Pismo koje ilustruje neosporivu svijest o pripadnosti srpskoj naciji u Crnoj Gori u 18. vijeku
1 min read
Vladike iz loze Petrovića: Sava, Petar I i Petar II
Da li ste znali da je mitropolit Sava Petrović Njegoš (1702—1781) pisao pismo ruskom mitropolitu Platonu u kome je tražio pomoć ruske carice Katarine Velike?
Februara 26. godine 1776. piše o crnogorskom narodu kao o „slavenoserbskom”, a sebe ubraja u „serbske arhijereje”.
Budući da je u pismu tražio pokroviteljstvo Ruske Carevine i Ruske Crkve, kako se Grci ne bi miješali u „srbski nacion” pisanje zaključuje porukom da će na tome biti radosni „svi srbski arhijereji i sav srbski nacion”. Na kraju, mitropolit Sava, još ističe da je ovu molbu pisao u ime „svijh arhijereja slavenoserbskih”.
Ovo pismo (koje možete naći u „Glasniku cetinjskog istorijskog društva”, knjiga XIX, sveska 5) danas ima višedimenzionalan značaj.
Ono (1) lijepo ilustruje neosporivu svijest o pripadnosti srpskoj naciji u Crnoj Gori čak i u drugoj polovini XVIII vijeka ali i to da su se crnogorski mitropoliti brinuli o opstanku te nacije; takođe, pismo (2) dekonstruiše moderna nesuvisla tumačenja da srpstvo u Crnoj Gori nije postojalo prije pojave romantizma, Petra II Petrovića Njegoša i njegovog učitelja Sime Milutinovića Sarajlije, (3) demonstrira pripadnost tadašnje Mitropolije skenderijsko-primorske Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi i (4) govori o našim istorijskim vezama sa Rusijom.
Mi znamo ko smo
Ovo na Cetinje da se čita svaki dan na razglasu da se šjete malo kako im stari zboraše
Ma nemojte ovo da objavljujete, naljutiće se popovi „Pravoslavne Crkve u CG“. Po današnjim popovima, rodoljublje je jeres, „etnofilija“…
To je iskonski komunizam – sve što je srpsko treba da bude „zajedničko“, a sve što je zajedničko“ ne smije da bude i srpsko.
https://imgur.com/F5Wb0ar?nc=1
To samo LUDI ne zna…
https://m.youtube.com/watch?v=eyplkBcKdeQ
Evo vam izvornih i drevnih Srba, potomaka antičkih Iliro-tračana (dominantno nosioce I2a i E1b, uz N1 Gote Nikšića, Pive i Drobnjaka), potonjih Crnogoraca, Hercegovaca, Brđana, Bokelja i Primoraca.
Uz karakteristično arhaično pjevanje dinarskih gorštaka „složno, iz vika“ uz gusle koje ledi krv u žilama, čuvajući upravo drevni biblijski kodeks „oko za oko, zub za zub“ kroz krvnu osvetu i danas ukorijenjenu po Crnoj Gori, Brdima i Hercegovini, u pozadini se čuju upravo predantičke ilirske gusle kao danas najprepoznatljivije folklorno obilježje u Srba, i trački tupan (bubanj, karakterističan i za ostale narode u čijoj etnogenezi su kasnije učestvovali Srbi tj. Tračani, Rašani – Bugaro-makedonaca i Arbanasa), bez karakterističnih folklornih obilježja u Slovena sjeverno od Save i Dunava.
Za lokalitet je odabran drevni predantički megalitski grad kasnije helenizovanog imena Meteon u našim srpskim – tračkim Brdima, koji je jedini sačuvao svoje izvorno srpsko iliro-tračko ime – Medun.
Uz Daorson, Aseriju i Varvariju u Hercegovini i Dalmaciji, Medun čini ostatke utvrđene megalitske odbrambene linije ka Jadranu sa kojeg su i dolazile galije zavojevača, Helena i kasnije Rimljana.
Interesantno je pomenuti da su sva četiri megalitska grada poređana perfektno pravolinijski u pravcu pružanja jadranske obale i dinarskog zaleđa obasutog ilirskim stećcima – takođe megalitima, mramorima od kojih je samo dio iz srednjeg vijeka, i na kojima je jedino pismo i jezik srpska ćirilica, i to poređanih bez savremenih mjernih instrumenata – prostim polaganjem kamena temeljca prema izlasku sunca sa istoka, na tačno određeni dan u godini.
Ovo je dokaz tada već jedinstvenog starovremenskog kulturološkog okvira i stapanja Ilira i Tračana u jedinstvenu etniju, kasnije Srbe.
Po svoj prilici dan polaganja kamena temeljca za ova drevna megalitska utvrđenja bio je predantički praznik slavljen kao dan rađanja „novog sunca“, koji se danas u Srba praznuje kao Božić i obilježava nalaganjem badnjaka, uz krsnu slavu običajem karakterističnim samo za Srbe nakon primanja hrjišćanstva.
Identična vizuelna i zvučna folklorna matrica uz karakterističnu narodnu nošnju, crnogorski – crmnički – zetski oro koji se neizmijenjen igra po Hercegovini, sa određenim „varijacijama na temu“ širom čitavog dinarskog areala, tipa vrličko – glamočko gluvo kolo, trusa, taraban, trojanac (!) itd. rasprostranjena je od Crne Gore preko Hercegovine i Dalmacije do Like.
Srpstvo je vječno dok su mu djeca vjerna: vazda bilo.
Vjerujmo u Boga i u Srpstvo i biće sve dobro. Mi imamo budućnost, jer nam je jezgro zdravo, bez obzira na svakakve izrode i probleme koji nas ne zaobilaze.
Tako je.
Ne vrijedi slijepcu pokazivati nit gluvome govoriti. Moze se milogorskim ustasama iznjet jos hiljadu ovakvih dokumenata i dokaza da smo mi crnogorci oduvjek bili Srbi, ali oni to nece prihvatit. Pa oni ne vjeruju ni rodjenome ocu ni djedu, a kamo li ce originalnim dokumentima iz nasih i svjetskih arhiva.
Dzaba kad ce Joko spijun sad da smijeni Braticku i da postave nekog „gradjanistu“ kao Sehovic i da od prosvete u CG naprave islamski centar. Jokovicu kako radio tako ti Bog u svemu vratio.
Kakve koristi kad ovi naši ćutuci mozga nemaju.