Poslednji sati sa Rankom Jovovićem (na godišnjicu upokojenja)
Ranko Jovović
Piše: Prof.dr Božidar M. Bojović
U predvečerje Rankovog upokojenja, bili smo sami u njegovom stanu. Ležao je, u stanju depresije svijesti, između somnolencije (pospanosti) i kome. U rukama mu je bila slika Njegoševa, platno njegove ćerke Milene, koje je godinama bilo obješeno na zidu pored uzglavlja. Slika je skinuta sa zida i prislonjena na uzglavlje da mu ne padne na lice. Milovao je poleđinu slike koja je licem bila okrenuta prema njemu. Pokušavao sam da sliku okrenem tako da se sasvim gledaju – Njegoš i Ranko, licem u lice. Opirao se. A kada sam polako uspio u namjeri, zarumenjelo se blijedo Rankovo lice. Nastavio je da miluje dragi i bliski Lik. Pozvao sam brata Baćka Milačića da dođe da bi bio sa njim dok dođu kćeri Milena i Mina. Rekao je da odmah dolazi. A kada su došle Milena i Mina, zamolio sam ih da Ga ostave sa slikom Njegoševom. Tako se polako gasio ovozemni život jednog odistinskog velikana. Odlazio je sa Njegošem, Njegošu! Amin Bože!
ČESTITI ČOVJEK KOJI SE NA ZEMLJI BOGU ODUŽIO , NESUMNJAM DA JE I U VRTU RAJSKOME VEĆ POČEO PISATI !!! VJEČNA MU SLAVA
Legenda živi,jer ko proživi život kao Ranko (časno i ponosno) ,on ne umire nikad! Na nama je da idemo njegovim putem,ka cilju koji je postavio i koji ćemo kao narod jednom dostići!