„Pravda za Davida“, nada i opomena ili prikrivena opasnost za Srpsku

Piše: Čanković Dane 

Smrt Davida Dragičevića u Banja Luci nije samo smrt jednog mladog čovjeka, ona je mnogo više. Kao da dobra i loša strana sa njom hoće nešto veliko da urade.

Kada su mladi ljudi prije 50-ak dana, vjerujem spontano i samoinicijativno, najavili skupove „Pravda za Davida“, tražeći razotkrivanje istine u vezi smrti Davidove, pomislih, eto nade za srpski narod.

Ova tragedija i slučaj „Pravda za Davida“ osvijetlio je naše društvo i možda najavio prelomne događaje. On je i opomena za roditelje da brinu za svoju djecu. Kada se desi tragedija, onda umirivanje savjesti može nas odvesti na pogrešan put.

Za sve nas to je opomena i motiv da izgrađujemo zdravo društvo, stvaramo dobar i normalan ambijent za život, pogotovo omladine.

Ne možemo im zamijeniti noć za dan, laž za istinu, „servirati“ lažne vrijednosti i podsticati na njih, ne smije se droga i alkohol naći na dohvat ruke.

Znaju li roditelji šta im djeca rade na ulici, u kafani noću u dva, tri sata?

Davidova smrt nije samo tragedija za njegovu porodicu i prijatelje, ona nekako probija mnogo šire okvire.

U miru Gospodu se pomolimo i u crkvi prislužimo svijeće za pokoj duše Davidove.

Ali, gdje je uzrok, uzrok takvog društva, i to ne samo kod nas?

Dostojevski kaže „Svi smo za sve krivi“. Ako je to tako, onda smo svi jedni drugima potrebni, da se popravljamo i budemo bolji.

Moral, savjest, proizilazi iz religiozne prirode naše ličnosti (pritom se misli na istinsku religioznost a ne na antireligioznost).

Ako potiskujemo religioznost, moral nam ostaje kao neka vrsta eha koji polako nestaje.

Tada ćemo sve činiti a da pri tome ne znamo šta nam je na korist a šta na štetu.

Varaju se oni gordi, koji misle da mogu biti pošteni i dobri bez Boga. Treba ih samo dovesti u situaciju velikog materijalnog bogatstva. Mnogi bi od tog velikog „dobra“ izludili.

Pa zar u svijetu nema toliko halapljivosti za materijalnim i tu nema kraja, što predstavlja magiju ovog svijeta, nepravde, ostrašćenosti koja vodi u zlo i ludilo. Zato, ako hoćemo bolje društvo, podržimo uvođenje vjeronauke i u srednjim školama.

Republika Srpska nikad više nije prikriveno ugrožena kao što je to sada. Sve može da se zloupotrijebi, pa nažalost i smrt Davidova kroz „Pravdu za Davida“.

Nesumnjivo da Zapad, a prije svega SAD, čitav Balkan hoće da stavi pod svoju kontrolu, da i srpski narod usisa u NATO organizaciju, a njegove trupe da dođu na zemlju Srbije i Srpske. Tako bi odstranili ruski uticaj, ukinuli Republiku Srpsku, a Srbiju učinili beznačajnom i za Balkan.

Oni koji misle da SAD to ne žele.., pa zar nisu omogućile pad Republike Srpske Krajine, stvaranje okolnosti za proglašenje tzv. nezavisnog Kosova, preko visokih predstavnika prenosili ovlaštenja sa nivoa Republike Srpske na BiH, dakle, jačali su BiH a slabili Srpsku, sa krajnjim ciljem njenog ukidanja i stvaranja tzv. funkcionalne BiH, sa izbornim sistemom „jedan čovjek jedan glas“.

Očigledno je da Zapad doživljava predsjednika Dodika kao ruskog čovjeka na Balkanu, a Srbe, kako oni vole reći, kao male Ruse. Prije pola godine napisao sam tekst u kojem se kaže da sve ankete ukazuju na pobjedu Dodika i njegove stranke na opštim izborima u oktobru, te da mu je zbog toga najviše ugrožen život u odnosu na sve druge političare.
Njihova specijalnost više nije toliko atentat, koliko „dešavanje naroda“ kroz obojene revolucije, arapska proljeća, pa možda i cinični osmijeh za Srbe na Balkanu.

Oni hoće tuđim rukama da ostvaruju svoje ciljeve. Holivudski filmovi postali su dječija igra u odnosu na one koje priređuju svijetu. Skoro do savršenstva urade scenario, režiju, podijele uloge i onda ide „film“ uživo.

„Film“ Gadafi im je donio profit od preko 700 milijardi dolara, što u novcu, što u zlatu i nafti. Oni države, Libiju, doživjeli su kao svoje preduzeće a predsjednika Gadafija kao svog direktora kojeg mogu smijeniti kad im više nije u službi.

„Pravda za Davdida“ nažalost može da bude zloupotrijebljena za rušenje Republike Srpske.

Podstaknuta emocijom, a moža i novcem, nevidljivom rukom može da isprovocira institucije, prije svega MUP RS da reaguje, a to je upravo ono što protivnici žele.

Sarajevo bi bilo ohrabreno od visokog predstavnika EUFOR-a, SAD-a da reaguje… da se preuzmu ingerencije MUP-a Republike Srpske, da dođe do preuređenja BiH i njenog ulaska u NATO. Opasnost je tim veća kada se primijete specijalne metode koje stvaraju loše mišljenje o Republici Srpskoj pa i mržnju prema njoj. Šta će nam ona kad iz nje odlaze mladi, šta mi je ona dala… kriminal, korupciju.

Na FB grupi „Pravda za Davida“ stoji „Srbi, Hrvati, Muslimani, ujedinite se“, na žalost za mnoge sa prikrivenim ciljem ukidanja Republike Srpske.

Ne treba umanjivati ni opasnost od mogućeg prihvatanja migranata u Srpskoj, što bi bilo pogubno.

Gubitak Republike Srpske značio bi gubitak slobode i identiteta srpskog naroda zapadno od Drine. I tada bi on bio etiketiran kao zločinački. Bez obzira koliko je sada teško ekonomski živjeti, srpski narod treba da je ponosan na Republiku Srpsku i sebe, jer se on odupro i odupire nepravednoj svjetskoj globalizaciji, doživljavajući slobodu kao najveću vrijednost.

U ovim teškim okolnostima najvažnije nam je jedinstvo i srpski rodoljubi moraju zbiti redove kako bi krunisali najveću srpsku pobjedu zapadno od Drine. Ako život Republike Srpske bude ugrožen, onda ona mora izaći iz nametnutog i nepravednog „braka“ koji se zove BiH i uzeti svoju budućnost u svoje ruke.

Dobro bi bilo da ustanove Srpske obavijeste, prije svega, prijateljske zemlje o mogućim lošim i destabilizujućim procesima na ovim prostorima, kao i da zatraže njihovu pomoć.

I na kraju svaki tekst završavam:
Pobijedimo krizu radom, radujmo se i radimo.