Povampirenje crvene aždaje

Piše: o. Krsto Stanišić

NATO pravoslavlje kao čudovišni porod titoizma i ustaštva

Kada je padao komunizam u Evropi, mnogi sveti ljudi su upozoravali da je crvena aždaja samo ranjena, ali da nije ubijena i da će se jednog dana vratiti u još zločestijoj i opakijoj formi. Jedan od tih svetih ljudi je bio i otac Lazar, iguman manastira Ostrog, a na slični povratak starih crvenih đavola je upozoravala i Sveta Matrona Moskovska koja je prorokovala njihov pad, ali i njihov ponovni povratak.
Iako se kroz maglu kao dijete sjećam pada komunizma, pa i tih zloslutnih proročanstava o njegovom povratku, činilo mi se da će se povratak crvenih čudovišta odigrati u nekoj dalekoj budućnosti, koju vjerovatno nikad neću doživjeti.
Ono što ipak nikada nisam sanjao je da će se crveni đavoli vratiti kao teolozi, profesori teoloških fakulteta i klirici i da će sa crkvenih amvona sa teoloških tribina propovijedati bezbožništvo gore opakije nego što su činili njihovi duhovni, a često i bilološki preci komunisti.
Čak i kao student na Pravoslavnom Bogoslovskom Fakultetu u Beogradu, zbog velikog povjerenja u tu instituciju naše Crkve, bio sam sklon da u hladnoći i ispraznosti stavova POJEDINIH profesora sa našeg fakulteta ne vidim pogrešnu i pogubnu teologiju, već sam bio skloniji da nepodnošljivu odbojnost prema tim stavovima pripisujem svom ličnom nerazumijevanju i nedovoljnoj prosvećenosti, i štaviše sam se trudio da te stavove prihvatim, kao stavove ljudi sa autoritetom koji imaju blagoslov od naše Crkve da podučavaju studente.
Posle se ispostavilo da su ti profesori pokazali ne samo ogromno Bezbožništvo, već i Bogoborstvo i krajnju hulu i zlobu i agresiju prema našoj Crkvi, iako im je naša Crkva dala najpovlašćenije moguće položaje i najveće plate i status oni ne samo da nisu bili zahvalni već se zaista može povući paralela da su oni koji su najviše profitirali od Crkve, postali njeni najveći mrzitelji i gonitelji.
Pobunu, Bunt i Revoluciju kao arhetipske osobine Lucifera, Jude Iskariotskog, i one rulju koja je ispod Krsta Hristovog vikala: Raspni ga raspni! preuzelo je i NATO pravoslavlje tako da se u njegovom rečniku jako često mogu sresti riječi: Teologija pobune, teologija bunta, Teološka Revolucija itd. Ovo se naravno nikada ne odnosi na pobunu protiv sopstvenog grijeha nego uvijek protiv Crkve a na kraju i samog Boga.
U Pobuni, Revoluciji i Buntu traže svoju priliku da se opet napiju hrišćanske krvi, da opet skrnave Svete Oltare ovaj put umjesto stokom koji su njihovi preci spraćali u Crkve da ih skrnave bogohulnim sodomskim performansama…
Vidimo da se sve ovo već dešava u Ukrajini. Pakleno čudovište iz čudovišnig braka fašizma i komunizma nam u Ukrajini pokazuje na šta je sve spremno…
To isto čudovište i u srpskim zemljama vreba svoju priliku… Vidimo da njehovi predstavnici vade kame čim im se pruži i najmanja prilika i da su sposobni da svojom mađijom i otrovom zamađijaju čak i poštene, dobre pa čak i pobožne ljude koji im naivno vjeruju.
Zato se treba setiti Hristovog upozorenja da pazimo da nas ko ne prevari jer je čak i izabrane moguće prevariti ako nisu dovoljno mudri i oprezni.
Ono što je od Boga to je vječno i neprolazno, to uvijek važi i to je u skladu sa svim svetim ocima i saborima Crkve Božije, kada to pratimo znamo da smo na pravom putu i da nećemo pogriješiti. Ako tu vječnu i neprolaznu nauku, istu onu nauku koji su pratili i naši Sveti Preci budemo slijedili dosledno, znamo da nećemo pogroješiti i nećemo se upetljati u lukave zamke nečastivoga.