Pjesničkim saborom u Nikšiću završeni „Dani Njegoševi“

Međunarodna manifestacija „Dani Njegoševi“, koju organizuju Udruženje književnika Crne Gore, Književno društvo „Njegoš“ i NVO „Njegoševe večeri poezije“, završena je u srijedu 14. novembra, velikim poetskim saborom u slavu Njegoša, održanim u Nikšiću, na kojem su učestvovali pjesnici iz Rusije, Bugarske, Rumunije, Slovačke, Srbije i Crne Gore.

Pjesnički skup blagoslovio je Episkop budimljansko-nikšićki Joanikije, pozdravljajući prigodnim slovom Mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija i sabrane pisce.

„Velika mi je čast da pozdravim učesnike ove značajne kulturne i duhovne manifestacije koja ima svoju tradiciju i koju doživljavamo kao produžetak Njegoševe misli u Crnoj Gori u njenom autentičnom značenju i tumačenju.

U Nikšiću imamo, tokom godine, više važnih kulturnih manifestacija, a Njegoševi dani zaslužuju i u Nikšiću, i u Crnoj Gori, posebnu pažnju, naročito u ovo naše anti-njegoševsko vrijeme.

Međutim, Njegoševa misao, koja prožima i dodiruje i nebo i zemlju i donje svjetove vraća nas uvijek na pravi put. Zato ovi Dani, u tom smislu, imaju ogroman značaj“, kazao je vladika Joanikije.

U ime UKCG obratio se Novica Đurić, koji je kazao da za organizatore manifestacije posebnu čast čini učešće prevodilaca „Luče“ i „Gorskog vijenca“ iz Rumunije, Bugarske i Rusije. To je, po Đurićevim riječima, još jedan dokaz da pravoslavni narodi žive u jednoj kulturi, a Njegoš je taj koji ih okuplja.

„Želim da se zahvalim sveštenstvu, koji su nas, ovih dana, nesebično dočekivali u parohijama Podgorice, Bara, Nikšića, iznad svega, Mitropolitu Amfilohiju i vladici Joanikiju, zahvaljujućima kojima je naše Udruženje opstalo“, ukazao je Đurić.

Tematsku besjedu održao je pjesnik Radomir Uljarević, koji je naveo da bi osnovna tema „Dan Njegoševih“ mogla da glasi: Njegoš, pjesnik romantizma i savremena poezija.

Ta teško uočljiva lirska dimenzija Njegoševog dara, na koju je ukazao Miloš Crnjanski, ostala je, zapaža Uljarević, skrivena epskom duhu i sluhu, koji je deseterački, a kao takav je osnovni kod srpskog jezika i poezije.

„Najglasnije je o tom drugačijem, lirskom Njegošu, ne manje velikom, progovorio Milo Lompar. Lompar je primijetio da je duhovna dimenzija našeg književnog srednjevekovlja, koja je snažno progovorila kod Domentijana i Camblaka – lirska komponenta naše tradicije, a da je njena mistička dimenzija imala svoj odjek kod Njegoša u Luči.

Lompar nam je otkrio ključ za čitanje Šćepana, baš kao što nam je Mitropolit otkrio ključ za čitanje Bilježnice i kratkih pjesama Njegoševih“.

„Dakle, lirska refleksija, ono što je svojim nepogrešivim modernističkim instiktom naglasio Crnjanski, s jedne strane i epska tragička dimenzija, koja je vidljiva i prepoznatljiva, o kojoj govori Žarko Vidović ukazujući na shvatanje Kosovskog Zavjeta koje je nerazdvojno povezano sa shvatanjem tragedije, u tom smislu je Gorski vijenac tragedija o jednom Zavjetu. Zahvaljujući Kosovskom Zavjetu Njegoš se upisuje u red najvećih trageda Zapada i Istoka.

Njegoševsko tragedijsko osjećanje života je vezano sa Kosovom, na kojem će sodom zapušiti“, rekao je, pored ostalog, Uljarević.

U velikom poetskom saboru, u slavu Njegoša, svoje stihove, kazivali su pjesnici: Ranko Jovović, lauret književne nagrade „Izviiskra Njegoševa“, Bećir Vuković, Goran Đorđević iz Smedereva, Andrija Radulović, Štefan Kuzma i Miroslav Demak iz Slovačke, Ilija Lakušić, Višnja Kosović.

Srdačnim aplauzima pozdravljena su obraćanja prevodilaca „Gorskog vijenca“ i „Luče mikrokozme“ na rumunski, bugarski i ruski jezik, koje je, tim povodom, Mitropolit Amfilohije, ranije, odlikovao Zlatnim likom Lovćenskog Tajnovidca: Ljubice Rajkić, Andreja Romanova i Ilje Čislova.

Ilja Čislov, koji je preveo „Luču“ na ruski jezik je kazao da preko Njegoševe poezije Rusi i drugi slovenski, hrišćanski, evropski narodi dolaze u dodir ne samo sa srpskom izvornom tradicijom, nego i sa svojom prošlošću.

„Divimo se njegovoj istrajnosti i velikoj snazi u ljubavi prema Bogu, bez obzira na sva iskušenja kroz koja je prošao, a prolazi, na žalost i dalje, jer svako antihrišćansko tumačenje njegovih djela zadaje mu poseban bol.

Zato je naša dužnost kao književnika i naučnika, ali i kao hrišćana, da svjedočimo glavnu istinu o njemu, a to je njegovo opredjeljenje za Hrista Boga i za svoj narod, za hrišćansku Evropu i za slovenstvo bez kojeg nema svjetske kulture, istorije, civilizacije, niti sveljudskog komponenta njegovog stvaralaštva, koje nas čvrsto vezuje za vječnost, pa opet za Gospoda našeg Isusa Hrista“, poručio je Čislov.
Ovogodišnje, osme književne susrete, prigodnom riječju zatvorio je Milutin Mićović, predsjednik Književnog društva „Njegoš“.

„Njegoš jeste svjedok jedne velike drame pojedinca, i naroda, i kosmosa, ali iskrom besmrtnom sve je osvjetljavao i dao nam u nasleđe tu iskru. To je dragocjenije od cijelog svijeta, od svih knjiga, jer ako se domognemo te iskre imamo sve i nepobjedivi smo. Iako smo u velikoj tjeskobi Crne Gore, ali nijesmo u onoj u kakvoj je živio Njegoš. Mnogo nam je lakše, evo, kako nam je.

Poezija ima to silno dejstvo da nas pokreće iz korjena, da imamo radost što smo ljudi i svjedoci ovog vremena, što imamo tu riječ koja nas obuhvata, u kojoj se prepoznajemo i kroz koju se rađamo“, zaključio je Mićović.

Program je vodila pjesnikinja Milica Bakrač, a veče je upotpunio hor „Svetog novomučenika Stanka“, kojim rukovodi prof. Lenka Durutović.

Izvor: Mitropolija