Poezija Matije Bećkovića ostaje uzvišeni spomenik Crnoj Gori

Više od pola vijeka akademik i pjesnik Matija Bećković ispisuje i objavljuje pjesme i poeme o Crnoj Gori, domovini svojih predaka, a te pjesme sakupljene su u zbirku „Crna Gora – ime jedne vere“, koju je objavila izdavačka kuća „Vukotić medija“.

– Niko posle Njegoša, a prohujala su dva vijeka, nije opjevao Crnu Goru, kao Matija Bećković – napisao je u predgovoru knjige priređivač Manojlo Manjo Vukotić.

– U šest poglavlja, spojenih slapovima originalnog jezika i raskošne mašte, Bećković je otvorio dušu Crnogoraca, njihovo poimanje života, smrti, pogibije, pobjede, čojstva, junaštva… Taj osoben moralni kod i pročišćenu etiku.

Kroz mnoge pjesme i poeme, kao što su „Unuk Alekse Marinkova plače nad Crnom Gorom“, „Lelek mene“, „Kostići“, „Bišće i Nebišće“… vidi se da je Crna Gora za Bećkovića – Sveta Gora.

– Kada se skupi ili razgrne to njegovo putovanje od Veljeg Dubokog do Lovćena, od Vezirovog do Zidanog Mosta, od Njegoša do krstonosnih litija ovih dana, onda se sagleda i lice i naličje Crne Gore – navodi Vukotić.

– Bećkovićevski – jedinstveno, originalno i neponovljivo. Iz onog što je napisao potpuno je jasno da Bećković voli Crnu Goru. Ovjekovječio ju je. Bdi nad njom, danonoćno.

Bećkovića je zvanična Crna Gora, nesigurna u sebe, utopljena u svoje neznanje i politikantske osvete, svojevremeno počastila Njegoševom nagradom (najvećim priznanjem), a danas mu ti isti vlastodršci zabranjuju da uđe i da ode do svog kućnog ognjišta.

– A njegova su ognjišta i Velje Duboko, i Sveti Ostrog, i svijetleći Cetinjski manastir, i nemanjićka lavra Manastir Morača i sva brda i doline. Jer je Crna Gora njegova kolijevka. Ova zbirka pokazuje da poezija Matije Bećkovića ostaje uzvišeni spomenik Crnoj Gori – zaključuje Vukotić.

Bećković je u zbirku „Crna Gora – ime jedne vere“ uvrstio i najnovije stihove sročene za svečanost na kojoj su uručena priznanja za „Najplemenitiji podvig“, koju dodeljuje Kompanija „Novosti“.

Poput kolona koje se kreću ulicama Crne Gore, na koricama knjige „teku“ stihovi pjesme „Litije“:

„Reče mi jedan čoek

Da je sanjao

Svetozara Vukmanovića Tempa

Kako ide na čelu jedne litije

I nosi ikonu svog brata

Svetomučenika Luke

Da je živ to ne bi bio san.“

Izvor: Novosti