Potresna Dučićeva pjesma: Bila je zaboravljena u Srbiji, pjevala o pokolju našeg naroda
1 min read
Jovan Dučić
Izveštaje o pokoljima nad Srbima od strane ustaša, Dučić je prihvatio veoma teško. Plakao je, očajavao i tugovao nad tragedijom svog naroda. Tako je, 20.10.1941. godine, nastala njegova manje poznata, anatemisana pesma “Vrbas”.
Prvi put je, kao citat (!), štampana u američkom izdanju Dučićevih sabranih djela 1951. godine, i to u odeljku “Umesto predgovora”, Luke M. Pejovića. Iz prevelikog poštovanja prema mrtvom pjesniku, Pejović nije želio da svoj tekst nazove predgovorom. U njemu je opisao i poslednje Dučićeve dane, provedene kod rođaka Mihaila Dučića u “Vili na jezeru”:
U “Vili na Jezeru” Dučić je pisao, pevao i plakao, čitajući izveštaje o strašnim pokoljima Srba u Bosni i u Pavelićevoj Hrvatskoj. Tu je on spjevao i svoju poznati pjesmu ‘Vrbas’, za koju Slobodan Jovanović kaže:
“Njegova pjesma ‘Vrbas’, ispevana povodom pokolja Srba u Bosni, biće zabilježena u svakoj antologiji našeg patriotskog pjesništva, isto onako kao Zmajeva ‘Vila’, Jakšićevo ‘Padajte, Braćo’, Vojislavljevo ‘Na Vardaru’, Rakićevo ‘Na Gazi Mestanu’… U danima velikog srpskog stradanja i mučeništva, Dučić je našao riječi koje su mogle biti melem narodnom bolu”.
Pjesmu ‘Vrbas’, spevanu 20. oktobra 1941. američki Srbi su duboko osjetili. Zato će Dučić među njima živeti dokle god bude živjela srpska misao i Srpstvo u Americi.”
VRBAS
Nosi, srpska reko, krv naših sinova,
jer krvave reke svud su naše međe;
Mačevi ubica svi su istog kova –
Sad nosi unuke kud nosaše pređe.
Primi krv nejači u svetle ti pene,
Sto puta je za te i pre umirala:
Da je ne poloču pogane hijene,
Da ne metnu u nju otrova i kala.
Naše su pobede i zastave naše
Tvoj veliki zavet gordosti i besa –
Jedine u tebi što se ogledaše,
I jedine ovde digle do nebesa.
Beše tada slavna a sad si i sveta,
Pevaj sva krvava kroz njive i luge.
Naša zvezda slave sad i dalje cveta:
Pre svačiji sužnji neg ičije sluge.
Nosi mora krvi da ih ne pokradu,
Nosi reko srpska, krv nevinih žrtvi:
Radosne pobede heroji nam dadu,
Ali strašnu pravdu izvojuju mrtvi.
(vidovdan.org)
VERUJEM U BOGA I SRPSTVO!!!
J.DUCIC
Ne upuštajući se ni u kakve komentare, citirali bismo poruku Jovana Dučića, koja doslovno glasi:
„20 godina predratnog života kroz Beograd, slavnu srpsku prestonicu tekao je mulj i od toga mulja niko nije mogao videti bistru vodu. Taj mulj, to je beogradska cincarska klika, koja je u srpstvo unela jugoslovenstvo a u državništvo cincarstvo. Ovakvi su doveli do propasti našu naciju i pomoću ovakvih je šarlatan Stjepan Radić uspeo da svoj prljavi prst stavi na srpsku žilu kucavicu i obustavi krvotok. Posledice izdajničkog rada ovakve klike je doveo do toga, da je Cincarin Mihailo Bodi stavio svoj izdajnički potpis na papir, koji mu je podneo nemački kapetan, u znak predaje slavne srpske nacije“ (Vidi: Aleksa J. Kovačević, Ko je klevetnik Jovana Dučića? Minhen, 1970, str. 18).
Veliki ,veliki Ducic!najblistavija zvezda Srpske poetske vaseljene,neka mu je vecna slava!
Ti ne znade mreti kraj slimljenog maca
Na poljima rodnim praneci ih casno
Kîtio si cvecem svakog osvajaca
Pevajuc mu humne bestidno i glasno
Slobodu si uvek zakrzljala raso
Ceko da donesu tudji bajineti
Po gorama svojim tudja stada paso
Jer dostohno ne znas za slibodu mreti
Pokazi mi redom viteze tvog roda
Sto balcakom s ruku slimuse ti lance
Gde je Karadjordje tvojega naroda
Pokazi mi tvoje termopilske klance
…