Predsjednik i panika

Piše: Emilo Labudović

Uhapšen je i ekspresno ekspedovan u kazamat jer je prenio vijest koja je već bila objavljena. Lažna ili ne, već je bila u novinama i na sajtovima ali je postala „vijest“, inkriminisana i podložna sankcionisanju tek kad se našla na njegovom Fejsbuk profilu. I, čim se tu našla, izazvala je „nered i paniku“ u mjeri da su organi reda sa „tajnovidcem iz Barjamovice“ na čelu, radi sprečavanja mogućeg „nereda“ reagovali hitno. Vijest, naravno, nije uhapšena, ali je zato prenosilac, kao i što to nalaže epidemijski protokol ekspresno – izolovan.

I, na prvi pogled, ništa neobično. „Prenosiocima“ je i mjesto u izolaciji, bila ona u kući, u Sutomoru ili u bjelopoljskom zatvoru jer, s obzirom na situaciju, razlika i nije velika.

Ali, da se ipak, vratimo izvoru mogućih „nereda i panike“, to jest vijesti čije je prenošenje Fejsbukom (naglašavam ne i objavljivanje u novinama i na portalima) izazvalo hitnu izolaciju. Riječ je o informaciji koju je izvorno objavio beogradski (ko bi drugi, zar ne) tabloid „Alo“ da je predsjednik svih nas – koroniran. Mada se predsjednik svih nas istog dana pojavio u Tuzima, da li je ili nije to znaju oni oko njega i ljekari koji ga prate. Lično mi je djelovao kao pospan, ali to je vjerovatno zbog danonoćne brige za njegovim čedom, „malom“ koja „bol boluje, nikom ne kazuje“. Činilo se i da je nešto „ubledeo i omršaveo“ ali i to bi moglo da se pripiše strepnji nad onim što čeka „malu“ jer je on njen jedini skrbnik iliti staratelj.

Ali, sve i da jeste, zašto bi to bilo povod „neredu i panici“? Eno ga engleski premijer Džoson danima u bolnici, mediji nagađaju da li je na respiratoru ili nije, Englezi brinu i ne brinu, Tramp brine za sve njih, ali – niko ne paniči. A o neredu ni govora. Oboljeli su i izolovani, hospitalizovani a neki, na žalost, i preminuli mnogi najviši funkcioneri širom svijeta pa… ništa. Nema panike jer panike i onako i bez toga ima previše. I ne samo što nema nereda već su i oni dugotrajni neredi širom Evrope utihnuli. Umjesto „žutih prsluka“ žute maske na nos pa… sjedi doma. I ne shvatam zašto bi u slučaju da predsjednik svih nas, ne daj Bože ni krvniku, fasuje koronu to bio povod panici i neredima. Bolesno je više od milion i po ljudi, običnih građana, ljekara, naučnika, akademika, političara… pa što ne bi bio bolestan i predsjednik. I zašto bi to izazvalo paniku kad su tu Miko, Duško, Predrag, Brano… pa sve do Ruže Veljove da priskoče. I krvi da daju, ako treba.

Nikome i ama baš nikome, pa ni predsjedniku svih nas, ne želim ništa loše, koronu pogotovo ne. Politika za politiku, a život i zravlje za život i zdravlje i to se ne može i ne smije miješati. Znam da ima dosta onih koji će reći da je politika predsjednika ozbiljno ugrozila život i zdravlje devedeset odsto građana Crne Gore (Ruža Veljova bi, naravno, kontrirala) ali to je druga priča. To nije od juče i, po prirodi stvari, vremenom se stiče imunitet. Zato, ako i kad u „maloj“ dođe do „panike i nereda“ neće to biti zbog, ne daj Bože, bolesti već zbog politike predsjednika svih nas, ali, u Boga i u razum se nadam, poći će on na način na koji nije došao. I to što prije.

A što se onog momčeta, „prenosioca“ tiče, bez brige. Mlad je, izdržaće. A i jeftino je prošao jer je ovdje, ne tako davno, zbog prenošenja tuđih tekstova, stradala birana novinarska glava. A ni u pritvoru više i nije tako loše. Potpisnik ovih redova zna to iz ličnog šestomjesečnog iskustva korišćenja usluga tog „karantina“ jer je, takođe, prenosio neke vijesti o predsjedniku svih nas. I ne brini, momče, proći će i to, a u međuvremenu predsjednik svih nas je, hvala Bogu, zdrav, panike i nereda nema, „pošte rade, nema rata… „, i… ništa više.