Priština krši sporazume, a pritisci usmereni na Beograd
1 min read
Aljbin Kurti
Nova američka administracija nastaviće, sudeći po najnovijim porukama, s pritiscima na Beograd da prizna takozvanu nezavisnost Kosova, ne vodeći računa o srpskim nacionalnim interesima. Bela kuća, za sada, zatvorenih očiju gleda na najavljeni zahtev Prištine da podnese zahtev za učlanjenje u Međunarodnu konferenciju ustavnih sudova iako je to protivno Vašingtonskom sporazumu, koji je potpisao prethodni američki predsednik.
Diplomata Zoran Milivojević ne očekuje da će SAD promeniti stav i da će vršiti uticaj na Prištinu u korist nastavka dijaloga koji će dovesti do pronalaženja kompromisnog rešenja. Za „Politiku” kaže da će se pritisak na našu stranu s vremenom pojačavati jer vreme nije saveznik SAD. „Oni će tolerisati sve što budu radili u Prištini. To će se vrlo brzo izmeriti s novom kosovskom vladom, o čemu Albin Kurti i govori. Da li će uopšte imati primedbe na njegove reči o nastavku dijaloga s Beogradom? Mislim da je interes Zapada da se ta vlada što pre formira i da se onda fingira neki nastavak dijaloga kako bi se intenzivirao pritisak na Beograd”, ističe Milivojević.
Podsetimo, novi američki državni sekretar Entoni Blinken u poruci prištinskim vlastima povodom 13. godišnjice jednostranog proglašenja nezavisnosti jeste ocenio da postizanje sveobuhvatnog sporazuma zahteva od svih strana da pokažu fleksibilnost i spremnost na kompromis, ali je ukazao da je taj sporazum usredsređen na „uzajamno priznanje”. A bilo kakav put do kompromisa dodatno komplikuje i činjenica da će okosnicu nove vlade u Prištini najverovatnije predvoditi Albin Kurti i njegov radikalni albanski pokret Samoopredeljenje.
On je juče poručio da će dijalog staviti tek na četvrto mesto među prioritetima. Kurti je oštro kritikovao i neke odredbe Vašingtonskog sporazuma, poput tačke kojom se Kosovo obavezuje da u narednih godinu dana ne traži članstvo u međunarodnim organizacijama, za koje kaže da je u suprotnosti s ustavom Kosova. „Treba da sednemo s predsednikom Bajdenom i njegovom administracijom i proverimo šta je pozadina tih tačaka jer ima mnogo nejasnoća”, rekao je Kurti za Bi-Bi-Si.
I dok Beograd najavljuje da je spreman za nastavak dijaloga koji će dovesti do postizanja kompromisa, SAD i Nemačka izgleda da nemaju nameru da pritiskaju Prištinu da ozbiljno pristupi pregovaračkom stolu. To možda najbolje potvrđuje upravo namera kosovskih privremenih institucija da zahtevaju učlanjenje u međunarodne organizacije, čime se direktno krše odredbe Vašingtonskog sporazuma, bez adekvatne reakcije sa Zapada.
Za razliku od njih, predsednik Srbije Aleksandar Vučić u intervjuu za nemački dnevnik „Bild” izjavio je da je neophodno pronaći kompromisno rešenje za kosovsko pitanje i da će na osnovu onoga što vidi sada, kada je na dužnost stupio novi predsednik SAD Džozef Bajden, ponovo biti pritisak samo na Srbiju. Vučić je, na konstataciju da Srbija može pristupiti EU samo „zajedno sa susednom državom Kosovo”, koju ne priznaje, i pitanje kada će se to promeniti, odgovorio: „Vi kažete da je to susedna država, mi ne. To je stvar viđenja i uslov EU. Mi to vidimo drugačije. Da, i moramo pronaći kompromis s Prištinom i teško radimo na tome. Za vas je to nešto što je od 2008. završeno. Ali za nas to, naravno, nije tako. Za Madrid, Atinu, Nikoziju, Bratislavu to, takođe, nije jasno, oni ne priznaju Prištinu.”
Ukoliko Priština prekrši međunarodni sporazum i pokuša da se učlani u neku međunarodnu organizaciju, odgovor Beograda biće takav da će kosovski Albanci zažaliti. Osim što se najavljuje da će najmanje pet država, punopravnih članica Ujedinjenih nacija, povući priznanje takozvanog Kosova, može se očekivati da će uz diplomatsku podršku pre svega Moskve, ali i Pekinga, biti osujećena većina pokušaja da privremene kosovske institucije uopšte negde podnesu zahtev za članstvo. „Ako kosovski Albanci zaista apliciraju za članstvo u konferenciju ustavnih sudova, to onda znači da oni više ne poštuju nijednu normu Vašingtonskog sporazuma. Nema problema, ali mi ćemo biti primorani da na to odgovorimo. A odgovor im se neće dopasti, biće diplomatski i ozbiljan i odgovoran”, poručio je Vučić i najavio da će biti novih povlačenja priznanja.
Zoran Milivojević kaže da je očigledno da se vraća američka politika na pozicije demokrata iz Klintonove administracije i u kadrovskom i suštinskom smislu. Navodi da Amerika hoće da Srbija prizna Kosovo i da tu priču završe što pre i na način koji je tada bio definisan. Za njega to nije iznenađenje jer, kako kaže, reč je o ljudima koji u toj priči o nezavisnom Kosovu učestvuju od početka.
„Nove granice na Balkanu s Kosovom kao državom koja treba da bude član NATO-a i da se stavi tačka na taj problem. Oni to hoće i u tom smislu ne treba očekivati nikakav principijalan pristup i poštovanje normi standarda i međunarodnog prava. Navikli smo da oni jednostrano gledaju na ovaj problem i da podržavaju albansku stranu bez obzira na to ko je tamo na vlasti i kao velika sila ne žele da bilo ko dovede u pitanje šta su oni nekada uradili”, kaže Milivojević.
Na pitanje zašto nova administracija SAD čak i bez diplomatske oblande ide na Srbiju, Milivojević navodi da je za njih problem što su se stvari promenile na njihovu štetu. Globalni odnosi su drugačiji jer imaju ozbiljne rivale i teško im ide sputavanja uticaja Rusije i Kine na zapadnom Balkanu i zato deluju potpuno pravolinijski.
„Džozef Bajden, iako je iskusan diplomata, u priči je o nezavisnom Kosovu već 20 godina. Njegovi politički stavovi i njegov pristup o ovom regionu deo je njegovog političkog bića i ništa nije neočekivano što se Prištini gleda kroz prste šta radi, a Beograd se pritiska. To što je Donald Tramp razumeo da neke stvari ne mogu da se prelome preko kolena i da se to reši kako neki ljudi iz sadašnje administracije misle da na silu mogu, već što je pristupio na pragmatičan način – da se ozbiljno razgovara o normalizaciji – to sada Bajdenova administracija menja i vraća na početnu poziciju”, ističe Zoran Milivojević.
A Srđan Graovac iz Centra za društvenu stabilnost za naš list ističe da je očekivano s izborom nove američke administracije i dolaskom Bajdena da će biti na strani kosovskih Albanaca, jer su gradili političke karijere na ovim prostorima. To su, dodaje, ljudi koji su stasali pod okriljem Madlen Olbrajt i istih ljudi koji su na ovom prostoru ostali zapamćeni po negativnom stavu prema srpskom narodu.
„Osim pritisaka na Srbiju, od njih se mogu očekivati pritisci i na RS. Ono što je zanimljivo jeste kako će oni to pokušati da sprovedu i da li imaju instrumente moći da nateraju Srbiju da prizna nezavisnost Kosova. Možemo očekivati da će sprovoditi surovi pritisak krajnjim merama, ali isto tako, može se očekivati da to neće biti nešto na šta nećemo moći da adekvatno diplomatski odgovorimo uz podršku Rusije i Kine, koje poštuju naše stavove i međunarodno pravo”, kaže Graovac.
Dodaje da je posebno zanimljiva situacija u Prištini, gde ni sam Albin Kurti nije zainteresovan za pregovore i on to i ne krije. „Želja vlasti u Prištini je da se ti pregovori odgode koliko je to moguće. Deluje da je malo verovatno da ćemo ove godine imati bilo kakve kvalitetne razgovore, a da to ne bude pro forme”, naglašava Srđan Graovac.
NISTA NOVO, TAKO JE BILO I U BOSNI.
TREBA RADITI NA POVEZIVANJU SA NASOM BRACOM U HRISTU KOJI SU U EMIGRACIJI.
DAKLE POTREBNO JE SVESRPSKO UJEDIJENJE .
TAJ POSAO MOZE I TREBA DA ZAVRSI SPC UZ PODRSKU VLASTI!