Premijer dobio priznanje: Ličnost godine u promovisanju kriminala i korupcije

Za svoj rad u stvaranju opresivne političke atmosfere i ekonomije koja se guši u korupciji i pranju novca, OCCRP (Organized crime and corruption reporting project), odaje priznanje Milu Đukanoviću, premijeru Crne Gore, kao ličnosti godine za svoj rad u promovisanju kriminala, korupcije i necivilnog društva.

Za to priznanje, Đukanovića je kandidovala izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), Vanja Ćalović.

„Prvi posao mu je bio predsjednik Vlade Crne Gore. Predsjednik je ili premijer većim dijelom perioda od skoro tri decenije njegove karijere i života njegove zemlje. Dok sebe prikazuje kao progresivnog i prozapadnog lidera koji je nedavno pomogao svojoj zemlji u priključenju NATO-u i njenom putu ka pridruženju Evropskoj Uniji, izgradio je jednu od najposvećenijih kleptokratija i rajeva za organizovani kriminal u svijetu“, navodi se u obrazloženju odluke.

Iz te organizacije navode da ovo priznanje zaista vide kao nagradu za životno dostignuće.  

Ćalović, koja je Đukanovića kandidovala za priznanje, kaže da je nagrada zaslužena.

„Đukanović, posljednji evropski diktator, zarobio je našu zemlju zbog svojih privatnih interesa i pretvorio je u sigurni raj za kriminalce. Dok su se on, njegova porodica i prijatelji obogatili, obični ljudi pate od siromaštva, nepravde i nepoštovanja zakona, a oni koji se usude da govore o korupciji postaju njegove mete.“

Inače, svake godine reporteri i partneri te organizacije kandiduju i glasaju za Osobu godine. Đukanović je bio prvi u glasanju više od 50 novinara u mreži. 

„Đukanović ima dugu istorija prijateljstva sa osobama iz kruga organizovanog kriminala, uključujući i sebe u koruptivne aktivnosti i podmićivanje birača. Jedan je od najgorih ljudi na čelu vlade u svijetu koji je često državni novac davao prijateljima uključujući i one iz kruga organizovanog kriminala. Njegove aktivnosti ostavile su Crnu Goru u ogromnim dugovima“, navodi se između ostalog u obrazloženju imenovanja.

Neki od njegovih najznačajnijih poslova, navode iz organizacije koja je dodelila priznanje Đukanoviću, prenosimo integralno:

Đukanović i njegovi bliski saradnici bili su uključeni u veliki posao krijumčarenja cigareta sa italijanskim porodicama. Optužen je u Bariju, priznavši da je ova trgovina postojala ali je rekao da je njegovoj zemljio bio potreban novac. Pozvao se na diplomatski imunitet da bi optužbe bile odbačene.

Dok on s jedne strane tvrdi da je krijumčarenje prestalo, ova organizacija je pronašla ostvrvo nedaleko od obale koje je finansirala njegova porodična banka i koje posjeduje njegov dobar prijatelj Stanko Subotić, kontroverzni biznismen koje je tri puta optužen ali nikad nije osuđen za aktivnosti povezane sa krijumčarenjem cigareta.

To ostrvo vodi Đukanovićev šef objezbjeđenja i ono se koristi za krijumčarenje cigareta sa nekim od istih osoba iz kruga organiizovanog kriminala koje su i ranije bile uključene u ovo.

Od Crne Gore je već godinama napravio sigurni raj za veliki broj kontoverznih osoba iz kruga organizovanog kriminala, uključujući Darka Šarića, Stanka Subotića, Nasera Keljmendija, Safeta Kalića, Brana Mićunovića i druge.

Kad je privatizovana jedna državna banka, ona je dospjela u ruke njegove porodice, a njegova vlada je uložila velike sume državnog novca u nju. Onda su je oni koristili da operu novac za organizovani kriminal i da daju velike kredite organizovanom kriminalu, sebi i svojim prijateljima. Kada krediti nisu otplaćivani, Đukanović je spašavao banku primoravajući Parlament da usvoji specijalne zakone. Nema dokaza da su krediti za pomoć ikada otplaćeni. Da bi obezbijedio neophodni novac za ovu nesolventnu banku, prodao je državnu elektro-energetsku kompaniju i tražio da se sredstva ulože u porodičnu banku. Kada se Centralna banka suprotstvila ovoj nelegalnoj aktivnosti u banci, Đukanović je otpustio guvernera i zamijenio ga osobom iz svoje porodične banke, kršeći tako dugogodinju nezavisnost Centralne banke.

Njegova vlada skoro nikad nije razmotrila skandale o kojima su izvještavali mediji. Tužioci koje je on postavljao poznati su po tome što su istraživali ko je novinarima dao informacije, ali ne i osobe iz kriminalnim krugova i koruptivne radnje, osim ukoliko to nije išlo u korist Đukanoviću.

Prodao je velike djelove crnogorske obale vrlo sumnjivimi osobama, uključujući kontroverzne ruske biznismene, azerbejdžanske kompanije koje kontroliše Prva familija te zemlje i koruptivne interese sa Bliskog istoka.

1. godine Đukanović je uzeo kredit od skoro jedne milijarde američkih dolara za izgradnju dijela autoputa dužine 41 kilometar, povećavajući javni dug na više od 60 procenata BDP-a i kršeći evropske standarde zaduživanja.

Od 2006. Đukanović koristi državni novac da pruži 300 miliona eura državnih garancija za kredite koje su uzele privatne kompanije. Nikakva kamata nije tražena. Više od polovine ovih kredita – 184 miliona eura – nikad nisu otplaćeni, ostavljajući time crnogorske građane u dugovima. Većinu toga novca – 130 miliona eura – duguje Oleg Deripaska, ruski aluminijumski tajkun i jedan od najbogatijih ljudi na svijetu.

Đukanovićeva vlada ponudila je državljanstvo u to vrijeme najtraženijem regionalnom kralju droge Darku Šariću. Državljanstvo bi bilo i dodijeljeno da je Srbija dozvolila Šariću da se odrekne srpskog državljanstva.

Državne novine koriste se za blaćenje novinara i aktivista koji ukazaju na agresivnu korupciju.

On skoro i ne obraća pažnju na borbu protiv korupcije i povremeno vrši hapšenja, ali to je obično u njegovom ličnom interesu, kao što je nedavna optužba protiv jednog političkog protivnika.

Crna Gora i Đukanović još uvijek nude raj za organizovani kriminal i mi očekujemo da će se ovo nastaviti sve dok Đukanović zauvijek ne napusti funkciju.

Međutim, Đukanović je dobar u izazivanju sukoba političkih interesa i do sada je izbjegao ozbiljne međunarodne sankcije.