašistička jer stoji nasuprot težnjama fašističke Italije i nacističke Njemačke o razbijanju jedinstva Srbije i Crne Gore. A svaki separatizam, svjesno ili nesvjesno, a po reakcijama vidimo da je to bilo vrlo svjesno i umišljeno, je samo sluga interesa fašističke Italije i nacističke Njemačke. U Crnoj Gori čekamo buđenje istinskog antifašizma. Hvala ocu Ognjenu.