Parastos Draži Mihailoviću u Grblju: Grobovi im se ne znaju ali im se imena znaju

U crkvi Svete Trojice na Pelinskoj Rudini u Gornjem Grblju održan je juče parastos Dragoljubu – Draži Mihajloviću, Komandantu Jugoslvenske vojske u otadžbini tokom Drugog svjetskog rata, kao i njegovim saborcima iz Grblja, postradalih za krst, kralja i otečestvo.

Parastos su kao prošlih godina organizovali potomci vojnika JVuO. Svetu litugiju je služio arhijerejski namjesnik bokokotorski protojerej-stavrforo Momčilo Krivokapić sa sveštenstvom iz Grblja.

„Ostadoše slavna imena onih kojima se ni grobovi ne znaju. U sabornom hramu u Gornjem Grblju pomenuti su oni Grbljani koji su ostavili svoje kosti od Majevice, Bara do Blajburga. Grobovi im se ne znaju ali im se imena znaju. Jevreji imaju mjesto gdje se sjećaju svojih a to mjesto se zove Jad Vašem. Jad je ruka ili identitet, a Vašem je ime. Ako se zaboravi identitet, zaboravlja se onaj koga je Bog stvorio. Bog ga neće zaboraviti, ali je loše za nas ako zaboravimo one koji zaslužuju da ih se sjećamo. Mogu da nam prebacuju da ovo radimo iz inata, da pominjemo đenerala Dražu i svoje pretke. Mi se ne inatimo već radimo samo ono što je zakon Božji, a zakon Božji je sjećati se u molitvi onih koji to zaslužuju“, istakao je otac Momčilo. On je istakao da su ti mladi ljudi znali šta brane, svoje ognjište, porodicu, pravoslavnu vjeru. „Iako im nema groba, ima im pomena. Oni koji su ih ubili, htjeli su da im se i imena zaborave. To je najveći zločin. Kome se danas sve dižu spomenici, a samo ako je u pitanju Srbin, odmah se digne ala i vrana da se to ruši. Bog je taj koji na kraju sudi. Postoje tužni narodi koji nemaju nijednog svetitelja. Zamislite da se mi danas hvalimo nepomenicima koji su činili zločine, a o oni imaju i zločinca i idelologa zločina koga sad proglašavaju za sveca. Mi Srbi imamo puno nebo okićeno divnim svetiteljima, divnim primjerima ljubavi prema rodu, vjeri i otačastvu. Puno nebo svetitelja, mučenika i novomučenika, znanih i neznanih. Budimo ponosni na one koji su živote svoje položili za vjeru pravoslavnu i otečestvo srpsko. Ne zaboravimo da trebamo biti dostojni njihove prolivene krvi. Grbalj zna da pamti. Sveta liturgija i pomen koji su smo obavili za njih je važniji nego bilo kakav spomenik“, istakao je arhijerejski namjesnik bokokotorski.